Izbornik Niko Kovač dao je intervju Večernjem listu nakon svoje prve objave kandidata, no pritom je postavio i neke uvjete. Naime, novi šef reprezentacije, za razliku od prethodnika Igora Štimca, želi potpuno zaštititi svoj privatni život i u intervjuima fokusirati se isključivo na nogomet. Zato na pitanja o obitelji, prije svega supruzi i kćeri te o politici (recimo, o svojedobnom snimanju reklamnog spota za HDZ), nije želio odgovarati.
Izborniče, koliko ste se proteklih dana, dok ste bili u Salzburgu, bavili Islanđanima?
- S članovima svoga stožera čuo sam se svaki dan telefonom, a održali smo i tri videokonferencije. Inzistirao sam na tome da svaki pomoćnik pogleda njihovih pet-šest utakmica i da zajednički napravimo sažetak s kojim ćemo izaći pred igrače. Koliko sam se bavio Islandom? Počinjao sam u 9 ili 10 sati ujutro, s prekidima znalo je potrajati i do 21 sat. Da, radilo se po osam do devet sati dnevno.
Prebivalište vam je u Salzburgu. Imate ugovor na dvije godine, jeste li razmišljali o preseljenju u Zagreb?
- Razmišljao jesam, ali sam došao do zaključka da to ne bih trebao učiniti jer mogu pratiti sve iz Salzburga. Isto mi je bio u Splitu ili u Salzburgu, po 400 kilometara je do Zagreba s obje destinacije.
Mogu se isključiti iz svega
Zašto u Splitu?
- Mogao bih biti dolje jer moji su ondje, na makarskoj rivijeri. Igrači mi igraju uglavnom vani, dok dečke u Prvoj HNL pratim preko Max TV-a, a moji su pomoćnici u Zagrebu. Znate, dobro je možda biti u Salzburgu da se ponekad mogu isključiti iz svega. Znam koliko to zna biti naporno, čuo sam se sa Šticom, vidio sam kod Slavena, nije tako jednostavno biti izbornik u Hrvatskoj. Treba nekada isključiti glavu i zato sam odlučio ne seliti se iz Salzburga. A i naš je posao takav, sutra može biti kraj i opet bih se morao seliti s obitelji... Supruga i kći? Ja sam dio javnosti, to je dio mog posla. Međutim, svoju privatnost želim dijeliti samo sa svojom obitelji, ona mi je svetinja.
Smatrate li da vam u stožeru nedostaje iskusan trener?
- Sad ja pitam vas: Slaven Bilić, koliko je imao iskustva trenerskog kad je postao izbornik?
Pa imao je uza se iskusnijega Nikolu Jurčevića...
- A koliko je Nikola to imao iskustva? Hajmo dalje, koliko je imao Aljo, koliko Žuti? Ne znam koliko je iskustvo bitno da se nešto napravi. Pa ni Guardiola nije imao toliko iskustva kad je preuzeo Barcelonu. Došao je iz druge momčadi.
Prvi ste hrvatski izbornik s njemačkim mentalitetom. Bojite li se reakcija igrača na vaše zahtjeve?
- Ne vidim razloga da bih se trebao mijenjati, nešto što je provjereno dobro. Ja sam tako naučen, odgojen, ne samo u roditeljskoj kući nego i u školi, u klubovima, to je dio života koji u Europi prolazi. Taj naglasak da ja dolazim sa “švapskim” mentalitetom, pa to bi u Hrvatskoj trebalo biti normalno prihvaćeno. Red, rad i disciplina nužni su za uspjeh. Bilo u sportu, ekonomiji... Toga sam se uvijek držao i kao igrač, i kao izbornik, i kao privatna osoba.
Vi ne biste tolerirali ono što se prije koju godinu dogodilo u Funtani?
- Na terenu i izvan terena moraš biti uzor mlađima, u Njemačkoj je to tako. Ako se netko izvan terena loše ponaša, kako će se onda ponašati na terenu. Treneri, izbornici programiraju da sve da štima, a jedan mu sve “raskopa” zato što se ne zna ponašati.
Vratimo se na Funtanu...?
- Ne znam što je bilo tamo pa ne bih ulazio u to...
Jeste li svjesni delikatnosti trenutka; ne samo rezultatskog? Reprezentaciji se zviždi.
- Situacija nije jednostavna, međutim, budimo sretni što je izbornik sa svojim stožerom uspio završiti drugi u skupini, jer mnogi bi bili sretni da su u našoj poziciji. A navijanje? Normalno da ljudi vide da nešto ne štima na terenu, da rezultati nisu pravi, pa ne znam je li se ikada dogodilo da je Hrvatska četiri utakmice zaredom bez pobjede. Ne bih rekao da navijači ne vole više reprezentativce. Ne, samo su nezadovoljni. I to je dio demokracije, da se mogu izraziti kako žele. Ali, ja znam da će naši navijači početi navijati kad budu vidjeli da se ne bori 11 pojedinaca, nego momčad. Bio sam 12 godina reprezentativac i uvijek su nas bodrili kad su vidjeli da dajemo sve od sebe.
S Mamićem sam se vidio
Čuli ste se s Mamićem otkad ste izabrani?
- Vidjeli smo se u prostorijama HNS-a...
Svojedobno ste odbili Mamićevu ponudu da preuzmete Dinamo?
- Da, imao sam taj upit iz Dinama i nisam ga prihvatio. Najprije, mene ne zanima čiji si, odakle si, iz Dalmacije ili iz Osijeka, ja stvarno u Hrvatskoj sve do jednoga volim. Dinamo nisam htio, smatrao sam da to nije za mene, jer nisam bio igrač u Hrvatskoj, pa sam odlučio da neću biti ni trener.
Kao igrač odbili ste Hajduk?
- Kad donosiš važnu odluku, moraju glava i srce disati isto. Ako je jedno za, a drugo nije, to nije to. Kod bečke Austrije bila je ista stvar. Razum je rekao “dobra stvar, Liga prvaka, interesantno...”, ali srce je reklo “ne”. A ja slušam svoje srce.
Je li kumstvo brata Roberta sa Zoranom Mamićem teret za izbornika?
- Ne, nikakvo opterećenje.
Halilovićev je problem što baš i ne igra u klubu
Na popisu nema Alena Halilovića. Znači li to da je Štimac pogriješio što ga je zvao?
- Ne bih govorio o tome što je prethodnik radio. Na popisu su svi koji nam trenutačno mogu pomoći, a oni koji nisu pozvani, nisu aut, dapače. Svatko će imati šansu. Halilović je kvalitetan i perspektivan, međutim, ima problem: dečko ne igra u klubu.
Pa nije jedini igrač s tim problemom...
- Istina, ima još takvih, kao Rebić u Fiorentini ili Vida u kijevskom Dinamu. Međutim, ipak su to igrači koji imaju jači ritam nego što ga ima Alen.
Nema ni Sammira...
- Isto vrijedi za njega što i za Alena. Svatko ima mogućnost preko kluba dati meni do znanja: “Izborniče, ja sam dobar, odličan!” - poručuje Kovač.
Izabrali su me zato što sam ostavio dojam
Ne možete pobjeći od činjenice da ste Šukerov, odnosno Mamićev izbornik?
- Ma ne znam tko to govori. Ja se vidim kao izbornik Hrvatske, a normalno da me predložio predsjednik, a ne netko s ulice. Šuker je predsjednik, a Izvršni odbor me potvrdio. Ja sam kao igrač i kao mladi trener ostavio dojam, zato su me izabrali.
Moj stožer ima iskustvo poput Bilićeva
O svom trenerskom (ne)iskustvu, Niko Kovač kaže:
- Imamo isto trenersko iskustvo kakvo je imao stožer Slavena Bilića, a svi znamo koliko je uspješan bio Slaven. Ovo igračko iskustvo koje smo stekli Robert, Laci, Vatro bit će nam sasvim dovoljno. Mi odlično surađujemo, kvalitetno smo odradili posao u mladoj reprezentaciji i sada ćemo samo taj sustav prenijeti u A vrstu. Neće biti ekstra posla. To je vrhunski stožer, to su lojalni ljudi, pošteni, koji će sve dati za našu reprezentaciju.
Ne znam zašto, ali na terenu nisam vidio cjelinu
Imate li dojam da su nam reprezentativci malo raspušteni?
- Ne znam, ne mogu reći što je bilo u hotelima, što se događalo izvan terena za mandata mojega prethodnika. Međutim, vidio sam ono što je bilo na terenu. I vidio sam jedanaest pojedinaca koji uopće nisu djelovali kao cjelina. Ako svatko radi ono što mora i što zna, onda će sve to puno drukčije izgledati - tvrdi izbornik.
Igrači imaju puno veću funkciju i odgovornost od samog igranja
O (ne)disciplini:
- Na primjer, ono skidanje dresa nakon postignutog gola; dobiješ žuti karton, pa više ne može ući u duel ozbiljnije, pa trener mora razmišljati hoće li ga vaditi iz igre... Naša će se djeca ponašati kako se ponaša njihov idol. Nogometaši u Hrvatskoj, reprezentativci, moraju shvatiti da imaju puno veću odgovornost nego da samo igraju nogomet.
Zlatna lopta - Ribery
Za koga ćete glasovati u Fifinu izboru Zlatne lopte?
- Franck Ribery je broj jedan. Ove je godine bio bolji od Messija i Ronalda.
niko je legenda kako god završila reprezentacija..ali svi se nadamo da će završiti u brazilu..