Ni jedna jedina mjera protiv koronavirusa neće pomoći ako ljudi sami ne shvate što je na kocki s tom novom bolešću. Ni maske, ni zatvaranje kafića, ni zatvaranje županija, ni drastične mjere kao što je policijski sat pa ni varenje ulaznih vrata na zgradama kao što su radili u Kini. Za svaki zid od pet metara, postoje ljestve od pet i pol metara. Svaka prepreka se može zaobići. Pitanje je želimo li. Možete ne vjerovati Stožeru, smatrati da je politiziran i nedosljedan, možete biti ljutiti na stručnjake koji su prvo tvrdili da maske ne djeluju, a sada ih propisuju, možete biti skeptični oko porijekla virusa, ali to vas ništa ne treba spriječiti da razmislite svojom glavom.
Da, ovaj je virus čudan. Kod njega nema pravila. Nekada će se zaraziti cijelo kućanstvo, nekada zaraženi neće prenijeti virus ni osobi uz koju spava. Nekada će članovi obitelji imati različite simptome – jedan će imati temperaturu i kašljati, drugi će osjećati slabost, treći neće imati nikakve simptome, a četvrti će završiti u bolnici na respiratoru. Ako je suživot s ovim virusom kocka, zašto onda ne biti pametan i osigurati da se prođe najbolje što se može.
Ni jedan pojedinac nije mjerilo svijeta i arogantno i oholo je smatrati se takvim. Razmišljanje “meni nije bilo gotovo ništa” i to uzimati kao opravdanje za svoje ponašanje nije samo krivo, nego moralno neprihvatljivo. Ulog je veći nego što mnogi žele shvatiti – u rukama imamo ne samo svoje, nego živote drugih ljudi. Tko se usuđuje biti odgovoran za nečiju smrt? Tko si daje za pravo odlučivati tko će živjeti, a tko umrijeti i proglasiti se gospodarom života i smrti. Ova pandemija otkrila je mnogo toga, između ostalog i razinu bešćutnosti dijela stanovništva.
Kako biste se osjećali da traje rat i svaki dan stižu podaci o 60, 70, 80 poginulih? Biste li se i onda pitali jesu li imali visok tlak, koliko su kilograma imali te kad su rođeni i odbacili ih kao “škart”? Pozivanje na odgovornost prema sebi i drugima nije histeriziranje ni “j’accuse”, kako se diskreditiraju takvi apeli, već poziv na humanost. Ne, ne mora se tulumariti, ne mora se putovati... Ništa se ne mora osim umrijeti. A ljudi umiru. Samo jučer njih 85. Toliko je obitelji u jednom danu ostalo bez svojih najdražih. A možda nije tako trebalo biti da nije bilo onog druženja, da onaj nije otišao na posao sa simptomima, da je ona u taksiju stavila masku...
Kazu nam "strucnjaci"... simptomatski bolesnici nisu nikakav problem, nego da su zarazeni bez simptoma oni koji ne znajuci prenose virus! A asimptomatski "oboljeli" su ogromna vecina! Drugim rijecima, zdravi ljudi sa jakim imunitetom su veca opasnost po zdravlje ljudi odd onih koji su se razboljeli od slavnog virusa!? I tu vecinu zdravih ljudi treba pozatvarati u njihove domove da se ona manjina sa slabijim imunitetom ne bi zarazila! Hello Svedjani..., bilo bi vrijeme da razmislite i o Nobelu za logiku!!!