Saborski zastupnik SDP-a Joško Klisović govori o EU izborima, stanju u SDP-u, ali i o predsjedničkim izborima krajem godine.
Jedini ste profesionalni diplomat na listi SDP-a. Ako uđete u Europski parlament, za što ćete se zalagati?
Jedini sam s iskustvom u pristupnim pregovorima, u kojima sam sudjelovao kao tajnik pregovaračke skupine i ravnatelj Uprave za pregovore s EU u MVP-u, organizirao sam i provodio kampanju za referendum o ulasku u EU te predstavljao Hrvatsku u europskim institucijama. To životno i radno iskustvo sada želim iskoristiti kako bi se u Europskom parlamentu borio za Europu ravnopravnih građana i Hrvatsku europskih standarda. Tako da mladi i svi oni koji žele bolji život više ne moraju odlaziti u druge dijelove Europe. Peti sam na listi i u EP mogu ući samo preferencijalno.
Tvrdite da je došlo vrijeme i da EU uđe u Hrvatsku. Što su za vas europski standardi?
Došlo je vrijeme da dovedemo europske standarde života, rada i upravljanja u Lijepu Našu. Borba je to za europske standarde minimalnih plaća i mirovina, primarne zdravstvene zaštite, obrazovanja i jednake europske kvalitete proizvoda, za europski standard upravljanja državom i društvom. A to znači i obračun s ortačkim kapitalizmom, općeraširenom korupcijom i zloporabama institucija u osobne i stranačke svrhe, kao što to ponovno vidimo u HDZ-ovoj aferi SMS. To nije Europa! Ako ne možemo sami to promijeniti, u tome nam može pomoći Europa putem zakonodavstva, fondova i mehanizama provedbe.
Nije li vaša poruka da je dosta plaćanja viših kamata bankama iz Austrije i Italije populizam. Kamate padaju, a znamo da se one formiraju i da ovise o mnogim parametrima i gospodarskoj snazi zemlje?
To je poziv na reforme o čijem provođenju ovise i kreditni rizici i visina kamata. Živimo u tržišnoj ekonomiji i kamate ne možemo određivati zakonima, ali zakonima možemo osigurati ravnopravan tretman hrvatskih građana s onima u Austriji ili Italiji. Možemo suzbiti nepoštene trgovačke prakse kao što smo to već učinili u nekim industrijama. Time ćemo utvrditi standard poslovanja EU i osigurati da su svi građani EU ravnopravni.
Zalažete se i za minimalnu europsku plaću. Kolika bi ta plaća trebala biti? Istodobno, Bernardić govori da nitko u Hrvatskoj ne može imati manje od 4000 kuna plaće.
U prvoj fazi borbe za europski standard minimalne plaće zalažem se da ona bude u visini 60 posto prosječne nacionalne plaće. Svakako mora biti iznad razine siromaštva i osigurati da ljudi koji žive od svoga rada žive s dignitetom. Velike su razlike u EU i stoga ih ne možemo još ujednačiti na razini cijele EU, ali možemo započeti taj put. To je otprilike i iznos o kojem govori predsjednik SDP-a.
Božo Petrov smatra da bi Hrvatska trebala od EU tražiti odštetu zbog iseljavanja. Kako gledate na to?
Kao na čisti populizam i nepoznavanje Europe. EU nikoga ne prisiljava na odlazak pa nema ni osnove za odštetu. Ljude na odlazak prisiljava brutalna hrvatska stvarnost, to što još uvijek nema Europe u Hrvatskoj, pa odlaze tamo gdje je ima. I zato od Europe treba tražiti više novca za obrazovanje i znanost, infrastrukturu i inovacije, poljoprivredu i programe zapošljavanja i rješavanja stambenih pitanja mladih. Za razliku od Petrova, ja se za to zalažem.
Zanimaju li Hrvate uopće EU izbori? Jesu li svjesni za što glasaju?
Nažalost, zanimaju ih premalo, a trebalo bi ih zanimati jer se oko 70 posto propisa na snazi u Hrvatskoj donosi u Bruxellesu. Zato smatram da kampanja mora imati i edukativni karakter. Žao mi je da mediji nisu organizirali tematska sučeljavanja kandidata kroz koje bi građani dobili jasniji uvid u značaj EP u njihovim životima.
Analitičari kažu da su euroizbori prvo poluvrijeme za parlamentarne. Strahujete li od populista? Je li velika koalicija jedino rješenje, kako kaže Radimir Čačić?
Populisti su u naletu u cijeloj Europi. U Hrvatskoj se čak i političari iz najjačih stranka upuštaju u populizam jer ocjenjuju da je to formula izbornog uspjeha. To je pogrešno i nadam se da te cirkusante građani prepoznaju i da im neće dati povjerenje. Velika koalicija moguća je samo kao vlada nacionalnog jedinstva, a to znači da je Hrvatska suočena s pogibelji s kojom se nitko ne može sam obračunati.
Drugo poluvrijeme političke utakmice, nakon euroizbora, predsjednički su izbori. Peđa Grbin kaže da SDP ima najjačeg kandidata, Zorana Milanovića. Slažete li se i mislite li da SDP može i treba stati iza njega?
Slažem se. Mislim da Milanovićeva kandidatura može SDP-u dati onaj toliko potreban mobilizacijski okidač. Njegov ulazak u drugi krug dovest će do sinergije progresivnih političkih stranaka, a pobjeda na izborima potaknula bi vjerojatno i stvaranje saveza progresivnih političkih snaga centra i ljevice te bila sjajna priprema za saborske izbore.
A što kažete na izjavu Tonina Picule koji drži da baština bivšeg šefa SDP-a još uvijek traumatizira odnose u stranci?
To je njegovo mišljenje. Kroz ovu kampanju obišao sam cijelu Hrvatsku i nisam čuo nikoga tko ne bi stao uz Zoranovu predsjedničku kandidaturu, a to mnogo govori.
Stranka je zbila redove za izbore za Europski parlament, međutim, odnosi i stanje u SDP-u daleko su od idealnog. Što bi SDP trebao napraviti da opet bude jaka stranka?
Treba nam mobilizacijski poticaj, treba nam jačanje u vrhu stranke kadrovske strukture koja je u stanju pripremiti modernu političku platformu za sljedeće izbore, privući mlade i upravljati složenim procesom stvaranja saveza progresivnih političkih snaga, kao odgovora na ovo stanje konzervativnog indoktriniranja društva, ortačkog kapitalizma, korupcije i zlouporaba institucija za osobne i stranačke interese kojim nas je počastio HDZ. To bi oslobodilo i sav potencijal SDP-a na terenu koji trenutačno čeka poziv na smislenu političku akciju.
Kako gledate na činjenicu da nitko od državnog vrha nije bio na Bleiburgu i kako u Europi gledaju na tu komemoraciju?
Kao na ljude koji nemaju jasnog stava oko Bleiburga, ljude kojima je trebala pomoć Austrije i Katoličke crkve u Austriji da si ga razbistre. Očigledno ih u upravljanju državom više vodi ambicija održanja na vlasti i strah od radikalne desnice nego jasno stajalište o karakteru skupa na Bleiburgu. U europskim novinama mogli ste čitati da ga se ocjenjuje najvećim fašističkim skupom u Europi.
Pa nitko ne tvrdi da mu tih 5000 glasova nisu sigurni... Ostatak ide Kolindi!!!