Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Analize i intervjui

Najgore je prošlo izoliraju li Trumpa, a ‘prosječni Joe’ bude iscjelitelj nacije

Upad u Capitol dodatno je ojačao ionako prisutan kolektivni osjećaj nesigurnosti kod milijuna običnih Amerikanaca, a nesigurnost rađa strah koji ‘rastače povjerenje i međuzavisnost na kojoj počivaju građanska društva’
16. siječnja 2021. u 23:07 20 komentara 4429 prikaza
Trump supporters protest during a Stop the Steal rally at the U.S. Capitol
Foto: STEPHANIE KEITH/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/8

Ne zna se na vrijeme što je najgore. Tvrdnja je to koja vrijedi za prirodne katastrofe kao što je potres, ali se odnosi i na pogubne događaje pokrenute silnicama u društvu. Nemogućnost pravodobnog spoznavanja najgorega napose je prisutna u strastima opterećenom svijetu politike gdje se katkad zbivaju – pokazuje povijest – serijalni prelasci iz zla u gore. Na opora umovanja o tome nagnao me je osobni intelektualni demon: 7. studenoga je na ovim stranicama objavljen tekst o netom održanima izborima u SAD-u koji sam započeo tvrdnjom „najgore tek dolazi“. U posljednjih se deset tjedana politička i društvena situacija u postizbornoj Americi evidentno pogoršala, najviše slijedom odbijanja Donalda Trumpa da prihvati poraz. Rano popodne 6. siječnja gomila zagriženih pristaša toga populista na juriš je upala u zgradu parlamenta, i to za vrijeme odvijanja zajedničke sjednice oba doma na kojoj je trebala biti potvrđena pobjeda Joea Bidena.

Urarski Messi 'Radim kao da sam u NASA-i, a u ruci sam držao sat od 1,600.000 eura koji se sklapa godinu dana'

Upad u Kongres događaj je bez presedana za suvremene velike demokratske zemlje. U ovoj analizi sa strane ostavljam usporedbe s masovnim tučnjavama u parlamentima Ukrajine, Gane, Kosova (2015. ondje je bačen i suzavac) i nekih drugih država slabašne demokratske tradicije i prakse. Valja, međutim, uočiti kako je nedavni napad na Capitol Hill u nekim aspektima nalik osvajanju tvrđave Bastille 1789. ili navali boljševika na Zimski dvorac od koje su prošle gotovo 104 godine. Istina, prije deset dana u Washingtonu D.C. bilo je manje (korištenja) oružja i najgrubljega nasilja, a i ishod napada na sjedište moći drugačiji je nego onomad u Parizu i Petrogradu. Unatoč tome, taj američki kraval razmjerno se lako mogao premetnuti u državni udar; potom bi vjerojatno slijedio drugi građanski rat u kojemu bi se ovaj puta borili Sjever i Zapad protiv Juga, bijeli liberali i Afroamerikanci te mnogi drugi pripadnici manjina protiv bijelih rasista i ekstremista i slično, a vjerojatno bi najtragičniji bio rat sviju protiv svih. Trebalo je samo (bolje „samo“: zapravo je teško poduzeti i još teže realizirati takav prevrat) da nekoliko vojnih ili policijskih jedinica te srijede popodne ili navečer otkaže poslušnost – mnogi od zapovjednika i političkih glavešina toga su popodneva „razbijali glavu“ što im je činiti – pa bi se lava kobnoga sukoba prelila preko ruba… Opskurnim i „postčinjeničnim“ objavama na društvenim mrežama zadojeni te istupima Trumpa i njegovih suradnika nahuškani sudionici konflikta i mnogi njihovi istomišljenici bjelodano su priželjkivali takav slijed zbivanja i bili spremni, barem na riječima, uključiti se u oružane sukobe. Washingtonske demonstracije, motreno sa strane, doimale su se kao „razuzdani postapokaliptični maturalac“ (Jurica Pavičić) nediscipliniranih i kolektivizmu nesklonih bizarnih likova. Ali to ne treba zavarati: i neke druge revolucije, desno i lijevo usmjerene (primjerice, pohod fašista na Rim krajem listopada 1922. ili navedeno rušenje Bastille), isprva su prilično izgledale kao politički karnevali, da bi se ubrzo formirale falange i druge postrojbe.

Protestno „osvajanje Kapitola“ na sreću je bilo kratkotrajno, ali je za sobom ostavilo veoma teške posljedice: gubljenje pet života i ozljeđivanje velikoga broja osoba, intenziviranje konflikata u američkom društvu te srozavanje ugleda SAD-a kao demokratske zemlje u svijetu. Više od svega drugoga taj je događaj dodatno ojačao ionako prisutan kolektivni osjećaj nesigurnosti kod milijuna običnih Amerikanaca, a nesigurnost rađa strah koji „rastače povjerenje i međuzavisnost na kojoj počivaju građanska društva“. Taj je citat preuzet iz knjige britansko-američkog povjesničara Tonyja Judta „Zlo putuje zemljom“ (2010.), koja ima znakovit naslov imajući u vidu „putujući cirkus“ Trumpovih pristaša (mnogi od bijelih suprematista i desničara pristigli su u glavni grad iz udaljenih gradova i saveznih država, baš kao što su doputovali i u Charlotesville u Virginiji i druga mjesta gdje se u posljednje vrijeme zbivalo grubo nasilje).

VIDEO Nacionalna garda u Washingtonu uspostavlja kontrolu nad prosvjednicima

Je li šestosiječanjsko orgijanje ekstremizma i nasilja u Washingtonu bilo najgore što se dogodilo ili oštro podijeljenom i izrazito konfliktnom američkom društvu slijedi još gore? Filozof Ludwig Wittgenstein je poučio: „Ako se neko pitanje uopće može postaviti, onda se na njega može i odgovoriti“. Odmah ističem kako je taj odgovor uvjetovan određenim zbivanjima i akterima te s obzirom na kompleksnu narav problematike treba biti slojevit. Uvjetovanost se ponajprije odnosi na smjenu vlasti. Ako ta smjena protekne mirno i bez (izrazitoga) nasilja te ako Biden i njegova ekipa čvrsto uzmu u ruke poluge vlasti, onda u ovoj godini (iznimno je teško sagledati trendove političkih zbivanja u duljem budućem razdoblju) vjerojatno neće doći do masovnih demonstracija i provala nasilja još težih od nedavnih u glavnom gradu. Iako je bilo više najava da će uoči inauguracije 46. predsjednika SAD-a doći do okupljanja više tisuća naoružanih ekstremista u Washingtonu D. C., vjerojatno je da se najviše zbog najavljenih velikih mjera sigurnosti to neće dogoditi. S druge strane, lako je moguće da će vezano za tu svečanost izbiti demonstracije pa i sukobi u nekim drugim gradovima, ponajprije onima na Jugu i Srednjem zapadu.

Pri pokušaju da se pruži odgovor na navedeno pitanje ponajprije treba uzeti u obzir komuniciranje i djelovanje novoga predsjednika SAD-a i njegovih najbližih suradnika. Joe Biden će na inauguraciji kao i nakon toga događaja imati napretek prilika da riječima i djelima ublaži političke tenzije, pa i da uvjeri znatan dio simpatizera republikanaca kako su im neosnovane bojazni da će se zbiti kardinalne društvene promjene. Biden je po svom stilu ionako blizak običnim ljudima: ugledni The Economist ga je u broju od 28. studenoga prošle godine nazvao „prosječni Joe“ („average Joe“) da bi poentirao na kraju teksta: “Nakon 12 godina neobičnih političkih govora, Amerikanci bi mogli biti spremni za predsjednika koji zvuči poput njih.“ Taj istaknuti političar je prije nekoliko dana izjavio kako se ne slaže s opozivom predsjednika Trumpa u zadnji čas. Bidenu se, imajući u vidu njegova životna iskustva i učestale izraze empatije, pridaje oznaka „iscjelitelj“; ionako mu i mnogi politički suparnici priznaju političku umjerenost i razboritost te opredijeljenost za društvenu povezanost. Slogani iz njegove kampanje poručivali su da SAD treba „ponovno izgraditi bolje“ i „vratiti dušu Amerike“. Krajem prošle i početkom ove godine imao je više istupa kojima je nastojao djelovati (riječi su djela, kako poručuje jedna lijepa pjesma) kao most iznad nemirnih voda političkih i društvenih podjela i sukoba. Primjerice, 7. prosinca je za magazin Time izjavio: „Amerikanci nisu zlonamjerni ljudi. Oni žele vidjeti pravdu. Žele biti sjedinjeni. Žele da se zemlja ujedini. Ovdje se radi o ispuštanju malo zraka iz balona. Mislim da ćemo vidjeti mnogo više suradnje nego što to itko sada misli.“

Stožer neće mijenjati aktualne epidemiološke mjere do 31. siječnja NEOBIČNA SITUACIJA Capak: Javili smo Pfizeru da iz jedne bočice možemo navući šest doza cjepiva, sad nam više naplaćuju

Popuštanje političkoga i društvenoga pritiska zasigurno najviše ovisi upravo o Bidenu. Njegovi najbliži suradnici zbog različitih razloga uživaju osjetno manje povjerenja kod republikanaca; meteorski uspon Kamale Harris, koja bi u slučaju odlaska Bidena postala nova predsjednica i čiji glas u novoj konstelaciji nakon dviju pobjeda demokrata u Georgii presudan kod izjednačenoga glasanja u Senatu, izaziva naročito veliko nezadovoljstvo suparnika pa i bijes kod bijelih rasista. Bidenova administracija nadasve treba pokazati kako se po učinkovitosti, brizi za opće dobro i etičnosti razlikuje od prethodnih vlada, a svakako i onih koje su sačinjavali pripadnici i simpatizeri Demokratske stranke. Novi predsjednik je najsnažnija karta, ali i najveća slabost raznovrsnih aktera (svakako nisu to samo demokrati) koji rade na povećanju učinkovitosti socijalnoga ljepila u današnjem SAD-u. Rijetko se kada u suvremenoj povijesti dogodilo da moćna zemlja tako ovisi o jednom velikom, ali ostarjelom političaru (i na ovim prostorima imamo važna iskustva vezana za takvu situaciju). Istinski domoljubno i demokratski orijentirani Amerikanci se u vremenu koje slijedi moraju posebno brinuti za osobnu sigurnost Bidena (najvjerojatnije ima ekstremista koji mu priželjkuju da završi kao J. F. Kennedy) i zajedno s dobronamjernicima diljem svijeta željeti mu dobro zdravlje i dug život.

Slojevitost odgovora na postavljeno „pitanje svih pitanja“ vezano za današnju Ameriku odnosi se ponajprije na aktualna i buduća zbivanja vezana za vodeće republikance i njihove veoma brojne (čak gotovo 75 milijuna je prije tri i po mjeseca glasalo za Donalda Trumpa) pristaše. GOP-u (akronim za Veliku Staru Stranku) slijedi veliko pospremanje s neizvjesnim ishodom. Ljudi zatvaraju vrata pred suncem koje zalazi, a Trump je svojim riječima i djelima i sam sebi i drugima zalupio pred nosom mnoga vrata, na primjer vezano za njegove politike prema useljenicima i mnogim drugim Latinoamerikancima te ugroženima od pandemije koronavirusa i drugih bolesti. Zbog navedenih i drugih razloga moguće je najaviti da će se nemali dio vodećih i ostalih republikanaca odreći Trumpa. GOP se po svemu sudeći ne može nadati pobjedi na predsjedničkim izborima 2024. ako kandidat te stranke ponovno bude milijunaš s Floride. Taj populist nad populistima već je ozloglašen zbog svoga po mnogo čemu toksičnoga predsjedničkog mandata, a najveći je udar pretrpio – obična čeljad ne voli nasilje, a osjetna većina Amerikanaca protivi se nasilnom osvajanju vlasti ili zadržavanju na njoj po svaku cijenu – upravo slijedom poticanja „divljih“ demonstracija koje su rezultirale za demokraciju sramotnom upadu rulje u Capitol. U nastupajućem razdoblju Trump će imati sve manji pristup medijima, a novinari, intelektualci, političari i drugi u javnoj će sferi uputiti mnogo argumentiranih kritika njemu i njegovim suradnicima, odnosno politici dosadašnje vlasti. Posljednjih se dana i predsjednik na odlasku založio za „ozdravljenje i pomirenje“, ali malo tko od demokratski usmjerenih aktera vjeruje u njegovu iskrenost.

FILE PHOTO: The U.S. Capitol Building is stormed by a pro-Trump mob on January 6, 2021 | Autor : LEAH MILLIS/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL Foto: LEAH MILLIS/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL FILE PHOTO: The U.S. Capitol Building is stormed by a pro-Trump mob on January 6, 2021 FILE PHOTO: A mob of supporters of U.S. President Donald Trump climb through a window they broke as they storm the U.S. Capitol Building in Washington, U.S., January 6, 2021. Picture taken January 6, 2021. REUTERS/Leah Millis/File Photo LEAH MILLIS

Posljednja nemila zbivanja, međutim, ipak pokazuju da će Trump zadržati vjernost mnogih političkih ekstremista, ali i nemaloga broja običnih ljudi, izrazito najviše bijelaca (u TV prijenosu demonstracija u glavnom gradu se gotovo uopće nisu prezentirali Afroamerikanci, a vjerojatno je i Latinoamerikanaca bilo jako malo). U današnjem SAD-u ima puno ljudi koji prate samo svoje medije i žive isključivo u svom svijetu znatno obilježenom materijalizmom i hedonizmom i(ili) brigom za biznis, koji su uglavnom nesvjesni vrijednosti postojanja drugih i drugačijih. Takvima je imućni i narcisoidni Trump istinski idol, a to obožavanje mnogi će bez obzira na sve – nemali ih broj sad misli da se 6. siječnja zbila neka zavjera protiv predsjednika?! – izražavati i ubuduće. Velika prisutnost zagriženih pristaša 45. predsjednika među nekim važnim skupinama (primjerice, za njega je glasalo 58 posto bijelih muškaraca) u okolnostima njegova silaska s vlasti i u mnogo čemu štetnoga djelovanja za demokraciju i zemlju nagovještava velike podjele u toj stranci. Do sljedećih izbora za Kongres i druge položaje još je gotovo dvije godine pa će vodstvo republikanaca imati dovoljno vremena da izabere novoga lidera koji bi istovremeno trebao biti politički pragmatičan i sposoban da zadovolji porive velikoga broja simpatizera te stranke.

Dakle, odgovor na pitanje koje je postavljeno u uvodu ovoga teksta je sljedeći: ono najgore (nastavak grubih sukoba i napada na političke aktere i institucije koji bi mogao rezultirati pogubnim građanskim ratom) u SAD-u se barem ove godine neće dogoditi ako Joe Biden bude zdrav i čio te odmah nakon inauguracije u upravljanju zajedno s kredibilnim najbližim suradnicima pokaže efikasnost i inkluzivnost. S obzirom na to da su za smirivanje situacije i poticanje razvoja nužne obje velike stranke, šanse da u toj velikoj zemlji ne dođe do najgorega će se povećati ako vodstvo republikanaca uspije politički izolirati Trumpa i ekstremiste, makar i pod cijenu unutarstranačkoga raskola.

Nužno je imati na umu da se navedene promjene trebaju dogoditi u zamršenoj situaciji eskaliranih podjela i sukoba u američkom društvu. Jedno je pak sigurno: puno će vremena još proći dok neki vodeći političar u toj zemlji bude u situaciji da s punim uvjerenjem i utemeljenjem izgovori poruku sadržajno slično onoj koju je odaslao Barack Obama na konvenciji Demokratske stranke 2004. godine: „Nema liberalne Amerike i konzervativne Amerike, samo Sjedinjene Američke Države. Nema crne i bijele Amerike, latinske i azijske Amerike, samo Sjedinjene Američke Države.“ Jer u posljednje vrijeme itekako postoje sve te pa i druge Amerike, koje su sad više razdvojene nego što su to bile prije nekoliko desetljeća. Valja ih ponovo spojiti. Zadatak života za vremešnoga, ali dobroga i mudroga političkoga Iscjelitelja.

krađa
Uhvaćen na djelu
Postavio kameru kako bi otkrio tko mu krade stvari iz ulaza, ali ovog lopova nije očekivao
PET FAZA SNA
Jeste li se ikad zapitali zašto spavate više od osam sati, a nenaspavani ste?
  • zlatan456:

    Vjerujem da su puno više nesigurnosti osjetili zbog nekih nereda koji su trajali mjesecima. Gle čuda, sada ih više nema. Tko zna zašto.

  • Avatar zbog udbasa HDZ i SD Beskucnik
    zbog udbasa HDZ i SD Beskucnik:

    Joe ce van otvorit 3 nova rata bute vidli. A vi gluhi ,njemi,sljepi.

  • Avatar dzambo
    dzambo:

    Sve novine,mediji koji ''guraju'' Globalizaciju ''jedno te isto govore-pisu-izvjestavaju pogotovo u zadnje 4 god. ko nevjeruje neg samo pogleda te medije i izvjestaje sta su i kako su izvjestavali-pisali u zadnje 4 god. sto se tice Amerike, a POGOTOVO izvjestaja ... prikaži još! u svojim drzavama sto se tice ''domacih'' tema isto tak....NIKADA ovako nije bilo prije,prije Globalizacije da su ovak ''slicno'' il jedno te isto izvjestavali-pisali...i tacno zna se koje su teme ''zasticene'' i o kojima se neizvjestava-pise sasvim drukcije IAKO CINJENICE na terenu govore sasvim drukcije....