Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Odjel ‘ex-Jugoslawien’ 
iz bavarske policije rješava još nekoliko ubojstava

Hrvatska povijest po drugi put u kratkom vremenu pred inozemnim sudištem: Nakon haaškog sada nam o prošlosti prosuđuju u Münchenu
29. listopada 2014. u 22:00 49 komentara 11869 prikaza
Josip Perković u pratnji odvjetnika Ante Nobila dolazi na Županijski sud
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Hrvatska je povijest drugi put pred inozemnim sudom, nakon Haaškog, sad je to münchenski Viši sud. Doduše, glasnogovornica njemačkog suda uoči početka procesa Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču 17. listopada ističe da se proces vodi optuženicima zbog konkretnog djela, ubojstva Stjepana Đurekovića, a ne sustavu bivše države. Ali, kako je riječ o političkom umorstvu, presuda bi mogla ostati visjeti u zraku ne bude li što je moguće uvjerljivije razjašnjena politička mreža koja je spletena oko direktora Inina marketinga 1983. godine.

Uostalom, upravo su politička ubojstva ta koja u Njemačkoj ne zastarijevaju, i politička pozadina nužna je kako bi se razjasnilo i zašto se sudi nakon toliko godina. Tu će biti na ispitu i njemački sud, jer u političkoj priči o djelovanju jugoslavenske Udbe u inozemstvu, ponajviše u Njemačkoj, valjalo bi razjasniti i ulogu njemačkih vlasti i tajnih službi. Jer, teško da je Udba mogla ne samo ukorak pratiti djelovanje političke emigracije, nego ih i ubijati, takvih je slučajeva dosad pobrojeno 36 na tlu Njemačke, a da njemačke vlasti o tome pojma nemaju. To je i ideja vodilja zbog koje sada bavarska policija ima pune ruke posla sa zakašnjelom istragom dosad potpuno nerasvijetljenih ubojstava otprije četvrt stoljeća i više, na tome radi cijeli jedan odjel Bayerisches Landeskriminalamta, odjel Ex-Jugoslawien, i uskoro se očekuje dovršenje istraga i za još neka ubojstva hrvatskih emigranata u Münchenu.

Za Hrvatsku je pak važno razjasniti tko je igrao kakvu ulogu u bivšoj državi, jesu li ljudi koji su sudjelovali u stvaranju hrvatskih tajnih službi, Josip Perković i Zdravko Mustač, bili u lancu Udbine likvidacije Stjepana Đurekovića ili je sve, kako to tvrdi obrana, išlo mimo Zagreba, izravno iz Beograda. Je li vezano za Đurekovića bilo u igri samo to što je Mika Špiljak, koji je u svibnju 1983. godine postao predsjednik Predsjedništva SFRJ, želio zaštititi svoga sina Vanju, jednog od Ininih menadžera, od optužbi za pronevjeru? To tvrdi Perkovićeva i Mustačeva optužnica te presuda Krunoslavu Pratesu, emigrantu i doušniku zagrebačke Udbe, ali teško je steći čvrst dojam da se politička igra uoči Đurekovićeve likvidacije u garaži-tiskari u Wolfratshausenu pokraj Münchena odigrala upravo tako. Naime, za takav scenarij nema baš previše potkrepe.

O tome što je Mika Špiljak navodno rekao u povjerenju Juri Biliću, prema pravomoćnoj presudi Krunoslavu Pratesu, svjedoči dvostruki agent Vinko Sindičić, osuđen za pokušaj ubojstva Nikole Štedula u Škotskoj. Koliko je Udbin operativac na terenu mogao znati što se događa u vrhu države, pitanje je na koje zasad nema odgovora. Sindičić tako navodi, a sud ga citira u presudi, kako je Špiljak Juri Biliću u povjerenju rekao da je Đureković pronevjerio novac i tražio njegovu likvidaciju. Drugi temelj na kojem se djelomično može graditi priča o Špiljakovoj operaciji zaštite sina je ono što govori Pavle Gaži, u to doba ministar unutarnjih poslova, koji je smijenjen dva mjeseca nakon Đurekovićeva ubojstva. Dosad njemački sud nije ni raspolagao dokumentima koji bi takve navode potkrijepili ili ih opovrgli, koji bi pokazali što se događalo u vrhu bivše države nakon Titove smrti. Sad je situacija drugačija i ovog trenutka sve zainteresirane strane čekaju što će pokazati tisuće stranica arhivskih dokumenata koji su stigli iz Hrvatske, među njima i zapisnici sjednica Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Socijalističke Republike Hrvatske.

Jedan od njih došao je do Večernjeg lista, izvori tvrde da je autentičan, a govori o tome što se razgovaralo 15. travnja 1983. godine, tri mjeseca prije Đurekovićeva smaknuća, na sjednici Savjeta za zaštitu ustavnog poretka SR Hrvatske. Prema tom zapisniku, koji je već objavljivan u hrvatskim medijima, Mika Špiljak žalio se što je tadašnji hrvatski ministar unutarnjih poslova Pavle Gaži rekao kako ne može ići u daljnju istragu malverzacija u Ini da ne bi kompromitirao narodne heroje. Heroj je Mika Špiljak, a istraga bi po tome išla na njegova sina Vanju. – Ja odmah kažem što sam Gažiju na samom početku istrage rekao. Ako je riječ o kriminalu, ako je riječ o mojem sinu, ja prstom maknuti neću – goni! – rekao je tada, navodno, Mika Špiljak.

Na toj je sjednici i Gaži, koji ne odgovara na direktno pitanje je li rekao da mora zaustaviti istragu u Ini zbog narodnih heroja. “Ako sam bio na službenim sastancima, rekao sam ono što sam rekao, nisam o tome govorio i ne sjećam se da smo imali bilo kakav službeni stav da se zaustavimo radi ovoga ili onoga, nego da idemo prema Đurekoviću, ovo da se što prije završi. Ništa drugo”, prema ovom zapisniku rekao je Gaži. Osim toga, na toj sjednici Zdravko Mustač otkriva kako im je Đureković sa svojim antijugoslavenskim romanima izmakao pažnji pa sad moraju rekonstruirati njegovu djelatnost prije bijega u travnju 1982. godine. “Mi na tragu Đurekovića nismo bili dok je bio u zemlji. On je do zadnjeg časa bio uspješno kamufliran za svu užu sredinu”, kaže Mustač, a na to Ante Marković prigovara: “To je očito bio propust, on je izmakao”. Mustač objašnjava i da iznos koji je Đureković imao na štednoj knjižici nije uopće indikativan. “Taj iznos može uštedjeti netko od, recimo, jako dobre plaće, njegova plaća je dobra”. Ako to Mustač potvrdi i na sudu, pao bi u vodu i navod optužnice da se i sama žrtva, Đureković, nešto okoristio u navodnim Špiljakovim malverzacijama u Ini. Jedan od najmoćnijih ljudi u to doba bio je Stane Dolanc, savezni sekretar za unutarnje poslove, čovjek koji ima pod sobom tajne službe.

Dolanc je, prema Mustačevim riječima na tom sastanku, bio jako zabrinut što tajne službe malo znaju o mogućoj obavještajnoj pozadini slučaja Đureković, kritizirao je tajne službe što se Đurekovićem nisu bavile. Đurekovićeva supruga Gizela pak, govori Mustač, sprema se također na bijeg. Tih dana, kako se može doznati od njoj bliskih osoba, Gizela Đureković morala je na ispitivanje praktično svakodnevno, satima, s reflektorom uperenim u oči i beskrajnim pitanjima o kontaktima sa suprugom i sinom. Preživjela je dugotrajno maltretiranje, izgubila muža i sina, a sad čeka hoće li se nakon tolikih desetljeća raščistiti tko je i kako vodio konce smrtonosne omče zbog koje je ostala sama. Prema jednoj verziji događaja, u koju se uklapa i spomenuti zapisnik, zapravo je bila riječ o pokušaju centralističkih snaga u Beogradu, koje je vodio Stane Dolanc, da preko onih na koje su se mogli osloniti u Zagrebu pokušaju uništiti vodeće hrvatske tvrtke, od Ine i Podravke nadalje, što bi utjecalo na kraju i na sudbinu Hrvatske. Velikosrpske snage u tom bi slučaju zacijelo lakše slomile otpor Miloševićevoj agresiji, lakše bi udarile na oslabljenu Hrvatsku, tumači se. Bilo bi zaista odlično kad bi se, što je moguće preciznije, karakterizirale uloge u drami raspada Jugoslavije, umjesto da i dalje Hrvatska bude rascijepljena i vođena ljudima kojima su najvažniji trenutačni politički bodovi, pa je mnogima stalo samo do toga da udare po bilo kome tko ima ikakve veze s bivšim režimom, a drugima čak i da opravdaju postupke bivšeg režima, koji se nikako ne mogu opravdati.

Tako s desnice idu s udari na Ivu Josipovića, protiv njega se prosvjedovalo i pred sudom u Münchenu, upravo u trenutku kandidature za novi mandat, pokušava se u priču uvezati i Ivica Račan, kako bi se u pitanje doveo današnji SDP, sve očito puno više u svrhu aktualne političke borbe, a ne toliko u korist pravde za žrtve Udbina progona. S desnice se tako može čuti “svi su oni isti”, dakle svi koji su na bilo koji način radili za vlast u bivšoj državi, naročito oni koji su radili za Udbu, no to teško da može biti dobra osnova da se raščiste konkretni potezi konkretnih ljudi i da priča o tome kako je djelovala Služba državne sigurnosti dobije što realniji oblik. Na procesu u Münchenu zasad su sve karte otvorene i teško je predvidjeti ishod postupka u kojem je ključ procesa ključ jedne garaže za koji je Udbin doušnik priznao da ga je dao Perkoviću. U međuvremenu, iz spisa, kako se može doznati, otkriva se da je Perković imao posebnu pogodnost pri uhićenju, obavljeno je to u garaži Kaptol centra, a kamere su bile isključene.

>> Süddeutsche Zeitung: 'Đureković je i žrtva njemačke politike'

>> SDP dopušta odvjetnicima uvid u sve dokumente SKH

Ivica Račan - Na udaru jer je poveznica između SKH i SDP-a

Ivica Račan zasad se ne spominje na sudu, ali i on bi mogao biti upleten u priču što bi koristilo desnici da udari i na današnji SDP, koji je iz Saveza komunista Hrvatske stvorio Račan. Udar na Račana značio bi tako i udar na premijera Zorana Milanovića pa je konačno otvaranje partijskih arhiva dobar potez. Perkovićev branitelj Nobilo kaže da priča o tome kako se planira udar na Račana stiže iz obavještajnih kuloara.

Optužnica: Špiljak je bio vrh zločinačke piramide

Prema optužnici, Mika Špiljak, koji je dva mjeseca prije Đurekovićeva ubojstva postao predsjednik Predsjedništva Jugoslavije, inicijator je ubojstva da bi zaštitio svoga sina Vanju, u tom trenutku jednog od menadžera Ine, a sjena sumnje na sina zacijelo bi ugrozila Špiljakovu karijeru. Sindičić je ispričao da je Špiljak u povjerenju rekao Juri Biliću kako je Stjepan Đureković odgovoran za pronevjere u Ini.

Popularni šef vlade navodno je htio ocrniti Đurekovića

Jedna od priča koje prate münchensko suđenje je i ona po kojoj je Ante Marković tražio da se Đurekoviću “napakira” kriminal, iako policija nakon Đurekovićeva bijega nije našla nikakva traga kriminalu. U tom trenutku Marković, potekao iz Končara, bio je šef hrvatske Vlade, a nakon toga posljednji jugoslavenske premijer, čiji je pokušaj spašavanja i dinara i zemlje ostao bez plodova koje je očekivao

Slovenska uzdanica beogradske prevlasti u zemlji

Gotovo nitko ne dvoji da je Stane Dolanc taj koji je naredio ubojstvo bivšeg Inina direktora u Njemačkoj. Bio je ministar, tada se to zvalo sekretar, unutarnjih poslova, pod njim su bile tajne službe. Prema jednoj verziji događaja, tijesno je surađivao s Pavlom Gažijem, ministrom unutarnjih poslova SR Hrvatske, i zajedno su činili sve u korist beogradske centrale koja je za svega nekoliko godina jasno pokazala svoje velikosrpske zube

Ministar koji je pao nakon ubojstva u Münchenu

Intervju koji je bivši ministar unutarnjih poslova SRH 2005. dao Feralu jedan je od dokaza na kojima se temelji i optužnica. – Mika Špiljak političkim je utjecajem omeo istragu. Netko je dojavio o premetačini Ine i istražitelji su zatekli prazne ormare – ispričao je Gaži novinarima Ferala. Rekao je i da je, kad je riječ o ubojstva Đurekovića, riječ o paralelnoj, neformalnoj strukturi vlasti koja se često pokazala efikasnijom od službene

Kupovina
KVIZ
Otkrij svoj shopping personality
komentirala je
Nakon što je sve rasplakao s pjesmom njezina oca, javila se i Ella Dvornik
  • Nadalinaaa:

    Imamo i mi odjel "ex-Jugoslawien". Kod nas taj odjel vlada državom.

  • Poljanak:

    Večernjak opet koristi svoj uigrani način kad nešto objavi a drugovi ne žele da se to baš čita onda to stavi u premium tako će vjerujem ovo malo informacija što dolazi sa ovog suđenja biti u premium rubrici. Predlažem da ... prikaži još! Nobilo svaki put napiše članak pa će to biti valjda po volji drugovima.

  • mare_split:

    'Nakon haaškog sada nam o prošlosti prosuđuju u Münchenu' ... Što je 'ovo'? Plač za kriminalcima i nametanje stava o tomu kako smo, Hrvati, možda zbog toga 'jadni'? ... Okanite se 'ćorava posla'! Istina je neuništiva i, kako (mislim?) Sheakspeare ... prikaži još!e napisa: JEDINO oružje pravednika (Hrvata!)!