Europska pučka pravobraniteljica Emily O’Reilly zatražila je ovih dana od Europske komisije očitovanje na prijavu koju je neka neimenovana osoba iz Hrvatske podnijela zbog javljanja potpredsjednice Komisije Dubravke Šuice u program Dubrovačke televizije krajem travnja. Novi je to zaplet u nečemu što je vjerojatno najisprazniji skandal u povijesti svih hrvatskih skandala u Bruxellesu, odnosno Europskoj uniji. Zašto najisprazniji?
Prvo, zato što se kao navodni skandal predstavlja javljanje jedne građanke - pa bila ona i potpredsjednica Europske komisije - u TV emisiju koja poziva građane da se javljaju, zovu i komentiraju uživo u eteru. Drugo, zato što naknadno skandaliziranje oko tog slučaja potpuno zanemaruje činjenicu koju bi zapravo trebalo slaviti kao vrijednu pouku: Šuica je možda pokušala svojim pozivom prestrašiti novinara lokalne televizije, ali novinar se nije nimalo dao prestrašiti, održao joj je lekciju o pravu javnosti da zna i pravu novinara da traže odgovore od političara na pitanja na koja ti političari ne žele odgovoriti.
Novinar se zove Pasko Tomaš i kolega zaslužuje nagradu, a ne ulogu žrtve koja kao da je maltene “statirala u kukuruzu”, a nije, nego je bila u glavnoj ulozi. Ali umjesto da se slave ozbilji pomaci u neovisnosti lokalnih novinara u Hrvatskoj, umjesto da se vidi vrijedan pozitivan ishod ove nazovi afere, hrvatski novinarstvo i nevladine udruge reagiraju na stari, predvidiv i isprazan način. U ovom slučaju, Pasko Tomaš je jači i utjecajniji od Emily O’Reilly, i to je dobra vijest za hrvatsko novinarstvo i medijske slobode. Samo kad bi to netko primijetio…
Treće, skandal je isprazan jer svatko, pa i Šuica, mora valjda imati pravo ispraviti netočan podatak koji se o njemu/njoj iznosi u javnosti. Gledatelj koji je potaknuo Šuicu da se javi spominjao je da Šuičina imovina vrijedi 7 milijuna eura, a Šuica u javljanju u jednom trenutku negoduje: “podigao je s 5 na 7 milijuna eura, zaista nevjerojatno kako se ljudi bave iznošenjem dezinformacija”.
Istina je da nitko nikad, prije tog gledatelja, nije spominjao brojku od 7 milijuna. Svi novinski članci iz reciklažnog dvorišta ove afere spominju 5 milijuna eura, a i kad se pogleda tko je izvor za računicu od 5 milijuna lako se pronađe da je to jedan članak iz 2012. koji je dosta ležerno, napamet, iz malog prsta isisao tu svotu i vezao je uz Šuičino ime, pa je i taj članak i ta računica hibernirala u bespućima dok nije izvađena u trenutku kad je Šuica nominirana za najvišu političku dužnost rezerviranu za nekoga iz Hrvatske u Europskoj komisiji.
Ta je računica, tih 5 milijuna eura, ozbiljno dovedena u pitanje kad je Šuica objavila fotografiju nedovršene kuće u Cavtatu, koja je u računici predstavljena kao da je vrijedna 1,3 milijuna eura, premda očito nije, jer je nedovršena i jer računica koja se nalazi u podlozi čitave afere nikad nije nastala ozbiljnim novinarskim istraživačkim radom. I tih 5 milijuna eura joj je nalijepljeno uz podosta kreacije i mašte, a onda je u eteru “Glasa naroda” to još malo naraslo na 7 milijuna eura…
U takvoj situaciju i Šuica, kao i svatko drugi, ima pravo reći: oprostite, ali odakle sad 7 milijuna eura. To što Šuica ni u tom javljanju u emisiju “Glas naroda” Dubrovačke televizije nije objasnila sve o svojoj imovini, iako joj je novinar Pasko Tomaš odmah spremno ponudio, i inzistirao na tome da ona sama kaže točne informacije, to je drugi par rukava.
I zbog toga je Pasko Tomaš iz cijelog slučaja izašao kao pobjednik, kao čovjek koji radi svoj posao u interesu javnosti. Ali to ne umanjuje činjenicu da je Šuica imala legitimno pravo javiti se u kontakt-emisiju i reći da računica koja se spominje jednostavno nije točna. Ovo je situacija u kojoj i Tomaš i Šuica mogu biti u pravu.
Prije gotovo 20 godina, kad su neki od nas otkrivali, primjerice, bespravnu gradnju vikendice zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića (što je uključivalo konstantno istraživanje i provjeravanje na terenu, ne na Googleu), nitko ozbiljan ne bi pomislio da ulogu koju trebaju igrati novinari u demokraciji dva desetljeća kasnije može nadomjestiti neki europski pučki pravobranitelj. Može pomoći, ali nadomjestiti nikada. I ovom najispraznijem skandalu dobro bi došlo ili (a) malo više stvarnog istraživačkog novinarstva ili (b) malo manje ostrašćenog aktivizma. Idealno, oboje.
