Nema sumnje da su ovi prijevremeni parlamentarni i predsjednički izbori povijesni ne samo za Tursku već i za cijelu Europu i zemlje Balkana.
Turski građani na tim će se izborima izjasniti žele li jednoumnu Tursku koju vodi jedan čovjek, koji će odlučivati o sudbini cijelog naroda i koji će sekularnu zemlju pretvoriti u islamsku državu, ili će se odlučiti za promjene i vratiti Tursku na put oca nacije Mustafe Kemala Atatürka, turskog vojnog zapovjednika, narodnog vođe i utemeljitelja turske republike.
Sve je u rukama turskog naroda koji bira svog vođu i zastupnike u parlamentu pa, kakvu god odluku donijeli, treba je poštovati. Međutim, izbori u Turskoj u velikoj će mjeri utjecati i na zemlje članice EU i zemlje Balkana koje pozorno i s nestrpljenjem čekaju rezultate tih izbora.
Sigurno je da mnogi europski čelnici žele promjene u Turskoj s obzirom na agresivnu politiku predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana prema njihovim zemljama. Osim stalne prijetnje o puštanju migranata, što bi destabiliziralo Europu, Erdoğan vodi i huškačku politiku protiv Europe.
Još tijekom kampanje za referendum 2017., kojim je parlamentarna republika zamijenjena predsjedničkom autokracijom, demokratske zapadnoeuropske zemlje u kojima živi više milijuna turskih useljenika – Nizozemsku, Njemačku, Belgiju, Austriju i druge – opetovano je nazivao fašističkim državama koje teroriziraju Turke koji žive u njima samo zato što su muslimani. Optužio je cijeli Zapad da vodi križarski rat protiv muslimana i Turske kao muslimanske države.
Analitičari su uvjereni kako Erdoğanov agresivni i borbeni pristup politici u zemljama bivše Jugoslavije može povećati tenzije između i unutar etničkih skupina na zapadnom Balkanu s obzirom na to da ga muslimani na tom području vide kao pokrovitelja i zaštitnika, čemu u prilog ide to što je jedino u BiH mogao održati svoj predizborni skup. Sukladno tome, Erdoğan se ponaša kao da je sultan i dolazi u zemlje Balkana kao da su još uvijek pod Otomanskim Carstvom.
