HDZ je pred istim problemom kao i američki republikanci. Toliko su se dugo borili protiv nekih pitanja da su zaboravili za što se zauzimaju.
1. U suvremenim demokracijama nema „ključnih“ stranaka
Ne samo da je HDZ, stranka nekomunista, apsorbirala komuniste u svoje redove nego je pritom i prihvatila komunistički diskurs i folklor. Komunistička partija bila je ključ stvaranja bivše Jugoslavije; HDZ je bio ključ stvaranja Hrvatske. U oba slučaja, stranke su svoj „ključni“ status prihvatile kao plašt umjesto da ga prikladno definiraju kao povijesnu fusnotu. „Ključnost“ je nužno kontinuirano definirati na glasačkim mjestima, ona ne smije biti tek deklarativna. HDZ-ov identitet ključne stranke doima se politički korisnim, međutim, u praksi je samo uteg. Srednjoškolski je kapetan nogometne momčadi možda bio bitan u prošlosti, ali ako o tome i dalje govori, 25 godina poslije, svima će brzo dosaditi. O ključnim strankama svake četiri godine odlučuju glasači i taj status ne traje zauvijek.
2. Dosta je politike straha
Ljude nije teško ustrašiti, no to je jeftin prečac do glasova. Ponekad ta strategija i upali, međutim, s vremenom postaje sve teže ponoviti inicijalni uspjeh. Raspirivanje straha u politici nipošto nije ograničeno na desnicu. Tim se oruđem služe stranke koje ne znaju ponuditi dobar razlog da glasamo za njih. Raspirivanje straha pokazuje da vaša stranka nema jasno definiran identitet, da ne demonstrirate svoje umijeće komunikacije te da nemate boljeg načina da pokažete da možete voditi narod. Upravo u tome i jest poanta. Ideja je da se bojite nečega (što god to bilo) i da vam se ukazuje na to tko je krivac (jer mobiliziranje uplašene gomile odgađa teška pitanja – ali samo privremeno). Zastrašivanje ljudi također izvrće vaš vlastiti identitet. Ne možete tvrditi da ste neustrašivi branitelj prava hrvatskog naroda ako se bojite svega: komunista, Srba, kapitalista, Europske unije, GMO-a, medija itd. Ili ste lav koji riče ili ovca koja bleji. Ne možete biti ovca koja riče.
3. Dobro bi došla mala škola šarma
Najlakše je utjecati na ljude ako im se svidite. Međutim, naši vođe (i lijevi i desni) kao da se trude biti antipatični. Ako vas ljudi vole, vjerovat će vam i slušat će vas. Kao i mnoge druge životne lekcije, većina ljudi tu društvenu istinu usvoji još u osnovnoj školi. Kako su onda naši politički čelnici zaboravili na taj detalj? Ako želite izgraditi uspješnu stranku, nije dovoljno privući članove s osobnim interesima koji žele opljačkati i poharati zemlju i njezine institucije, nego trebate privući predane članove koji zemlju žele poboljšati. Dobrim je članovima stalo do pozitivnog imidža stranke jer ne žele težak posao obavljati u društvu loših ljudi. Šarm privlači kvalitetnije članove, a istovremeno proširuje bazu glasača i povećava njihovu odanost. Šarm je ujedno i jedan od najboljih obrambenih mehanizama. Protivnici će dvaput razmisliti o napadanju popularnih čelnika jer se takvi napadi rijetko isplate.
4. Birajte vođe, a ne gubitnike
Hrvatska ima velik problem s kvalitetnim čelnim ljudima, a taj problem počinje od naših političkih stranaka. Jasno je da su, dok smo bili potlačen narod, naši vrhovni gospodari bili skloniji slabim vođama. Međutim, to ne objašnjava zašto smo svojevoljno tijekom posljednjih 25 godina nastavili održavati isti uzorak negativne selekcije. Kvalitetni vođe dijele zajedničke ključne karakteristike bez obzira na kulturološke razlike. Oni mogu definirati i prenijeti neodoljivu viziju budućnosti, znaju kako zadobiti povjerenje i ne boje se preuzeti odgovornost. Veliki vođe spašavaju svoj narod, a ne obrnuto.
5. Učite ekonomiju
Europska pučka stranka (EPP), kojoj pripada i HDZ, želi osigurati „uspješnu Europu promocijom slobodne tržišne ekonomije uz socijalnu osviještenost“. HDZ ne može odlučiti želi li promovirati slobodno tržište ili ipak želi da država nastavi upravljati ekonomijom. U stvarnosti se HDZ ipak drastično priklanja državnom upravljanju ekonomijom, koju dodatno začini obilnom dozom rodijačkog kapitalizma koji pogoduje prijateljima, rođacima i netalentiranim stranačkim poslušnicima. Rezultat toga je da stranački poslušnici žive odlično, za razliku od naše države. Mnogim članovima stranaka desnog centra primamljiva je ideja ekonomskog nacionalsocijalizma koji promiče još višu razinu državne intervencije pod krinkom „zaštite strateških nacionalnih interesa“. Sve više Hrvata postaje svjesno istinske prirode ovakvih ekonomskih modela: radi se o iznimno neučinkovitom prisvajanju državne imovine od koje koristi ima tek šačica stranačkih čelnika te članova njihovih obitelji i sindikata. Ovakav ekonomski model doveo je Hrvatsku do bankrota. Krajnje je vrijeme da ga naše stranke desnog centra odbace i prihvate istinski slobodnu tržišnu ekonomiju uz socijalnu osviještenost.
6. Budite pravi domoljubi
Desnica dramatično progovara o domoljublju kao da je riječ o velikoj tajni do koje mogu doprijeti samo članovi stranaka. Domoljublje je prirodno i zdravo je za sve zemlje ako se s njim ne pretjeruje. Međutim, domoljublje se ne mjeri mahanjem zastava, nego djelima. Pravi domoljubi ne kradu iz državnih tvrtki. Pravi domoljubi zapošljavaju najbolje kandidate, a ne članove svojih obitelji ili stranačke poslušnike. Pravi domoljubi ne varaju. Pravi domoljubi vide svoje domoljublje kao ponos, a ne kao način da osiguraju veće privilegije. Pravi bi se domoljubi istinski potrudili da reformiraju našu Vladu, koja pripada dobu Bizantskog Carstva.
7. Naučite učinkovito komunicirati
Hrvatska desnica neprestano ima problema s komunikacijom. U tom slučaju pomaže prenošenje zanimljivih informacija. Međutim, dečki i cure desnog centra vrište o pristranosti kad god se progovori o medijima iako osobno smatram da glavnina problema leži upravo na njihovim plećima. Ako smatrate da imate nešto vrijedno spomena reći, pobrinite se da vaša poruka bude prenosiva, lako pamtljiva i jednostavno sročena. Odličan politički proizvod pola je bitke u marketingu. Druga polovica se svodi na odabir najsposobnijih, najzanimljivijih i najpouzdanijih ljudi koji će prenijeti vašu poruku. U poslovnom svijetu vrijednost konačnog proizvoda donosi zaradu. Iako su plodovi političkog rada drugačiji, put do stvaranja velike političke stranke ne razlikuje se. Moramo reanimirati hrvatski desni centar, s HDZ-om ili bez njega. Ljudi su važni. Moral je važan. Vjerodostojnost je važna. Suvremena demokracija promovira ove vrijednosti. Na žalost, bojim se da HDZ neće saslušati moje prijedloge, ali netko hoće – i uopće nije bitno je li riječ o Konzervativnoj stranci, Mostu, demokršćanima, liberalima ili nekoj drugoj političkoj opciji. Važno je samo da nas budu u stanju pogledati u oči i da im možemo vjerovati.
U Hrvatskoj ne postoje ni desnica ni ljevica. U Hrvatskoj je apsolutno nejasno tko vuče konce i tko upravlja državom. Lustracija nije provedena, ne zna se tko je što "jamio", ne zna se tko je koga doveo i zašto je netko nekoga "odveo", prebijaju se računi i prave novi obračuni a nesretna sirotinja sve to plaća ne dobivši ništa drugo osim - beznađa. Da je provedena lustracija, sve bi se znalo i sve bi bilo jasno. Ovako - plači zemljo! I očekuj Božju milost.