Nigdje nisam ni čuo ni vidio povećano zadovoljstvo sve nezadovoljnijih građana, ali vidimo veliko zadovoljstvo u vlasti porastom gospodarstva u trećem tromjesečju od 2,9 posto.
Kad ove Vlade još nije bilo! Uostalom, što se mene tiče od života otuđena statistika, kao što me se ne bi trebalo ticati ni što Plenković govori u Ukrajini, što je poreznom reformom i proračunom naumio ministar Zdravko Marić, kako mostovci zapošljavaju svoje nestručne kumove i prijatelje, koji su novi veleposlanici, što znači izbor Bernardića za novog predsjednika SDP-a, kako se Pernar iz uličnog prosvjednika promeće u karijerista, i tako dalje.
Premda pišem o tom svijetu, niti on pripada meni niti ja njemu, s njim me veže samo nasilno, makar zakonom uređeno uzimanje iz moga džepa i džepova stotina tisuća ljudi za goleme plaće političke elite. Vjerujem da tako osjećaju milijuni građana u ovoj zemlji, izloženi samovolji i pohlepi političke kaste, bešćutne i prema njima kojima otima i prema Hrvatskoj koju vodi u propast.
Sve što se zbiva u toj kasti i sve što ona čini otuđeno je od goleme većine Hrvata, ta kasta prema njima je neprijateljska jer im uzima koliko hoće, a zauzvrat im ne daje ništa i prisiljava ih na pučke kuhinje, na očaj, pijanstvo, na kriminal, na nasilje prema obitelji, odlazak u inozemstvo, na odricanje od prirodne potrebe da produžuju svoju vrstu i tako jamče budućnost svome narodu.
Zašto bi, dakle, mene ili bilo kojeg drugog građanina zanimalo što mediji daju toj kasti 90 posto svoga vremena i prostora u vijestima i drugim prilozima iz zemlje, jer te vijesti na moj život nimalo ne utječu. Porezna reforma? Koja prijevara, koje prelijevanje iz šupljeg u prazno!
Ako se ona, ilustracije radi, kreće unutar tisuću kuna, tamo i ostaje, i nimalo neće pridonijeti tome da se tih tisuću kuna poveća na tisuću i dvjesto. A zna se vrlo dobro da bi neke druge reforme, recimo reforma bankovnih kamata, i građanima i gospodarstvu donijele goleme novce.
Vrlo se dobro zna da bi nacionalizacija tih banaka, ili barem osnivanje nacionalne banke u koju bi građani prenijeli svoje ušteđevine, javna poduzeća svoje financijsko poslovanje, a Vlada novac proračuna, i koja bi ljudima davala podnošljive zajmove, preporodilo ovu zemlju.
Međutim, i tom ušteđevinom, i novcem državnih tvrtki, i novcem proračuna, i skupim kreditima građanima i tvrtkama i dalje upravljaju profiteri iz inozemstva. Nesposobnost i nespremnost vlasti da nacionalizira novac vlastite zemlje i njezina pučanstva, strah od europskih i svjetskih gazda, jedan je od bitnih razloga otuđenosti političara od naroda.
Hrvatska je kolonija, premda ju je narod izabrao, njezina vlast nije narodna, nego je servis europskih i svjetskih moćnika, koji je sve više financijski iscrpljuju, preko uvoznog lobija uništavaju njezine proizvodnje, sve jače stežu lanac dužničkog ropstva oko njezina vrata te je raseljavaju do nestajanja koje bi moglo uslijediti vrlo brzo.
I najveći medijski obožavatelji Plenkovića i društva uočavaju da se ova vlast ne razlikuje od prethodnih, da je sluganska kao i one, da je izjedaju sukobi i nepotizam te posebno nedostatak bilo kakvih strateških odluka i projekata koji bi davali nadu u oporavak gospodarstva pa onda i svekolikog života građana.
Kao i Sanaderova, izabrana je zbog svoje izvanjske dojmljivosti, zbog lijepe forme iza koje nema bitno novog sadržaja. Ni premijer, ni ministar gospodarstva, ni ministar poljoprivrede, ni ministar financija ni bilo koji drugi ministar nisu dosad učinili ništa utješno što bi u pučanstvu probudilo nadu u boljitak, a već su imali cio niz nacionalnih potresa.
Nabrojimo najteže – uzbudljiv pohod Bosni i Hercegovini koji je “rezultirao” uhićenjem hrvatskih ratnih heroja, pohod Ukrajini koji je Hrvatskoj donio katastrofalno pogoršanje odnosa s Rusijom, poreznu reformu koju su mnogi ocijenili pogubnom i za neke regije, i za neke djelatnosti, i za materijalnu budućnost mladih stručnjaka, pa troškoviti proračun, trovanje uvezenom hranom koje je prikazano kao incident, a zapravo je znak sustavnog uništavanja zdravlja hrvatskog pučanstva, i tako dalje.
Sve to govori kako je Plenkovićeva vlast ostala na crti otuđivanja od hrvatskog naroda započetog poslije Tuđmanove smrti i dolaska Račana i Mesića na u Banske dvore i na Pantovčak. Pa da ponovim – što bi mene i drugi običan svijet više uopće zanimali postupci i likovi iz vlasti koja nije moja, koja nije hrvatska!?
>> Hrvatska je odlučila da neće, poput Srbije, sjediti na dva stolca
Čim se odrekao dr.Hasanbegovića i gospođe Brune Esih je dokaz da se rastaje od naroda jel su njih dvoje izabranici naroda. Žalosti me prodaja njihovih ideja i usmjerenja. Pozdrav vdobrim ljudima