Da je odluke u javnim politikama još uvjek pogrešno donositi temeljem napisa i rasprava na društvenim mrežama pokazala je i najnovija eskalacija sukoba u Vladinu znanstvenom savjetu. Događaji koji su prethodili „zahvali na suradnji“ petorici uglednih znanstvenika članova Savjeta ukazivali su na neminovno – Vlada nije slušala svoje savjetnike, berem ne većinu njih i donosila je odluke temeljem matematičkih algoritama koji su se u srazu s pandemijskom računicom pokazali potpuno pogrešnima. Nagomilana frustracija zbog krivih poteza liječi se javnim apelima premijeru, a ovaj to doživljava kao politikčki udar.
Točno je, savjetnici savjetuju, a Vlada sluša i donosi odluke. Međutim, svi pokazatelji – od tjednog broja novozaraženih, broja hospitaliziranih do broja umrlih pokazuju da se do prije par dana nije slušalo pažljivo. Kako je matematički lobi unutar Vladina savjeta toliko dugo uspijevao nadglasavati ionako glasnu liječničku većinu, zasad ostaje nepoznanica. No, na Markovu trgu moraju biti svjesni da odgovornost za rezultate u borbi s pandemijom neće snositi znanstvenici nego državni vrh. Tragične posljedice uznapredovale pandemije, tako vidljive u napregnutom bolničkom sustavu i statistici umiranja, mogle su biti blaže da se na vrijeme poslušalo one koji su danas na tapeti predstojnika premijerova ureda Frke Petešića.
>> VIDEO Zvonimir Frka-Petešić o izbacivanju znanstvenika iz Vladina Znanstvenog savjeta
No, nakon pomirljivih tonova koji su jučer odaslani iz premijerova Ureda i iz redova prozvanih znanstvenika, čini se da je kompromis među zaraćenim taborima postignut. Suradnja će se, kako stvari stoje, nastaviti na zadovoljstvo sviju, jer odreći se savjetodavnih usluga Nenada Bana, Andreje Ambriović Ristov, Petre Klepac, Branka Kolarića ili Igora Rudana, koji je među 0,1 posto najcitiranijih znanstvenika u svijetu, bila bi loša poruka zabrinutoj javnosti koja strepi nad nezavidnom zdravstvenom situacijom u državi.
Pravi bi potez bio uključivanje u rad Znanstvenog savjeta još nekih znanstvenika s te elitne svjetske liste. Bez obzira na osobne animozitete i taštine, premala smo i ne suviše bogata zemlja da si možemo priuštiti luksuz odbacivanja najuspješnijih među nama. Pogotovo danas, u jeku najveće javnozdravstvene i gospodarske krize u posljednjih stotinu godina.
Sigurna Hrvatska...to je prvo prekrseno obecanje,vidjet cemo dalje,ima jos 3 godine,a onda 20 godina sanacije