Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 72
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
NAZIVAJU GA ČAROBNJAKOM

Neuništivi kralj Bibi: Na vlast ga nije dovela procijepljenost, ali možda ga dovedu Arapi

Foto: Kristina Franić/Ilustracija
1/3
30.03.2021.
u 09:55

Benjamin Netanyahu najdugovječniji je izraelski premijer. Nakon izbora situacija mu se zakomplicirala, hoće li koalirati sa zakletim neprijateljima?

Građani Izraela, hvala vam! Donijeli ste veliku pobjedu desnici i Likudu pod mojim vodstvom. Jasno je da je velika većina izraelskih građana desne orijentacije i želi vladu desnice, jaku i stabilnu. Obećavam vam da ću formirati vladu pod svaku cijenu, makar morao koalirati s najvećim neprijateljem, “libanonskim Hezbollahom” – kazao je premijer Benjamin Netanyahu nakon što je njegova stranka Likud ostala i dalje najjača snaga nakon parlamentarnih izbora, osvojivši 31 zastupnika u Knessetu.

Izraelci su izašli na birališta za parlamentarne izbore četvrti put u dvije godine, a premijer Benjamin Netanyahu, kojeg nazivaju kralj Bibi, bio je uvjeren da će ovaj put napokon moći formirati stabilnu većinsku vladu s obzirom na to da je njegov Likud kampanju vodio uz slogan „Nacija vakcinacije“, poručujući da je samo Netanyahu mogao provoditi tako brz program imunizacije. Međutim, rezultati izbora pokazali su da će Netanyahu trebati potporu svog suparnika Naftalija Bennetta iz stranke Yamina kako bi formirao većinsku koaliciju. Ako se stranka Yamina, poznata po zalaganju za prava naseljenika, pridruži premijerovoj vladajućoj koaliciji, Netanyahuov blok bi tada imao većinu od 63 zastupnika.

Netanyahuov konzervativni Likud ostaje najsnažniji klub zastupnika u Knessetu s 31 mjestom. Odmah iza njega slijedi stranka Yesh Atid oporbenog čelnika Yaira Lapida s 18 zastupničkih mjesta koja odbija ući u koaliciju s Netanyahuom. Desni vjerski blok oko Netanyahua raspolaže s 56 od 120 mjesta u Knessetu, a blok koji nastoji pobijediti dugogodišnjeg premijera trenutačno ima 57 mjesta. Netanyahua ovaj put može spasiti i omogućiti mu da formira vlast i Arapska stranka Raam koja je uspjela prijeći prag od 3,25 posto osvojenih glasova i sa svojih pet mandata stoji kao jezičac na vagi.

Netanyahua svakako čekaju teški pregovori o formiranju vlasti, međutim, poznavajući ga, svakako će uspjeti formirati vladu, bilo trgovanjem glasovima ili, kao i dosad, igranjem na kartu nacionalne sigurnosti Izraela koji ugrožavaju Iran i Palestinci. Benjamin Netanyahu (71) najdugovječniji je premijer u zemlji, vlada još od 2009. godine. Dosad je na čelu Izraela najdulje bio otac Države Izrael David Ben-Gurion.

Dosad najteži izazov

Izraelski premijer suočen je s najtežim izazovom u svojoj dugogodišnjoj političkoj karijeri, opterećenoj nizom skandala iz kojih je taj vješti političar dosad izlazio neokrznut. Netanyahu je prešao dugačak put od 1988. godine, kada je na Likudovoj listi ušao u Knesset i aktivirao se u političkoj areni. Tri desetljeća kasnije, s 13 godina staža na čelu izraelske vlade, opterećen nizom korupcijskih afera, bori se za novi premijerski mandat, ali i za politički opstanak u državi obilježenoj grijesima visokih državnih dužnosnika. Netanyahu se bori da pod svaku cijenu ponovno postane premijer i na neki način možda utječe na pravosuđe koje je po svim kriterijima najsamostalnije na svijetu.

Mit o sebi kao zaštitniku Izraela sam je stvorio, protivnike drži pod kontrolom prijetnjama i demonstracijom sile
Foto: AMMAR AWAD/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL

Netanyahu strahuje da ne završi poput bivšeg premijera Ehuda Olmerta, utamničenog zbog korupcije i opstrukcije pravosuđa, bivšeg predsjednika Moshe Katsava koji je pet godina proveo iza rešetaka zbog silovanja i seksualnog zlostavljanja zaposlenica predsjedničkog ureda, te desetak ministara koji su zbog raznih grijeha odslužili zatvorske kazne, osuđeni na društveno koristan rad ili su zbog nasilničkog ponašanja platili globe te su zbog prijekog suda javnosti nestali iz političkog života. Za Netanyahua kažu da je kao mačka sa sedam života i zna plivati s glavom visoko iznad vode.

Rijetki osim njega bi mogli imati dobre odnose s dvojicom lidera vodećih svjetskih sila, s bivšim američkim i s ruskim predsjednikom, Donaldom Trumpom i Vladimirom Putinom, sastati se s njima unutar dva tjedna te ih pridobiti na svoju stranu. Vladimir Putin bio je ogorčen i ljutit na Benjamina Netanyahua jer je Izrael nerijetko bombardirao Siriju i ugrozio ruske vojnike. Međutim, Netanyahu je uspio preko ruskog židovskog lobija omekšati Putina i postigli su džentlmenski dogovor da Izrael prije napada na Siriju obavijesti Ruse o svojim namjerama.

Posljednjih nekoliko godina, dok je na čelu SAD-a bio Netanyahuov saveznik i prijatelj Donald Trump, izraelska vlada ostvarila je dva cilja iz najhrabrijih desničarskih snova. Trump je prvo priznao Jeruzalem kao izraelsku prijestolnicu i ondje prebacio svoje veleposlanstvo, a nakon što je Netanyahu anektirao okupiranu sirijsku Golansku visoravan i proglasio je izraelskim teritorijem, blagoslovio je taj potez i poslao svog državnog tajnika Mikea Pompea da posjeti to područje. Tim je potezom Trump učinio dramatičan zaokret američke politike, osobito od političkog nasljeđa svog prethodnika Baracka Obame, koji za politiku Benjamina Netanyahua nije imao nimalo razumijevanja te ju je smatrao agresivnom i destabilizirajućom za cijeli Bliski istok. Od kada je došao na vlast, pregovori između Palestinaca i Izraelaca koji bi trebali biti okončani tako da i Palestinci dobiju državu, zaustavljeni su. Štoviše, Netanyahu je sa svojom antipalestinskom politikom nastavio graditi židovska naselja na palestinskim teritorijima koje želi aneksirati uz dolinu Jordana koja pripada Jordanskoj Kraljevini.

Ljubav s Trumpom

Netanyahu je javno podupirao politiku Donalda Trumpa i u predizbornoj kampanji za novog američkog predsjednika nije skrivao svoju naklonost prema njemu. Bio je uvjeren da će njegovim reizborom ostvariti svoj san i dobiti Trumpovu podršku za bombardiranje iranskog nuklearnog postrojenja. Nakon što je pobijedio Joe Biden, ogorčeni Netanyahu mu je pobjedu čestitao tek nakon 12 sati, među zadnjima, kazavši kako se o mnogim pitanjima slaže s novim američkim predsjednikom, ali je i priznao da imaju različite poglede na pitanja o Iranu i Palestini. Po pitanju odnosa s Palestincima, Netanyahu je jasno i glasno kazao da će biti posvećen postizanju mirovnog sporazuma, ali u isto vrijeme ne želi im dati državu. Postavio je i uvjet da će ponovno pokrenuti pregovore s Palestincima ako se povuče tužba za ratne zločine koju je protiv njega u Nizozemskoj pokrenuo Palestinac iz Gaze s nizozemskim državljanstvom, nakon što mu je u izraelskom bombaškom napadu 2014. poginulo šestero članova obitelji.

Benjamin Netanyahu rođen je u Tel Avivu. Njegov otac Bentsion Netanyahu Mileikovsky imao je status profesora povijesnih znanosti i služio je kao osobni tajnik Zeeva Žabotinskog. U 1950-ima i 1960-ima  obitelj je naizmjenično živjela u Sjedinjenim Državama i Izraelu, gdje se Bentsion bavio nastavnom aktivnošću. Benjamin je imao dva brata, stariji Yonatan poginuo je sudjelujući u oslobodilačkim aktivnostima izraelskih talaca u Entebbu. Mlađi brat Ido postao je radiolog i pisac. Netanyahu je prvi predsjednik Vlade Izraela rođen u Izraelu nakon uspostavljanja države.

Pridružio se izraelskim obrambenim snagama tijekom Šestodnevnog rata 1967. i postao zapovjednik tima u specijalnoj postrojbi Sajeret matkal. Sudjelovao je u nizu misija, uključujući operaciju Pakao (1968.), Poklon (1968.) i Izotop (1972.) tijekom koje je ranjen u rame. Borio se na bojišnicama tijekom Rata iscrpljivanja i Jomkipurskog rata 1973., u kojima je sudjelovao kao pripadnik specijalnih postrojba uz Sueski kanal, nakon čega je vodio napad komandosa duboko u području Sirije. Promaknut je u satnika prije nego što je bio otpušten iz vojske. Bio je izraelski izaslanik pri UN-u od 1984. do 1988. Potom je između 1996. i 1999. bio predsjednik Vlade. Nakon što ga je porazio Ehud Barak, povukao se iz politike i počeo baviti poduzetništvom.

Benjamin Netanyahu
Foto: AMMAR AWAD/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL

Vlada od 2009. godine

U politiku se vratio 2002. kao ministar vanjskih poslova (2002. - 2003.) i ministar financija (2003. - 2005.) u vladama Ariela Sharona. Iz vlade se povukao zbog neslaganja s vladinim planom o povlačenju Izraela iz Pojasa Gaze. Preuzeo je vodstvo nad strankom Likud 2005., nakon što ju je Sharon napustio. Na parlamentarnim izborima iduće godine Likud je postigao loše rezultate dobivši 12 zastupnika. U prosincu 2006. Netayahu je imenovan vođom oporbe u Knesetu i predsjednikom Likuda. Vodstvo nad strankom zadržao je i 2007., porazivši Moshu Feiglina na unutarstranačkim izborima. Na parlamentarnim izborima 2009. Likud je bio druga stranka, a desničarske stranke činile su većinu u Knessetu. Stoga je Netanyahu formirao koalicijsku vladu i na vlasti se uspio zadržati do danas.

Ženio se tri puta. Iako slovi kao ortodoksni židov, jedno je vrijeme živio s nevjenčanom suprugom koja je bila nežidovka. Netanyahu je poznat kao tvrd i nepopustljiv vrhovnik koji protivnike drži pod kontrolom prijetnjama i demonstracijom sile. Mit o zaštitniku Izraela i sam je njegovao, a danas odrješito odbacuje sve optužbe na svoj račun. Upravo zahvaljujući odlučnosti, političkom talentu i govorničkom umijeću, honorirali su ga gotovo svi s kojima je surađivao te se veoma brzo uspinjao u stranačkoj i dužnosničkoj hijerarhiji.

Izraelske lijevo orijentirane stranke uglavnom su po strani, što znači da će se od onoga tko predvodi sljedeću vladu i dalje zauzeti čvrsta stajališta o nastavku okupacije nad Palestincima. Čelnik lijeve stranke Yesh Atid, Yair Lapida, opisao se kao centrist i podržava pregovore s Palestincima. Međutim, nedavno je rekao da je “sigurnosni soko” i da postoje neka pitanja oko kojih neće popustiti, poput nadzora nad Jeruzalemom i stava da je Jeruzalem vječni glavni grad Izraela. I takozvani savez lijevog centra sastavljen od različitih stranaka ima teškoća pri usklađivanju zajedničkog stajališta. Nova stranka Izraelci, koju je osnovao Ron Huldai, dugogodišnji gradonačelnik Tel Aviva, obećava da će biti novi dom za birače lijevog centra. No tko će s kim ući u političke saveze pokazat će se tek idućih tjedana. Izraelska ljevica desetljećima je nemoćno svjedočila Netanyahuovim ispadima, širenju židovskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali i zatiranju mirovnih pregovora s Palestincima.

Arapska podrška?

Unatoč neprijateljstvu prema Palestincima, Netanyahu je napravio veliki korak u normalizaciji odnosa s nekim arapskim zemljama koji je, nema sumnje, povijesni. U svojoj je predizbornoj kampanji naglašavao vanjskopolitičke uspjehe, na primjer mirovni sporazum s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom i Sudanom. Međutim, glavni je fokus ipak bio na brzoj kampanji cijepljenja protiv koronavirusa i na otvaranju zemlje. Sjećanje na tri duga lockdowna blijedi.

– Pfizer i Modernu nazvalo je 180 premijera i predsjednika država. I nisu im se javili. Ali su se meni javili – rekao je nedavno.

– I uspio sam ih uvjeriti u to da bi Izrael mogao biti model uspješne kampanje cijepljenja. I baš to se i dogodilo. Ali tko će sad sve to nastaviti provoditi? Neće ni Lapid, ni Bennett, a ni Gidon. Oni to ne mogu. Mogu samo ja!

Netanyahu, kojeg njegovi pristaše nazivaju i čarobnjakom, mora jačati svoje političke saveze, kao što je onaj s ultraortodoksnim strankama, jer već na izborima u travnju i rujnu 2019. nije uspio stvoriti stabilnu koaliciju koja mu je sada potrebna za ostanak na vlasti. Kako sada stvari stoje, Netanyahuov spasitelj mogla bi sada biti mala palestinsko-izraelska stranka Raam koja je neočekivano osvojila pet zastupničkih mjesta, što je može dovesti u poziciju da odlučuje o sljedećem premijeru Izraela. To će biti najteža situacija za Netanyahua dosad s obzirom na to da je prije pobjeđivao odbijajući kompromise i razgovore s Palestincima i koristeći rasističku retoriku u kojoj je arapsku manjinu nazivao petom kolonom pristalica terorista.

Ako neka od partija ne odluči promijeniti stranu, to bi značilo da bi i jednima i drugima trebala podrška Mansoura Abbasa, lidera Ujedinjene Arapske liste (Raame) kako bi se formirala vlada i izbjegli i peti izbori u dvije godine. U četiri dosadašnja izborna ciklusa Netanyahu je tražio arapsku podršku, a mnogi su to vidjeli kao dvosmjernu strategiju čiji je cilj osvojiti dodatne glasove i podijeliti Zajedničku listu, savez arapskih stranaka koji je prošle godine osvojio rekordnih 15 mjesta na izborima, a na ovim izborima 11 mjesta.

Osim preko Raame, Netanyahu može doći na vlast jedino ako neku stranku iz suprotstavljenog bloka uvjeri da prijeđe na njegovu stranu. Prema zadnjem popisu stanovništva, Arapi u Izraelu čine 20 posto izraelske populacije od 9,6 milijuna stanovnika. Imaju državljanstvo, govore hebrejski i dobro su predstavljeni u zdravstvu i obrazovanju. No, kada je riječ o nekretninama i javnim uslugama, izloženi su diskriminaciji. Mnogi sada s pozornošću prate razvoj događaja u Izraelu i pitaju se hoće li Benjamin Netanyahu svojim čarobnim štapićem krenuti na šesti mandat ili će na vrućoj političkoj sceni ovo biti kraj Bibijeve ere.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije