Na pitanje napuhuju li se u Hrvatskoj cijene kuća i stanova u “balon” ne znaju odgovoriti ni najupućeniji analitičari. Prema Eurostatu, cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj prošle su godine bile za 11,14 posto veće nego 2015. godine, što znači da rasle oko 3,5 posto na godinu. No, to nije samo hrvatski fenomen.
U istom razdoblju nekretnine su u u Sloveniji poskupile za 22,46 posto, Bugarskoj za 23,96 posto, Češkoj za 30 posto, a u Mađarskoj za golemih 45,5 posto. Moglo bi se reći da je Hrvatska u zadnje tri godine rastom cijena nekretnina lagano zaostajala za prosjekom Europske unije (prva je procjena 14,75 posto) ili područja eura (13,67 posto). Nekretninski balon, značajno odstupanje od dugoročnog prosjeka cijene, ili od promjene “fundamentalnih pokazatelja”, općenito je teže prepoznati nego neke druge, primjerice, balon cijena dionica. Jer, za razliku od cijene dionica koje je lako usporediti s očekivanom zaradom poduzeća, kod nekretnina nije posve jasno što su fundamenti: je li to stvarni trošak gradnje, prosječna plaća, prosječna najamnina, bruto nacionalni dohodak ili nešto peto. Jedino što nesumnjivo signalizira napuhivanje je naglo ubrzavanje rasta cijena. Ni oko uzroka nastanka balona ili piramidalnih shema eksperti se ne mogu složiti.
Jedni ih pronalaze u iracionalnom “ponašanju krda”, drugi u posve racionalnom ulaganju kad investicije u druge vrste imovine (kapital) postanu neproduktivne, treći u pretjerano ekspanzivnoj monetarnoj politici, odnosno obilju jeftina novca (niskoj kamati na lako dostupne stambene kredite). A kad nema sloge oko uzroka, još manje je sloge oko toga kakva je ekonomska politika potrebna za sprečavanje nastanka balona, za zaustavljanje njihova napuhivanja ili za njihovo lagano ispuhivanje bez pucanja koje može izazvati paniku, pretakanje potrošnje u štednju i na kraju recesiju, a možda i ekonomsku depresiju. Nema sumnje da rast cijena stambenih nekretnina u Europi zadnjih nekoliko godina najviše potiču oskudica atraktivnih poslovnih prilika za perspektivna ulaganja u proizvodni kapital i jeftin novac. Tada se nekretnine nameću kao prvi sljedeći, ako ne i jedini put za privatno investiranje goleme akumulirane štednje.
Kako javljaju trgovci nekretninama, građani iz banaka podižu štednju i kupuju stanove za iznajmljivanje turistima. Ali, i banke nastoje štednju i vlastiti kapital zaposliti u stambenim kreditima. No, europske banke to ne rade u svojim zemljama, nego u tuđima koje nemaju vlastite banke i ne koriste se monetarnim suverenitetom, pa u njima kroz stambene kredite mogu izlihvariti dva ili tri postotka veću kamatu nego kod kuće. Nagli rast cijena nekretnina može se tako uočiti u onim europskim zemljama koje su svoje bankarstvo prepustile inozemnim bankama, dok u državama koje imaju vlastite banke tog rasta nema. Francuska je, primjerice, u zadnje tri godine zabilježila poskupljenje nekretnina od samo 7,24 posto (tek nešto malo brže od dva posto na godinu), a u Italiji su kuće i stanovi su za 1,4 posto – pojeftinili.
HNB treba nametnuti ograničenja financiranja stambenih nekretnina-jer će doći do pucanja nekretninskog balona i izazivanja recesije!!!!!!!!! Propasti će stotine dobavljača i firmi vezanih za građevinski sektor.Vrijeme je da se stane na loptu i vrati špekulante na početne pozicije.