Naslovnica Premium

Ne želim znati što se govori o meni. To me troši

Da ljudima u krizi treba smijeha i likova od krvi i mesa s problemima kakve imaju i oni sami, dokazuje brojka od 700.000 gledatelja koji su pratili prvu ovotjednu epizodu nove serije “Kud puklo da puklo”....
20. rujna 2014. u 10:13 1 komentara 3173 prikaza
barbara vicković
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Da ljudima u krizi treba smijeha i likova od krvi i mesa s problemima kakve imaju i oni sami, dokazuje brojka od 700.000 gledatelja koji su pratili prvu ovotjednu epizodu nove serije “Kud puklo da puklo”. Među živopisnim stanovnicima fiktivnog sela Oštrovca, koje ćemo tek zavoljeti, i drska je Ana Jelaska koju glumi nekad omiljena zlica iz sapunice glumica Barbara Vicković.

Nikad nisam bezobrazna

Prošlo je pet godina od vašeg pojavljivanja u sapunici “Sve će biti dobro”. Što se od tada profesionalno i privatno kod vas promijenilo?

– Nisam ni znala da je toliko vremena prošlo! Kako se često repriziraju serije u kojima sam igrala, nemam dojam da sam tako dugo izbivala s ekrana. Mi glumci postojimo i kad nismo angažirani u TV produkcijama jer aktivno radimo i na kazališnim projektima, a publici, kojoj kazalište nije dostupno iz bilo kojeg razloga, čini se da nas “nema”. No proteklih pet godina pamtit ću najviše po rođenju svoga drugog sinčića Matije, zbog čega je moj profesionalni život pao u drugi plan. Iako, imala sam divne predstave “Građanin Plemić” i “Harem” .

Kako ste se kliknuli s likom koji glumite u seriji “Kud puklo da puklo”?

– Sviđa mi se već samo njeno ime – Ana Jelaska. Ona je zanimljiva žena podrijetlom iz Dalmatinske zagore, koja se udajom dobro ugnijezdila u ličkom Oštrovcu jer se mentalitet iz kojeg je potekla podudara se s onim koji vlada tamo. Jaka je, karakterna i s jasnom vizijom. Grčevito se bori izvesti kćer na pravi put i ne libi se pokazati zube svima koji joj stanu na put.

Ponekad je bezobrazna i oštra na jeziku. U kojim ste životnim situacijama i privatno možda takvi?

– Meni moja Ane nije bezobrazna, ali oštra na jeziku jest. I to jako. Privatno sam rijetko bezobrazna. To nema smisla.

Serija ima elemenata humora za koji mnogi glumci kažu da je najteža glumačka forma. Kako vi stojite s humorom?

– Istina, biti duhovit jako je teško. Publiku je teže nasmijati nego rasplakati. Osobno mislim da nisam nešto posebno duhovita, ali volim kad se ljudi oko mene smiju i lako se zarazim.

Podrijetlom ste iz Zadra. Koji su vaši omiljeni zadarski rituali kad ste tamo?

– Nemam ih, ili ih nisam svjesna. Za Zadar me vežu lijepe uspomene. Kad sam tamo, najviše vremena provodim s roditeljima, bratom i sestrom. Dakako, imam i nekoliko bliskih prijatelja koji mi taj grad čine još dražim. Ljudi su mi važni. Uživam u mirisima, šetnjama, druženjima.

Neću u saborsku klupu

Mnogi glumci odmalena su znali da će postati glumci. Kako se taj proces odvijao kod vas?

– Dugo nisam znala da želim biti glumica. Prava želja razvila se potkraj gimnazijskog školovanja kada me jednu večer na cesti zaustavio neki gospodin i ponudio da uskočim u glavni ženski lik u jednoj predstavi jer im se glumica razboljela. Gospodin je bio vođa amaterskog društva Tokar, vrlo priznatog u tadašnjoj Jugoslaviji, i nisam ga odbila. Polučili smo uspjeh, a ja sam odlučila ići na dramsku akademiju. Upisala sam je, završila i evo me tu gdje jesam.

Članica ste HNK. Koliko je naporno trenutačno uskladiti posao u kazalištu i snimanje serije?

– Glumački je posao po mnogočemu specifičan pa tako i po radnom vremenu. Obično se znaju prioriteti i sve je podložno dogovorima. Trenutačno sam najposvećenija snimanju serije ne zanemarujući dužnosti u matičnoj kući. Ali nije uvijek lako. Kad snimate po desetak sati dnevno, naravno da nema mjesta za neke druge stvari, ali uz organizaciju i potporu najbližih, uspije se sve održati na svom mjestu. Ili mi se to samo čini!

Je li teško biti glumica i majka?

– Nije ništa teže ili lakše ni majkama liječnicama ili koje rade od osam do 16 sati ili bilo kojoj drugoj. Gledala sam emisiju o majčinstvu u kojoj je navedeno da prosječna mama mora zadovoljavati nekoliko poziva. Od domaćice, čistačice, psihologinje do učiteljice, njegovateljice i kuharice... Ipak, to je najljepša uloga mog života i zahvalna sam na njoj.

Majka ste 16-godišnjeg Frana i trogodišnjeg Matije. Nalikuju li vam?

– Moja su djeca mali zasebni svemiri i teško mi je sažeti njihov opis u nekoliko riječi.

Odajete imidž vamp-žene. Je li to krinka ili?

– Danas taj arhetip ima osobine žene koja je razapeta između dobra i zla. Za što god se odluči, ona postupa bezobzirno. Dakle, ne vidim se nimalo kao vamp niti sam zagonetna žena za kojom svi luduju. To su gluposti. Ako i nosim krinku, onda se ta krinka ne zove vamp.

Koji je najluđi trač koji ste čuli o sebi?

– Obično sam zadnja osoba do koje dođu tračevi. Ne želim znati što se priča. To me troši.

Imate li profesionalni plan?

– Volim svoj posao, radim što volim i od toga živim. Nije li to pravi blagoslov u današnje vrijeme. Od profesionalnih izazova najjači bi mi bio igrati Draupadi, jedini ženski lik u svjetskoj literaturi koja je imala pet muževa, a pritom je jedna od uzvišenih i čistih duša.

Možete li se zamisliti u saborskoj klupi?

– Nemam političkih afiniteta. Zapravo sam oduvijek apolitična.

>>"Kud puklo da puklo": Humor na obroncima Žumberačkog gorja

>>Glumica Barbara Vicković tajno se udala i čeka drugo dijete

Aktivni odmor
NEZABORAVNO ISKUSTVO
Oni se izležavaju na plaži, a ti letiš 60 metara iznad njih!

A1 izdvaja za Vas