Sa još tri komunistička cvijeta okitio se ovih dana HDZ. Prvi je komunistički naputak šefa partije Časnom sudu, drugi je jednoglasna komunistička odluka Časnog suda, a treći komunistička šutnja iz straha ili gaženje po palom Darku Milinoviću iz ulizištva. Plenković se tobože čudi kako je “ispad” mogao napraviti čovjek koji ima mnogo iskustva i koji je obnašao brojne dužnosti u svojoj dugoj političkoj prošlosti. U toj pak prošlosti Milinović je postao član HDZ-a 1989. godine, dok je Plenković, koji će se u tu stranku kalkulantski učlaniti kao “starac” 22 godine poslije, još bio poletni marksist i poklonik komunističkih “teoretičara” iz države koja se već bila počela raspadati.
I opet se pokazuje da je bio u pravu Zoran Milanović kad je rekao da po političkoj orijentaciji Plenković uopće ne pripada HDZ-u nego liberalnoj struji SDP-a pa se može reći da je Milinovića iz stranke izbacio SDP i da je svekolika politika HDZ-a sve crvenija.
Činjenica da je uljez u stranci Plenkovića zacijelo čini još okrutnijim prema protivljenju njegovim odlukama te se strahu od osvete može pripisati šutnja u HDZ-u poslije najteže kazne Milinoviću. Što je ostalo od najveće i najjače hrvatske stranke koja se diči da je stvorila i obranila državu, koja je neusporedivo najduže vladala zemljom i na izborima hametice pobjeđivala protivnike? Ostao je zapravo samo jedan čovjek i njegovi privrženici koje stid od podložnosti vođi čini još privrženijima. Ostala je i šutljiva većina koja Plenkovića smatra stranim tijelom u HDZ-u, ali čuva svoje sitne i krupne probitke i povlastice koje ima kao nekad članovi Partije.
Ostali su i relativno moćni članovi HDZ-a, među njima i saborski zastupnici, koji su mu se donekle usprotivili i koji bi ga uskratom glasova mogli srušiti, ali se ponašaju kao nekad pali komunisti koji se jesu sukobili s Partijom, ali su i dalje vođi ostali odani. Hrvatska nema trenutačno ni jedne jake stranke u koju bi se država mogla pouzdati, ni u HDZ-u ni u SDP-u više nikoga nije briga za sudbinu zemlje, obje su se petvorile u čistionice iz kojih se uklanjaju ili onemogućuju nepoćudni dok zemlju potresaju sve veće nevolje i propasti velikih tvrtki uvelike presudnih za nacionalno gospodarstvo.
Plenković nema dvojbe oko toga što mu je bitnije – spašavanje Uljanika, 3. maja i Brodotrogira ili izbacivanje Milinovića iz stranke. Za njegovu političku sudbinu propadanje gospodarstva je nevažno, uvijek ima rješenje u posezanju u džep građana, u čekanju “spasa” iz Bruxellesa, u stečajevima, u zaduživanju u inozemstvu, ali je važno da iz stranke ukloni sve koji su na putu njegovu despotizmu. U usporedbi s državnicima koji dobro vode i obogaćuju svoje zemlje državnici koji ih loše vode i osiromašuju imaju veliku prednost, oni imaju najsvemoćnije oružje za svoje održanje – jaku mrežu svojih podložnika koji su im bespričuvno odani i strah kojim obuzdavaju moguće protivnike. Sposobni državnici neprekidno se moraju dokazivati svojom djelotvornošću kojom donose dobro građanima, nesposobni neprekidno moraju misliti i trošiti energiju na to kako se održati unatoč svojoj neuspješnosti.
Kratka povijest toga održavanja u Plenkovića povijest je uklanjanja onih koji mu smetaju (Most, Hasanbegović, Stier, Kovač, Milinović...) i pridobivanja onih koji će ga održati na vlasti i kad su svjetonazorom sasvim suprotni HDZ-u – Pupovac, Radin i drugi manjinci, najveći sotonizator Tuđmana i HDZ-a otkad samostalna Hrvatska postoji – HNS, SDP-ov otpadnik Saucha pod istragom i drugi. U HDZ-u se uklanjaju ili razvlašćuju neupitni patrioti dok se istodobno skladno surađuje s onima koji desetljećima optužuju Tuđmana i HDZ za agresiju na BiH, koji izjednačavaju krivnje Srba i Hrvata za rat devedesetih, koji Plenkovića u “Novostima” nazivaju šljamom, a u Beogradu hodočaste agresorima na vlasti uzvraćajući im njihov posjet Hrvatskoj u tenkovima itd.
Zbog svega toga, stranci i njezinu predsjedniku bilo je lako izbaciti Milinovića, utoliko više što bez trunke odgovornosti i grižnje savjesti iz Hrvatske izbacuju desetke tisuća ljudi. Tuđmanov HDZ više ne postoji, a uz “SDP-ova liberala” Plenkovića stranku održavaju i oni koji sliče na Tuđmana, a boje se da bi se to moglo vidjeti. Ni Milinović nije savršen, ali ostao je bez ijednog glasa potpore iz HDZ-a upravo iz tog straha. Iz straha od lutka Europske unije Plenkovića, pa bi stranka mogla promijeniti ime u HBZ – Hrvatsku bruxellesku zajednicu.
Pogledajte video s Milinovićeve konferencije za medije:
Ivkosic je ipak u pravu. Ne radi se o brizi za Milinovica nego kuda to ide HDZ s Plenkovicem na celu? Ako je Plenkovicu bitniji cetnik Pupovac i uhljebi iz HNS-a zatim SDP-ov otpad Sauha ili Radin nego Kovac , , Hasanbegovic pa i Milinovic onda to nikako nije Tudjmanov HDZ nego nekakva ljevicarsko-liberalna frakcija SKH. Zasto se ignoriraju potpisi gradjana za referendum ? Zasto se nasilno usprkos protivljenju vecine gradjana uvela Istanbulska konvencija? Ako su nasi "Vatreni" ponos Hrvatske , zasto i po cijem nalogu je iskljucena struja na njihovom doceku ?