Fotografiska, muzej fotografije u Stockholmu, nije običan muzej. Uz muzeje istog naziva u New Yorku i Londonu, Fotografiska u srcu švedskog glavnog grada međunarodno je mjesto susreta vrhunskih fotografa sa svojom publikom. U Fotografiski sve pokreće izvrsnost radova koji su izloženi, ali i brojna događanja edukativnog karaktera. Iako se naziva muzejom, nema svoje kolekcije radova i stalnog izložbenog postava, no ima izložbeni prostor od 2500 četvornih metara u kojem se organiziraju četiri glavne izložbe godišnje te oko 15-20 manjih izložbi. Divna zgrada bivše carinarnice sagrađena u secesijskom stilu 1906. godine rad je Ferdinarda Boberga i dom suvremene fotografije kao i jedna od najpopularnijih gradskih atrakcija.
Iako je Fotografiska profitna organizacija, grad Stockholm uložio je 250 milijuna kruna u restauraciju zgrade koja je označena kao zgrada od značajnog kulturnog interesa. Može se istaknuti osobito za hrvatske (ne)prilike kao primjer projekta obnove industrijske baštine kojoj težimo i sami, ali i projekt javno-privatnog partnerstva. Fotografiska je otvorena za javnost u svibnju 2010. godine.
Uz posjete izložbi, ondje se često može uživati i u koncertima, ponudi restorana, fotografirati se, organizirati događanja ili konferencije u kreativnom okruženju. Fotografiska nastoji podići svijest o društvenim pitanjima, koristeći fotografiju kao medij za poticanje djelovanja. Izložbe i radovi najvažnijih svjetskih fotografa i fotoreportera generiraju javni utjecaj i nadahnjuju publiku o temama koje su sastavni dio društvenih promjena.
Do 2. rujna otvorena je u tom muzeju izložba radova pod nazivom “Majka kći” autorice Linde McCartney i Mary McCartney koje istražuju obiteljsku povezanost zajedničkim iskustvom i ljubavlju prema fotografiji. Izbor fotografija doima se vrlo instinktivno izabran, odaje dojam prisnosti i prikazanog trenutka koji ostavlja dovoljno osobnog prostora za razmišljanje o samom događaju i trenutku kad je fotografija snimljena. Fotografije promatrača potiču da razmišlja o zabilježenoj svakodnevici i mističnosti u njezinoj pozadini te ističu toplinu i osebujnost osoba na fotografijama.
Samo uzbuđenje
Izložba je prvi put postavljena u Gagosian Gallery u New Yorku i predstavlja bogatstvo obiteljskih momenata provedenih s poznatim glazbenicima u opuštenim trenucima – druženje s Arethom Franklin, Jimijem Hendrixom, B.B. Kingom, Mickom Jaggerom, Brianom Jonesom, Kate Moss, Rihannom. Na svim fotografijama osjeća se povezanost majke i kćeri, a vidljivo je i kako uspostavljaju emocionalni odnos s okolinom te pritom ističu svoje istinsko ja.
– Osjećaj intimnosti i promatranja ljudi i težnja za prikazivanjem karaktera likova potaknuli su moju opsjednutost fotografiranjem – izjavila je Mary McCartney. Dok Linda opisuje svoje fotografiranje više kao filozofiju života: – Mislim da se samo osjećate instinktivno, osjećate trenutak kada treba kliknuti. Ne prije, ne nakon, baš tada. Mislim da ako ste zabrinuti za svjetlost i sve te stvari, bolje se samo prepustite. Za mene sve izlazi iz moje unutrašnjosti. Samo uzbuđenje, volim to – jako sam uzbuđena.
Voditelj izložbe Johan Vikner objašnjava: – Izložba je postala stvarni razgovor, isti onaj koji su majka i kći tijekom desetljeća dijelile o svojoj ljubavi prema fotografiranju. Nadahnuto, vrlo živahno i ponekad intrigantno putovanje koje je Fotografiska sada vrlo sretno podijelila sa svojim posjetiteljima.
Na otvaranju izložbe atmosfera je bila opuštena baš kao što se moglo i vidjeti na fotografijama većine zabilježenih trenutaka iz života obitelji McCartney.
Fantastična umjetnost mode kroz objektiv vrhunske fotografkinje Cathleen Naundorf (1968.) druga je pak izložba otvorena u stockholmskoj Fotografiski. Naundorf je počela raditi kao fotoreporterka bitno ranije nego što se posvetila modi svojim jedinstvenim stilom, fotografirajući visoku modu na osebujan način i u posebnom okruženju. Danas živi u Londonu i Parizu, umjetnička je direktorica i fotografkinja. Autoricu je obilježilo odrastanje u Istočnoj Njemačkoj u razdoblju hladnog rata te velika osobna osjetljivost i kreativni um. Sve je počelo slikarstvom u djetinjstvu, odrastajući kao dio vrlo kreativne inženjerske obitelji u kući punoj knjiga, umjetnosti i antikviteta. Govoreći o teškim vremenima, uvijek spominje i strast za filmom i fantastičnim slikarstvom. Obitelj je 1985. godine napustila istočnu Njemačku samo s onim što se moglo uzeti u ruke.
– Izgubili smo bogatstvo da bismo dobili našu slobodu. Naučila sam da možete izgubiti sve, ali vam nitko ne može oduzeti ono što imate u vašem umu – često je napominjala autorica.
Od 90-ih godina boravila je u Parizu, sve vrijeme posvetila je modi i umjetničkoj fotografiji. Njezin je rad objavljivan u glavnim svjetskim modnim časopisima, ali i u više knjiga. Zaljubljena u nadrealizam i haute couture kroz fascinaciju za eleganciju, ženstvenost i glamur, krenula je u istraživanje i projekte koji povezuju visoku modu i umjetnost. Tako u svijetu Cathleen Naundorf ništa više ne stoji. Sve se kreće u elegantnim krugovima mode, stvarajući dinamičnu spiralu događaja koji je uvijek vode naprijed. Radila je više od 20 godina za Chanel, Dior, Valentino, Gaultier, Armani i Elie Saab.
Fascinacija tranzicijom
Kako u životu umjetnicu jedna situacija vodi drugoj i ona aktivno prihvaća sve promjene, tako uspijeva oživjeti sloj po sloj bogatih detalja u svom analognom radu, što je čini jednim od vodećih fotografa našeg vremena. Naundorf radi s analognim velikim formatnim kamerama 20 × 30 cm u kombinaciji s polaroid filmom, rezultirajući izvornicima s jedinstvenim formom koja izaziva i zapanjuje tehničkom snagom i imaginarnim svjetovima. Prezentira se kao estetski umjetnik, koristi se velikim crno-bijelim ispisima. Stvara scenografiju modnih svjetova karakterističnih po živopisnim filmskim scenama.
Svojom prvom izložbom u Fotografiski, Cathleen predstavlja 60 radova. Sve fotografije snimljene su na jedinstvenim mjestima. Oduzimaju dah ljepotom, otajstvom i božanskom svjetlošću. Izložba „Tajna vremena“ fantastični je fotografski intermezzo umjetnice.
– Uvijek sam bila fascinirana mjestima tranzicije, poput željezničkih postaja ili zračnih luka. Ljudi dolaze ili odlaze, svatko s drukčijom pričom, ostavljajući stari život ili dolazeći s nadom za nešto novo... ili čak ne znajući gdje krenuti. Zanimljivo je, zar ne? – riječi su umjetnice čiji svaki rad vodi u neki novi, začudni svijet.
