Banija ili Banovina? Lingvisti kažu svoje – obje inačice su točne i spadaju u hrvatski jezični standard, iako se ova druga češće koristi od 90-ih godina.
Ako je točna informacija da je potpredsjednica Europske komisije za demokraciju Dubravka Šuica korištenje riječi Banija od dijela novinara protumačila kao pokušaj rušenja HDZ-a, a ta informaciju do pisanja ovog teksta nije demantirana, onda je problem sve samo ne lingvistički, već bi spadao u domenu bizarnog da nema ozbiljniju pozadinu.
Novinari se ne trebaju, pa i ne smiju sviđati vlasti jer po prirodi posla imaju obvezu kritizirati i upućivati na propuste. Kritiku nije lako čuti, a na drugoj strani je da argumentima dokaže suprotno. No kad se novinari optuže da imaju posebnu agendu, da rade svoj posao s figom u džepu i s namjerom da nanesu izravnu štetu nekome, ali bez pravih argumenata – a taj da govore Banija je apsurdan – onda ulazimo u opasnu zonu nerazumijevanja funkcioniranja društva i uloge raznih čimbenika, posebnu u demokratskom društvu u kojem bismo valjda trebali živjeti.
Ako će jednim potezom osoba koja bi trebala voditi računa o demokratskom balansu, o poštivanju svih prava, o funkcioniranju demokracije i to u doba kad se govori o reformi EU, označiti one koji ne da govore neugodne činjenice, nego koriste riječ koju ta osoba smatra problematičnom i valjda joj pripisuje neko emotivno nabijeno ekstralingvističko značenje koje ona nema, neprijateljima i rušiteljima, kao da su nekakvi ilegalci, i podrivaju sustav iznutra, onda je vrijeme da se sjedne i razmisli jesu li te projekcije posljedica neznanja ili neshvaćanja slobodnoga društva i slobode medija.
Ima li takva osoba dovoljnu širinu i demokratski kapacitet za obavljanje svog vrlo odgovornog posla, ostaje svakome procijeniti.
Ovakvi i slični napadi na novinare ne samo da kontraproduktivno djeluju na one koji napadaju, oni su i puno više i rastaču povjerenje građana te otvaraju put manipulacijama onih sa stvarnom opasnom agendom. Tako se i Donald Trump igrao vatrom, zvao novinare lažljivcima bez ijednog dokaza, dok nije rastočio društvo, a krv potekla institucijama. I tko je onda tu rušilački faktor?
