U izboru 20 najvećih legendi svjetskih prvenstava najteže je bilo odlučiti tko je broj jedan. Naravno, dvojba je bila između Diega Armanda Maradone i Pelea. Pele je jedini igrač s tri svjetska zlata, a koliko je bio moćan, najbolje opisuje izjava talijanskog stopera Tarcisia Burgnicha koji je Brazilca čuvao u finalu SP-a 1970. godine u Meksiku.
– Prije utakmice rekao sam si: “Pa i on je čovjek sačinjen od kostiju i kože kao i svi ostali.” No, prevario sam se!
Čuvali ga šestorica Belgijaca
Jednako je nemoguće bilo čuvati i Argentinca Maradonu. Mali zeleni doslovno je bio izvanzemaljac za sve ostale. Jedna od kultnih slika svjetskih prvenstava je slika iz polufinala 1986. godine kada je Maradonu čuvalo šest Belgijaca! Nisu uspjeli, jer Argentina je slavila 2:0 uz dva gola velikog Diega.
Je li bolji Maradona ili Pele nemoguće je odgovoriti, no mi smo Maradonu stavili na prvo mjesto zato što je autor najslavnijeg trenutka svih svjetskih prvenstva - popularne Božje ruke u utakmici protiv Engleza. A Englezi se dobro sjećaju i kultnog gola na istoj utakmici kada je nanizao šestoricu igrača i vratara Shiltona.
Ovo je 20 velikana:
1. Pele (Brazil)
Jedini s tri svjetska naslova, a mama mu je branila igrati nogomet
Nastupio je na četirima svjetskim prvenstvima, a triput je osvajao zlato - 1958., 1962. i 1970. Po tome je i jedinstven u svijetu. Te 1958. postao je najmlađi osvajač SP-a u povijesti, imao je samo 17 godina i sedam mjeseci. Zanimljivo, Pele je i do danas ostao najmlađi strijelac na svjetskim prvenstvima.
Na obilježavanju 100. godišnjice Fife proglašen je najboljim igračem svih vremena. Sa 17 godina izborio se za mjesto u najboljem napadu svih vremena. Pele, Garrincha, Didi, Vava i Zagallo činili su napad koji nitko nije mogao zaustaviti.
Od reprezentacije se oprostio 1971. godine, a prema njegovoj želji, na Maracanu je došla Jugoslavija (2:2). Zanimljivo, majka mu je branila da igra nogomet, no srećom nije ju poslušao.
2. Diego Maradona (Argentina)
Donio naslov Argentini 1986., a 1994. ga potjerali zbog kokaina
Igrao je na četirima svjetskim prvenstvima - 1982., 1986. (prvak), 1990. (viceprvak) i 1994, a ukupno je odigrao 21 utakmicu. Posebno je briljirao 1986. godine, kada je praktički sam u četvrtfinalu pobijedio Englesku (“Božja ruka” i znameniti slalom kada je nanizao šestoricu igrača), a onda u finalu bio ponajbolji u pobjedi protiv Njemačke. Na SP-u 1994. nakon dvije odigrane utakmice suspendiran je zbog pada na dopinškom testu (kokain). Za Argentinu je odigrao 91 utakmicu i zabio 34 gola. Na Svjetskom prvenstvu 2010. godine okušao se i kao izbornik, no njegova Argentina u četvrtfinalu je sa 4:0 pregažena od Njemačke.
EDU ANDRADE/DPA/PIXSELL
3. Ronaldo (Brazil)
Najbolji strijelac svjetskih prvenstava sa 15 pogodaka
Imao je 17 godina kada je sjedio na klupi Brazila na SP-u 1994. u SAD-u. Gledao je kako njegovi suigrači osvajaju naslov protiv Italije. Tada je skupljao iskustvo, a danas je sa 15 pogodaka najbolji strijelac u povijesti svjetskih prvenstava. Posebno dominantan bio je u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine kada je zabio osam golova, a zabio je i oba u finalnoj pobjedi 2:0 protiv Njemačke. Četiri je pogotka zabio u Francuskoj 1998. godine, a na svom posljednjem SP-u, u Njemačkoj 2006. godine, triput je tresao mrežu.
Tijekom igračke karijere dobio je nadimak Il Fenomeno, a tepali su mu da je Peleov nasljednik.
4. Zinedine Zidane (Francuska)
Francuze vodio do zlata 1998., a 2006. udario Materazzija
Nastupio je na trima svjetskim prvenstvima - 1998., 2002. i 2006. godine. Najupečatljiviji je bio 1998. kada je predvodio trikolore do zlata. Najbolje je odigrao u ključnim utakmicama protiv Italije i Hrvatske, a u finalnoj pobjedi 3:0 protiv Brazila postigao je dva pogotka. Naravno, bio je proglašen najboljim igračem turnira. Fenomenalan je bio i na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj, kada je staru i otpisanu Francusku doveo do finala. A incident s te finalne utakmice obilježio mu je karijeru. Trenutak kada je glavom u prsa udario talijanskog braniča Materazzija jedan je od najpopularnijih ikada na svjetskim prvenstvima.
5. Franz Beckenbauer (Njemačka)
Tri medalje sa SP-a kao igrač te još dvije kao izbornik
Najbolji njemački nogometaš svih vremena ostat će upamćen kao prvi igrač koji je podigao zlatni trofej koji se i danas dodjeljuje svjetskim prvacima. Bilo je to na SP-u 1974. koji su Nijemci osvojili na svom terenu. Ostat će Beckenbauer upamćen kao genij, stoper koji je iz zadnjeg reda organizirao igru svoje momčadi, uvijek ga je krasila izuzetna elegancija na terenu. Sudjelovao je na trima svjetskim prvenstvima, a uvijek je osvajao medalju. Spomenute 1974. zlato, 1966. srebro, te 1970. broncu. Ne samo da je igračka, već je i trenerska legenda SP-a. Kao izbornik vodio je elf do srebra 1986. godine, te zlata na SP u Italiji 1990.
6. Garrincha (Brazil)
I sa šest cm kraćom nogom bio je najveći virtuoz s loptom
Dvaput je bio svjetski prvak - 1958. i 1962. godine. Zvali su ga Mala ptica, a neki i Charlie Chaplin nogometa. Neke su se novine pitale: “S kojeg je planeta Garrincha došao?”
Rođen je u siromašnoj četvrti Rija u obitelji s 12 djece, a odmalena je igrao samo nogomet. Igrao je jako dobro, no nitko ga nije želio jer mu je jedna noga bila šest centimetara kraća. Srećom, smilovao se trener Botafoga i pružio šansu “bogalju”. A taj je bogalj ubrzo postao jedan od najvećih nogometaša tog vremena.
U Riju mu na grobu piše: “Bio je slatko dijete, razgovarao je s pticama, umro je u siromaštvu”. Zanimljivo, karijeru je završio u pariškom Red Staru.
7. Lothar Mathaus (Njemačka)
Rekorder po broju utakmica na SP-u, odigrao ih je čak 25
Ima najviše nastupa na svjetskim prvenstvima - čak 25. Igrao je na SP-ima 1982., 1986., 1990., 1994. i 1998. Bio je kapetan Njemačke koja je 1990. osvojila naslov u Italiji. Matthäus je bio okosnica njemačke reprezentacije od 1982. do 2000. godine. Veliki borac na terenu, ali i znalac. Rekorder je po broju nastupa za elf, u 150 utakmica postigao je 23 pogotka. Nakon igračke karijere primio se trenerskog posla, no nije bio toliko uspješan. Vodio je bečki Rapid, beogradski Partizan, Red Bull Salzburg te reprezentaciju Mađarske. Uglavnom neuspješno...
8. Gerd Muller (Njemačka)
Legendu je otkrio Čajkovski
Na dvama SP-ima, 1970. i 1974. u 13 nastupa zabio je 14 golova, a ispred je samo Brazilac Ronaldo sa 15. Otkrio ga je trener Bayerna, naš Zlatko Čajkovski. Sedam je puta bio najbolji strijelac Bundeslige, a u 62 nastupa za elf zabio je 68 golova.
9. Paolo Rossi (Italija)
Prije vremena mu ukinuli kaznu zbog namještanja, a on se Italiji odužio naslovom na SP-u 1982. godine
Predvodio je Italiju do naslova Svjetskog prvaka 1982. godine, bio je najbolji strijelac i igrač turnira u Španjolskoj. Rasni strijelac već je u Argentini četiri godine prije naznačio koliko je važan igrač azzurra. Razdoblje između ta dva prvenstva ostavilo je najveću mrlju u njegovoj karijeri. Dobio je trogodišnju zabranu igranja zbog sudjelovanja u namještanju utakmica u vremenu dok je nosio dres Perugie. Nakon nešto više od godine dana kazna mu je ukinuta, a Rossi se na velika vrata vratio u nogomet. Prvo je s Juventusom osvojio naslov talijanskog prvaka, a potom s reprezentacijom i svjetsko zlato. Bio je i član Italije na SP-u 1986. godine, no nije odigrao ni minute.
10. Bobby Moore (Velika Britanija)
Prvi Englez s pokalom u ruci u karijeri je tek jednom zamijenjen!
Džentlmen u kopačkama, zasad jedini engleski kapetan koji je podigao trofej pobjednika SP-a. Te je 1966. bio proglašen najboljih igračem SP-a. Igrao je na trima svjetskim prvenstvima, 1962., 1966. i 1970. godine, a koliko je bio profinjen na travnjaku, dokazuje njegov nadimak “Džentlmen u kopačkama”. U samo 11 godina odigrao je čak 108 reprezentativnih utakmica, a njegov su rekord dostigli tek Peter Shilton (125), David Beckham (115) i Steven Gerrard (108). Pele i Eusebio uvijek su ga označavali kao stopera kojeg su najteže prolazili. Zanimljivo, tijekom karijere samo je jednom zamijenjen!
11. Johan Crujiff (Nizozemska)
Najbolji igrač SP-a 1974., a 1978. je propustio zbog političkih uvjerenja
Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 1974. bilo je jedino na kojem je igrao, no ostavio je tako upečatljiv trag da se mora naći u TOP 20 legendi svjetskih prvenstava. Bio je nedvojbeno najbolji igrač turnira, predvodio je Nizozemsku do finala u kojem su tulipani izgubili od elfa. Bio je fenomenalan napadač, ali i dodavač te organizator igre. Za reprezentaciju je od 1966. do 1977. odigrao 48 utakmica i postigao 33 pogotka. Zanimljivo, bio je ponajbolji igrač Nizozemske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1978., no u reprezentativnu mirovinu otišao je prije početka turnira.
Kao razlog naveo je da nije želio igrati u zemlji koju vodi brutalna hunta generala Videla koji je smaknuo na desetke tisuća neistomišljenika. Neki pak kažu da nije išao na SP zbog sukoba s tadašnjim izbornikom Ernstom Happelom.
Milestone Media/PIXSELL
12. Roberto Baggio (Italija)
Zlatni repić koji će ostati upamćen po promašenom 11-ercu
Odigrao je toliko briljantnih utakmica i zabio toliko prekrasnih golova, no najupečatljivija slika njegove karijere je promašeni jedanaesterac u finalu SP-a 1994. u SAD-u nakon kojeg su Brazilci osvojili naslov. Malo će se tko sjetiti da je Robert Baggio na istom turniru zabio pet golova za Italiju, te s dva gola (u 88. i 102. minuti) bio najzaslužniji što je Italija u osmini finala pobijedila Nigeriju (2:1). Zabio je i oba gola u četvrtfinalnoj pobjedi Italije 2:1 protiv Španjolske.
Igrao je i na SP-u 1990. te 1998. godine (zabio dva gola).
13. Dino Zoff (Italija)
Najstariji igrač koji je osvojio Svjetsko prvenstvo
Dino Zoff najstariji je igrač koji se okitio naslovom svjetskog prvaka, imao je 40 godina kada je podigao pehar 1982. u Španjolskoj. Sjajan vratar na gol-liniji, kvaliteta i izuzetna disciplina držali su ga na vrhu gotovo dva desetljeća. Sudjelovao je na trima svjetskim prvenstvima, 1974., 1978. i 1982., a bio je kapetan zlatne generacije koja je za Italiju treći put osvojila Svjetski kup. Profesionalnu karijeru završio je tek sa 42 godine. Poslije je bio trener, a kao izbornik Italije osvojio je srebro na Europskom prvenstvu 2000. u Nizozemskoj i Belgiji.
14. Cafu (Brazil)
Rekorder po broju pobjeda ima dva zlata
Ponajbolji desni bek svih vremena, Cafu je i prvi igrač nakon 1970. godine koji je nastupio u tri finala svjetskih prvenstava (dva je i osvojio - 1994. i 2002). Rekorder je po broju pobjeda (16) na svjetskim prvenstvima, a u Južnoj Koreji 2002. imao je čast kao kapetan Brazila podignuti trofej. Za selecao je nastupio rekordnih 142 puta.
15. Paolo Maldini (Italija)
Srebro i zlato na SP-u, rekorder italije po odigranim minutama
Odigrao 2217 minuta na svjetskim prvenstvima, najviše od svih talijanskih igrača. Nastupio je na četiri svjetska prvenstava (1990. do 2002.), a na turnirima u Italiji i SAD-u bio je biran u najbolju jedanaestoricu. Najbliži naslovu prvaka bio je 1994. godine, no njegova Italija izgubila je od Brazila u dramatičnom raspucavanju jedanaesteraca. U Italiji 1990. osvojio je brončanu medalju.
Za talijansku reprezentaciju odigrao je 126 utakmica, više nastupa od njega imaju samo Buffon (139) i Cannavaro (136).
Cijelu klupsku karijeru proveo je u Milanu, s kojim je četiri puta osvajao europski naslov.
16. Geoff Hurst ( Velika Britanija)
Najpoznatiji je po golu za koji se nikad neće znati je li prešao crtu
Igrao se produžetak finala između Engleske i SR Njemačke. Jedan nabačaj završio je u šesnaestercu, Hurst je opalio svom snagom, a lopta je pogodila donji dio grede. Lopta se odbila o tlo, no ni danas sa sigurnošću nitko ne može reći s koje je strane crte završila. Glavni sudac Dienst nije ništa svirao, no pomoćnik Bahramov signalizirao je da je lopta bila u golu. Bio je to jedan od najupečatljivijih trenutaka svjetskih prvenstava, trenutak koji je Engleskoj donio prvi i zasad posljednji naslov. Hurst je u tom finalu protiv Njemačke (završilo 4:2) zabio tri gola, te tako do danas ostao jedini igrač u povijesti kojem je to uspjelo u finalu svjetskog prvenstva. Hurst je igrao i na SP-u 1970. godine, a jedna je od najvećih legendi West Hama, u kojem je proveo najveći dio karijere.
17. Miroslav Klose (Njemačka)
Drugi je najbolji strijelac u povijesti, a ima i tri medalje
Možda ga na prvu ne bi smjestili u najveće legende svjetskih prvenstava, no brojke nas demantiraju. Miroslav Klose sa 14 pogodaka drugi je najbolji strijelac u povijesti. Ispred njega samo je Brazilac Ronaldo (15), a jednako kao Klose zabio je i Gerd Müller. Dosad je nastupio na tri svjetska prvenstva - 2002., 2006. i 2010., a posebno je briljirao 2006. kada je s pet pogodaka bio najbolji strijelac turnira i vodio Njemačku do bronce. Jednak broj golova zabio je i četiri godine prije, na turniru u Južnoj Koreji i Japanu, kada je s elfom osvojio srebrnu medalju.
Brončanu medalju osvojio je i u Južnoafričkoj Republici 2010. godine.
Predstojeće prvenstvo u Brazilu šansa je da osvoji i zlatnu medalju, jedinu koja mu nedostaje.
Federico Gambarini/DPA/PIXSELL
18. Michel Platini ( Francuska)
Francuska ispala jer je platinija supruga varala sa suigračem
Jedan od najvećih francuskih igrača svih vremena triput je biran za najboljeg igrača Europe, te dvaput svijeta. Igrao je na trima svjetskim prvenstvima: 1978., 1982. i 1986. godine. Bio je ključni igrač francuske reprezentacije koja je dvaput zaredom igrala u polufinalu SP-a i koja je 1986. nadvisivši Belgiju osvojila brončanu medalju.
Zanimljivo, novinari su tvrdili da bi Francuzi došli dalje od polufinala da Platini nije imao privatnih problema. Naime, uoči prvenstva napustila ga je supruga s kojom je imao dvoje djece, a varala ga je sa suigračem iz reprezentacije Jeanom Francoisom Lariosom. Izbornik je na vrijeme shvatio da ga Platini ne može vidjeti na terenu, pa je Larioso na tom SP-u odigrao samo jednu utakmicu, iako je dotad bio neizostavan iz prvih 11.
19. Just Fontaine (Francuska)
Na samo jednom turniru postigao je 13 pogodaka
Njegovih 13 golova u Švedskoj 1958. godine do danas je ostalo najboljim napadačkim učinkom jednog igrača na svjetskom prvenstvu. Zabio je baš u svakoj utakmici, četiri Njemačkoj, tri Paragvaju, po dva Jugoslaviji i Sjevernoj Irskoj, te jedan Škotskoj i Brazilu. Fontaine je rođen u Maroku, gdje je i počeo profesionalnu karijeru. U Francuskoj je igrao za Nicu i Stade de Reims s kojim je osvojio dva naslova prvaka, te dvaput bio najbolji strijelac prvenstva. Zbog teške ozljede koljena u mirovinu je morao dok je bio na vrhuncu, sa samo 27 godina. Kasnije je bio izbornik Francuske pa Maroka, te trener PSG-a, Toulousea..
20. Romario ( Brazil)
Najbolje je igrao s Bebetom iako su bili posvađani
Obilježio je Svjetsko prvenstvo 1994. godine u SAD-u, bio je najbolji igrač svjetskog prvaka Brazila, te činio nazaboravni tandem s Bebetom. Zanimljivo, tijekom turnira Romario i Bebeto bili su u svađi, no to se nije odrazilo na njihovu igru.
Nastupio je Romario na dvama svjetskim prvenstvima - 1990. i 1994. godine, a još dva je propustio zbog svoje prgave naravi. Uoči SP-a 1998. godine sukobio se s izbornikom Máriom Zagallom, a 2002. s Felipeom Scolarijem. Za reprezentaciju Brazila igrao je čak 18 godina (od 1987. do 2005.), a u 70 nastupa zabio je 55 golova.
Igrao je profesionalni nogomet sve do 43. godine, a prema svojim izračunima postigao je više od 1000 pogodaka. Imao je neviđen instinkt za gol...
>>Fifa pomaže JAR-u prodavati ulaznice za Mundijal
>>Vremeplov SP-a: Od Montevidea do Brazila
ne postoji ama bas nikakva dvojba izmedu pelea I maradone....pele ima tri svjetska prvenstva, I nije postizao golove rukom...dovoljno...osobno mi se najvise svida cruyff, ali nije uspio osvojiti sp...zato, pele...