Nema medija u regiji koji nije objavio da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u povodu Sretenja iliti Dana državnosti Srbije odlikovao austrijskog pisca i nobelovca Petera Handkea ordenom Karađorđeve zvijezde prvog stupnja. Handke je odlikovan za naročite zasluge u predstavljanju Republike Srbije i njezinih građana u oblasti javnih i kulturnih djelatnosti i osobnom istrajavanju u beskompromisnoj odgovornosti prema istini.
Dakle, očito je da Vučić Handkea nije odlikovao zbog književnosti i sličnih trica i kučina, nego zbog beskompromisne istinoljubivosti i predstavljanja Republike Srbije i njezinih građana. Ispada da je pišući svoje romane i eseje, ali i novinske tekstove i dajući intervjue i izjave, Handke predstavljao Republiku Srbiju i njezine građane, a ne svoj književnički i intelektualni rad. Naravno, pri tome je Handke bio beskompromisno odgovoran prema istini jer, prema Vučiću, istina je očito samo u Beogradu, a to je Handke, čini se, shvatio na vrijeme.
Zanimljivo i poučno. Kada netko u budućnosti bude čitao ovo protokolarno obrazloženje, pomislit će da je Peter Handke u najmanju ruku bio srpski veleposlanik ili konzul, a ne austrijski pisac slovenskog porijekla (po majci). Ili da je bio na čelu neke institucije koja je promicala kulturne i javne interese Republike Srbije u inozemstvu.
Predsjednik Vučić, naravno, u svom kratkom, ali jasnom obrazloženju nigdje nije spomenuo Jugoslaviju, zbog koje je Handke navodno i tražio utopističku pravdu za Srbiju od povampirenih zapadnoeuropskin novinara i ratnih reportera koji su, zločesti kakvi već jesu po definiciji, izvještavali iz opkoljenog Sarajeva i s drugih bosanskohercegovačkih, ali i hrvatskih ratišta i stratišta neistinito i sa zlom namjerom, htijući naštetiti pravednoj borbi Slobodana Miloševića protiv gotovo svih naroda i narodnosti koje su živjele u Titovoj Jugoslaviji.
Naravno, ugroženi i pravdoljubivi Handke koji toliko prezire Zapad da se nastanio u nimalo proleterskoj kući u predgrađu Pariza nadobivao se i važnih europskih nagrada, ali i odlikovanja. Ali ovo srpsko odlikovanje je svakako jedno od najvažnijih. Doduše, značajnije odlikovanje od Handkea je za ovogodišnje Sretenje dobio češki predsjednik Miloš Zeman koji je odlikovan Ordenom Republike Srbije na lenti. Genijalni srpski komediograf Dušan Kovačević, autor nekih od najizvođenijih drama i komedija i najpopularnijih scenarija jugoslavenske i srpske kinematografije morao se zadovoljiti Sretenjskim ordenom prvog stupnja, a genijalna glumica Mira Banjac Zlatnom medaljom za zasluge, koja je posmrtno dodijeljena i Šabanu Šauliću.
Njihove zasluge za Srbiju ipak su, prema Vučiću, puno manje od Handkeovih. Šteta je jedino da istinoljubivi Handke nije osobno došao u Beograd primiti Karađorđevu zvijezdu. I to iz istinoljubivih ruku Aleksandra Vučića zbog čijeg pokroviteljstva brojna kazališta i kazališni umjetnici bojkotiraju drugo izdanje niškog Festivala na raskršću.
Naravno, Handke je iznad tih lokalnih polemika, jer se on u postjugoslavenske ratove umiješao s homerskih visina i homerske distance, kako je to skromno poručio zločestim novinarima koji mu dosađuju pitanjima o Miloševiću. A Handke želi pričati samo o književnosti, jer je samo zbog književnosti i govorio na Miloševićevu pogrebu.
Politička nefleksibilnost (kompleks veće vrijednosti i nepogrešivost) Srbiju je koštala i još će koštati. Trenutno ližu rane jer se od njih na svim razinama ograđuje čak i drugo oko u glavi tj. Crna Gora.