Borba ruskog disidenta Alekseja Navaljnog protiv režima Vladimira Putina te za ono što taj oporbenjak naziva pravednijim i slobodnijim društvom kulminirala je u utorak kad mu je sud uvjetnu kaznu pretvorio u zatvorsku. Iza rešetaka će provesti najmanje dvije godine i osam mjeseci, zbog cinične odluke suda da je kršio uvjetnu kaznu za financijsku pronevjeru time što se u Njemačkoj liječio od trovanja.
Za to trovanje on optužuje samog predsjednika Putina, kojeg je na suđenju nazvao Vladimirom Trovačem Gaća zato što se općenito vjeruje da ga je tajna služba pokušala ubiti nanoseći mu otrov na donje rublje. I samu prvotnu kaznu za pronevjeru Europski sud za ljudska prava opisao je kao arbitrarnu.
– Ispada da se boriti protiv političkog protivnika koji nema televiziju ni političku stranku (režim mu ju je odbio registrirati devet puta, op. a.) može tako da ga se pokuša ubiti kemijskim oružjem – rekao je na suđenju ruski disident.
Navaljni je moralni pobjednik, ali to mu ne znači puno. Bivšeg moralnog pobjednika, naftnog tajkuna Mihaila Hodorkovskog režim je držao u zatvoru deset godina, uzeo mu je svu imovinu te mu je na kraju dopustio strateško povlačenje u Europu. Moralni je pobjednik i opozicionar te bivši potpredsjednik vlade iz 1990ih Boris Njemcov, koji je 2015. ubijen na mostu u Moskvi. Uhićeni su samo egzekutori, Čečeni bliski vođi te pokrajine i Putinovu suradniku Ramzanu Kadirovu, ali ne i nalogodavci. I ništa se nije promijenilo.
Za to vrijeme postavlja se pitanje kakva bi Rusija bila zemlja da je Navaljni uspio doći na vlast. To je gotovo apstraktna pomisao jer mu nije dopuštena kandidatura ni za predsjednika ni za parlament. Prije osam godina na izborima za gradonačelnika Moskve dobio je 27% glasova, ali mu prema anketama Rusi i ne vjeruju previše.
Zato, da bi se shvatilo kakav bi Navaljni predsjednik bio da je došao na vlast, mora se pogledati njegova politička prošlost. A ona je vrlo šarolika i – kontroverzna. Naime, Navaljnog se ukupno gledano najpreciznije može opisati kao antikorupcijskog aktivista i disidenta, ali u prošlosti se isticao nacionalizmom, populizmom, čak i rasizmom.
Čest analitičar na prokremaljskom mediju Russia Today (RT) Mark Sleboda opisao ga je 2017. na Twitteru kao “krajnje desnog, ultranacionalističkog, antisemitskog, islamofobnog, neoliberalnog ljubitelja pištolja koji je dva puta osuđen zbog prijevare”. Kritike uključuju i opise poput “predstavnik američkog financijskog kapitala” (tvrdi šef Komunističke partije) ili “agent Zapada” (ultranacionalistički političar Vladimir Žirinovski).
Činjenice, pak, kažu: Navaljni je rođen sredinom 1970-ih u obitelji lojalnih komunista, kasnih 90-ih diplomirao je pravo i počeo se baviti financijama, a 2000. je ušao u liberalnu stranku Jabuka koja i danas ima određeni uspjeh u najvećim gradovima, i potpuno je zanemarena svuda drugdje. Poučen porazima na izborima, pokušao je natjerati stranku da prihvati više mainstream pozicije u Rusiji koje uključuju nacionalizam i populizam. Uključio se na marševe krajnje desnice, a ubrzo je počeo napadati Putinov režim zdesna. Po mnogočemu prijelomne 2007. sve se promijenilo.
Te je godine rusko gospodarstvo raslo čak 8,5%, Putin je bio na vrhuncu popularnosti, ali Jabuka je na parlamentarnim izborima ispala iz parlamenta. Navaljni je pokušao smijeniti vodstvo stranke, ali umjesto toga izbacili su njega zbog nacionalizma. U rujnu 2007. objavio je video u kojem je usporedio ljude s Kavkaza sa žoharima. I dok se žohare može ubiti papučama, za ljude je predložio pištolj kojim je mahao u tom videu.
U slici potpuno suprotnoj od današnje demokratske, Navaljni je u svom nacionalizmu išao vrlo daleko. Te iste godine počeo je i razotkrivati korupciju u državnim poduzećima. Kupio bi udjel na burzi te onda na temelju dokumentacije koju je dobio objavljivao ono što je smatrao primjerima korupcije. Nacionalizam je smanjivao, ali samo postupno: iduće 2008. žestoko je podržavao rat Moskve u Gruziji, a pozivao je na protjerivanje svih Gruzijaca iz Rusije. U gruzijski vojni stožer treba ispaliti raketu, a Gruzijci su glodavci, pisao je tada Navaljni.
Shvatio je ipak da je učinkovitiji kao antikorupcijski aktivist – do početka idućeg desetljeća postao je opozicijska figura, ali prije svega bloger. Godine 2011. izrekao je svoju najpoznatiju rečenicu, nazvavši Putinovu vladajuću Ujedinjenu Rusiju “strankom kriminalaca i lopova”. Vodio je masovne prosvjede protiv krađe izbora na kraju te godine, a prije osam godina sudjelovao je na jedinim izborima na kojima mu je to dopušteno: osvojio je gotovo trećinu glasova Moskovljana na izborima za gradonačelnika, a kombinirao je nacionalističku i liberalnu izbornu platformu.
Od 2014. počinje sukob Navaljnog sa zakonom: osuđen je na uvjetnu kaznu zbog navodne pronevjere, čiji je dio odsjedio u kućnom pritvoru i koja mu je ovih dana zamijenjena u gotovo trogodišnju zatvorsku. Otad je, do trovanja u kolovozu 2020., njegova važnost rasla. Karizmom, sve izraženijim liberalizmom te optužbama za korupciju postao je najomraženija ličnost za režim. Posebno je svoju strelicu uperio prema premijeru i bivšem predsjedniku Dmitriju Medvedovu, kojeg je optužio da je primio mito. No, zbog brojnih prosvjeda mnogo je puta zatvoren.
Nakon trovanja prošle godine, postao je prava svjetska politička zvijezda, a svojim povratkom u Rusiju, iako je znao da će ga uhititi i osuditi, kupio je povjerenje prije svega novinara, aktivista i međunarodnih liberalnih promatrača. Svojih se nekadašnjih nacionalističkih stavova ne odriče iako je potpuno promijenio ton. Njemačkom Spiegelu prošle godine rekao je da još ima političke stavove kakve je imao na početku karijere.
Neki smatraju da ga se isticanjemtih davnih stavova želi osporiti kao Putinova konkurenta. Golem odaziv na prosvjede u protekla dva vikenda na kojima su Rusi tražili puštanje Navaljnog na slobodu pokazuje da mu rejting u zemlji nikada nije bio viši. Ali, on je još uvijek malen. I to ne treba smetnuti s uma. Ruski ga birači i građani prije svega gledaju kao radikalnu opoziciju: kao aktivista koji je protiv sistema samog. Nacionalisti koji podržavaju Putina tu pridodaju da je Navaljni i protiv ruske države te državnog suvereniteta. Putin ga optužuje da surađuje s tajnim službama (i poriče da ga je dao ubiti).
Ugledna agencija Levada objavila je 2019. rezultate anketa u kojima je samo 9 posto Rusa reklo da pozitivnima smatra Navaljnijeve akcije, 25 posto ih smatra negativnima, a čak 31 posto ne zna ništa o njima ili pak nemaju mišljenje. Isto tako, ni blizu se ne može reći da svi obični Rusi vjeruju da je on žrtva. Prema istraživanju Levade iz prosinca, čak 30 posto Rusa smatralo je da je sam Navaljni izrežirao napad trovanjem, a svaki peti da su ga otrovale zapadne tajne službe kako bi stvorile kaos u Rusiji.
Tih 50 posto valja usporediti sa samo 15 posto Rusa koji misle da je Navaljnog otrovao Kremlj. Navaljnijev je slučaj prije svega šok za sramežljive opozicijske glasove i liberalne novinare u Rusiji, zatim za zapadne komentatore te političare. Na prosvjedima u posljednja dva tjedna, kada su Rusi izašli na ulice u više od sto gradova, prvi je put “duboka Rusija”, ona daleko izvan Moskve i Sankt Peterburga, dala podršku jednom antiputinistu.
To znači da utjecaj Navaljnoga raste, ali on je još uvijek donekle sporedan lik kojeg je režim učinio takvim. Ipak, ni prorežimski mediji ga više ne mogu ignorirati, njegovo suđenje bilo je na naslovnicama praktički svih novina u Rusiji. Gotovo siguran boravak u zatvoru koji mu slijedi situaciju će samo pogoršati. Na jesen Rusiju očekuju parlamentarni izbori na kojima se ne očekuje da će prave opozicijske stranke, poput Jabuke, lako ući u parlament, a kamoli sudjelovati u vlasti.
Ruski si je lider Putin prošle godine pak promjenom ustava omogućio da ostane na čelu države do 2036. godine. Promjenu ustava podržala je na referendumu većina Rusa koju bi režim sigurno nazvao tihom većinom nasuprot glasnim oporbenjacima. Suprotno nekim očekivanjima, paraliza ruske unutrašnje politike mogla bi ostati realnost još desetljećima.
Očito je da Putinov položaj baš i nije tako siguran, kad je u politikom nabijenom ozračju odlučio skloniti ovoga lika. Kakav god bio, ovaj nije tipa oligarha-kriminalaca. Putinova vladavina je bila pozitivna u prvoj polovici, stabilizacija društva, jačanje vojne moći,, sređivanje birokracije, podizanje proizvodnje .... U zadnjoj trećini, od avanture s Donbasom (Krim je li-la) nadalje, slabi mu potpora običnih ljudi, pa iako je većina još za njega. Navaljni je nagrabusio vjerojatno ne zbog veza sa zapadom, nego frakcijskih borbi u Kremlju.