Opet nam se događa. Razorni, ubojiti potres, elementarna tragedija kakva se sto godina nije dogodila, u trenutku je iz nas izvukla ono najbolje što odlikuje naš narod - nesebično, masovno priskakanje u pomoć. To je naša zlatna medalja. No nije prošlo ni par dana, a ukazuje se i druga strana naše medalje. Budi se jal, pogledi i stavovi puni crnila, negativizma, isključivost, širenje defetizma. Acu Petrovića, našeg proslavljenog košarkaša, posebno je dirnula priča o obitelji kojoj je u Majskim Poljanama uništena kuća, što ih je razdvojilo, pa je mlada majka s bebom smještena u sportsku dvoranu, a muž i svekrva ostali su pred srušenom kućom, bez krova nad glavom, kako bi sačuvali stoku.
Novinari su mu pomogli da pronađe tu obitelj kojoj će darovati kamper, plinski štednjak, agregat i sve što je potrebno da se obitelj u nevolji okupi. To je ta naša zlatna medalja. No odmah se javljaju Hrvateki koji Acu Petrovića uče kako treba svojim novcem raspolagati. Pa mu oštrim i kritičkim tonom poručuju da je kamper skup i da nek tim novcem nabavi više kamp-kućica! Tomislav Debeljak, vlasnik DIV Grupe i Brodosplita, poslao je svoju ekipu i 30 strojeva, koji već danima krče zatrpane putove prema izgubljenim selima, ali će ga dežurni Hrvateki odmah poklopiti i ismijavati jer ga je kamera ulovila kako uz sve to na cesti promrzlim ljudima dijeli tisuće kuna iz auta.
Taj tip nema stila, reći će s gađenjem jedan od dežurnih negativaca. Gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović mnoge od nas je dirnuo u srce svojim presicama i emotivnim doživljajem potresa i vapajem: "Što je ostalo od moga grada?" Govorio je kako ne zna gdje će prije krenuti pomagati, govorio o svojoj supruzi kojoj je ozlijeđena glava i imali smo osjećaj da vlada situacijom i da je blizak svojim sugrađanima u nevolji. A onda je, nakon dan-dva, počeo nastupati na način da se sada svi pitamo je li to taj isti čovjek. Prvo je rekao da će vratiti Vladi tih 30 milijuna kuna koje su mu, kao prvu pomoć, poslali na gradski račun, a drugog dana pojasnio da je prespavao, ali da ta ponuda od 30 milijuna nije bila prihvatljiva "za moj stožer i mene kao čovjeka".
Problem je navodno u tome što je Vladina prva hitna pomoć Glini 25 milijuna, a njega vrijeđa što mnogo manja Glina dobiva skoro kao Petrinja. Dumbovićeva poruka bila je da Vlada šalje više HDZ-ovim krajevima nego onima gdje ne vlada HDZ. Kao da ne znamo da su Dumbovićevi Reformisti koalicijski partneri te HDZ-ove Vlade. Ili je Dumbović pukao od stresa ili se nije maknuo iz Petrinje pa vidio kako izgleda glinsko područje ili jednostavno smatra da njegovi susjedi ne vrijede kao Petrinja. Racionalno gledajući, Dumbovićeva "medijska intervencija" i pokušaj ucjenjivanja Vlade jest izvan svakog razuma, političkog i ljudskog dostojanstva. Ako je mislio ucjenjivati i dobiti još milijuna od Zagreba, to se ne radi nauštrb drugih stradalnika.
Drugo, s tih prvih 30 milijuna kuna raspolažu on i njegov stožer, no to nije njegov osobni novac, nego je na njemu da ga ravnomjerno podijeli sugrađanima. Da smo očito precijenili Dumbovića, dovoljno se vratiti na onaj prvi slabiji potres, kada je izjavio da očekuje već sutradan na svom računu nekoliko milijuna kuna iz Zagreba. Poslije toga premijer Andrej Plenković izjavljuje da razmišlja da Petrinju uvrsti u već izglasani Zakon o obnovi Zagreba i mjesta u Krapinsko-zagorskoj županiji. Idućeg dana Dumbović, nakon dogovora sa svojim partijskim šefom Radimirom Čačićem, saziva novinare u Petrinji kako bi ultimativno zatražio od Zagreba baš ono što mu je prethodno Plenković potvrdio, da će Petrinju uvrstiti u "paket" za Zagreb.
No upravo u trenutku te presice zbiva se novi, razorni potres. Još nakon svega Dumbović kaže da on nije u političkoj kampanji za lokalne izbore. Sve to prati i poplava priča koje pristižu preko društvenih mreža, punih informacija kako ništa ne rade ni Crveni križ, Civilna zaštita, da su njihovi ljudi neradnici, pijanci, ne žele istovarati pomoć, bacaju doniranu hranu ili, još gore, preprodaju je. Taj kaos ostavlja traga i na državnim institucijama pa i one emotivno reagiraju i dolijevaju benzin na vatru izjavama kako su nered unijeli navijači. Kaotični slijed ostavlja traga i na naše donatore iz dijaspore, koji su prikupili milijune dolara i eura, a sada se pitaju hoće li njihov novac doći tamo gdje treba.
Kukavice, licemjeri i autodestruktivci u našim redovima uspjeli su, dakle, još jednom zamutiti vodu kada je najgore, odvlačeći pažnju na stvari o kojima imamo vremena raspravljati kasnije. Tragedija ljudi pogođenih razornim potresom nije završena. Oni će još dugo vremena morati živjeti od solidarnosti i pomoći svih nas. Širenjem kaosa, politikantskim siktanjem ti će kukavički besposleni Hrvateki iznova razorno potresti stradalnike i kao da se trude ubiti im svaku nadu koju im je velikom akcijom solidarnosti probuđena.
dođe mi da u starom stilu zavapim, zaustavite reuters. Masa se samoinicijativno uputila na stradala područja, i nakon par provedenih sati na nekom os tih mjesta odmah padaju objave na društvenim mrežama. "Analitičke" i nadasve kritičke objeve prema svemu i svačemu. Na tapeti su svi, crveni križ, civilna zaštita, ma baš svi koji pokušavaju sustavno i organizirano osigurati smještaj, prehranu i drugo neophodno za stradale. Bojim se i pomisliti što bi bilo da je 91 postojao FB, instagram, i slične stranice. Od hrpetine nebuloza objavljenih na stranicama ništa nas nebi brže dovelo u pogibelj.