Oni koji mijenjaju svijet, mogu to učiniti i bez velikog praska, jednostavno uhvate trenutak nepažnje. Upravo takav trenutak toga 6. listopada 1969. godine ugrabila su šestorica engleskih džentlmena (zapravo, jedan je Velšanin, a jedan obično američko zabadalo) i televizijskim eterom u svijet odaslala svoju priču o beskrupuloznom, lažljivom i vrlo ljigavom kazališnom agentu po imenu Monty Python.Doduše, ni danas im nije najjasnije kako su uopće uspjeli pokoriti televiziju, kazalište i veliko platno te postići planetarnu slavu prodajući trule gimnazijske sheme, pa od toga još i pristojno zaraditi. O utjecaju na popularnu kulturu da se i ne govori.Ima tome koji dan da su najavili svoje prvo okupljanje na zajedničkom projektu nakon tri desetljeća, na sveopće oduševljenje vojske fanova diljem svijeta. Veliki prasak zakazan je na kazališnim daskama 1. srpnja dogodine u londonskoj 02 Areni, gdje publika kako je petorka najavila, “može očekivati humor, patetiku, glazbu i malu dozu staromodnog seksa”.Prodaja karata kao da se odvijala u njihovoj lucidnoj režiji: planule su u roku od 43 sekundi, pa će se jednokratni nastup na zahtjev publike ipak pretvoriti u višednevnu turneju. Petorica živućih članova skupine - John Cleese, Eric Idle, Terry Gilliam, Michael Palin i Terry Jones - okupit će se na sceni prvi put od 1983. kad je pala klapa njihova posljednjeg zajedničkog projekta - urnebesnog filma “Smisao života Montyja Pythona”.
Kako nervirati ljude
Točno 44 godine nakon što se BBC usudio emitirati prvu epizodu njihova Letećeg cirkusa, Pythoni i njihov čudesni svijet mrtvih papiga, smiješnog hoda, španjolske inkvizicije i dobrovoljnih darovatelja jetre, zasluženo se diče epitetom klasika.Premda su se ispočetka poznavali samo površno (Palin i Jones kolege su s Oxforda, a Cleese, Idle i Chapman zajedno su pohađali Cambridge), priliku da zajedno rade na projektu za BBC ovi talentirani glumci i pisci objeručke su prihvatili.Eksplozivnom startu “Letećeg cirkusa Montyja Pythona” prethodio je scenarij za televizijsku emisiju pod nazivom “Kako nervirati ljude” (How To Irritate People) s potpisom Johna Cleesea i Grahama Chapmana, u kojoj je Cleese preuzeo ulogu prezentera, a u skečevima glume Chapman, Tim Brooke-Taylor, Michael Palin i Connie Booth. Riječ je o prvoj suradnji Palina s Cleeseom i Chapmanom, a sadržavala je neke elemente kasnije upotrijebljene u “Letećem cirkusu” - konkretno, skeč “Trgovac automobila”, koji će se kasnije pretvoriti u slavni skeč o mrtvoj papigi. Prema Cleeseovu tumačenju, skeč je temeljen na stvarnom trgovcu koji je Palinu prodao automobil s greškom i ustrajno odbijao uvažiti sve njegove pritužbe, a bilo ih je.Osebujnost onog što se nazivalo Python-stil sastojala se od skečeva koji bi se često smatrali besmislenim i međusobno nepovezanim, a nerijetko ne bi ni imali završetak, u nekim slučajevima ni početak. Kao što reče John Cleese, ponekad bi smatrali da se predugo zamaraju završetkom za neki skeč, pa bi ga jednostavno prekinuli upola.Šestorka je davno uvidjela da povijest pišu pobjednici, no da su jednako važni i oni koji je komentiraju, koji se odvaže sprdati se s njom, pa i potkopati je.
No, idila nije dugo potrajala. Naime, posada toga apsurdnog teatra umorila se već nakon četiri sezone. Poslije su priznali da je potkraj bilo dosta napetosti između nekih članova trupe, posebno s Chapmanom, koji je tada bio alkoholičar, zbog kojeg je Cleese preskočio zadnju sezonu. Premda se više nikada nisu pojavili na televiziji, na zahtjev fanova snimili su tri, naravno, antologijska filma.Pythoni nikada nisu krili da je među njima bilo trzavica, da su njihovi odnosi bili daleko od idiličnih i da su rijetko disali kao jedan. Napetost između Johna Cleesa, racionalnog Engleza, i Terryja Jonesa, strastvenog Velšanina, ponekad se mogla rezati nožem. Tenzije su, međutim, preokrenuli u vlastitu prednost: Cleese je postao glava, a Jones srce Monty Pythona, zajedno proizvodeći posebnu vrstu lucidnosti, koja će do danas ostati njihov zaštitni znak.Manje je poznato da je replika ručne granate kakvu je Eric Idle koristio za ubojstvo zeca u filmu “Monty Python i Sveti gral” iz 1975. izazvala pravu paniku u istočnom Londonu kada su radnici vodovoda prilikom radova na cesti mislili da je riječ o eksplozivnoj napravi, pa je ulica blokirana, stanari evakuirani, a na teren su izišli stručnjaci za eksploziv.
Članovi skupine izazvali su izmjene u američkom zakonodavstvu kada su 1975. tužili američku televizijsku mrežu ABC kako bi spriječili emitiranje posebnog izdanja “Letećeg cirkusa”. Tvrdili su, i uspjeli na sudu dokazati, da su uredničkim intervencijama “izrezani svi neugodni dijelovi” što je njihovom materijalu oduzelo dimenziju smiješnog. U sudnici su prikazane obje verzije: originalna, koja je do suza nasmijala prisutne, i posebno izdanje, koje nije izazvalo ama baš nikakvu reakciju. Dakako, dobili su parnicu i stvorili pravni presedan u Americi koji je za posljedicu imao uvođenje dodatnih zakona koji štite autorska prava.“Krivci” su i za fenomen internetske neželjene pošte iliti spama. Kada je počela pristizati prvim korisnicima interneta, jedan se obožavatelj skupine dosjetio slavnoga skeča “spam”, u kojemu je jelovnik jednog kafića prekrcan ponudom konzervirane hrane “Spam” koju proizvodi tvrtka Hormel Foods Corporation: Jaja i spam, Jaja, slanina i spam, Spam, jaja, spam, spam, slanina i jaja, pa tako u nedogled.Pojedini suvremeni teoretičari, poput Slavoja Žižeka i Terryja Eagletona, koji njihove skečeve citiraju u svojim djelima, slažu se da je humor pythonovaca danas provokativan koliko je bio i nekoć. Generacijama koje dolaze ostavljaju četiri sezone Letećeg cirkusa, mnoštvo skečeva, pjesama, nekoliko knjiga, filmova i nemjerljivo kulturno naslijeđe.
Otegnuo papke, odapeo, crko...
Nikada to neće znati Graham Chapman, jedini od šestorke blagopočivajući, preminuo od raka 1989. godine kada mu prijatelji na sprovodu pjevaju “Always look on the bright side of life”, a John Cleese u svoj epitaf pokušava ugurati što više psovki. Održao je pritom savršen pythonovski govor: “Graham Chapman, koautor skeča o mrtvoj papigi, više ne postoji. Prestao je bivati, lišen je života, počiva u miru, otegnuo je papke, odapeo, crko, pretvorio se u prah, udahnuo posljednji zrak, otišao upoznati velikog šefa pop zabave na nebu...”Oproštaj od Chapmana trajao je najmanje cijelo desetljeće. Naime, deset godina kasnije, na festivalu komedije u Aspenu, petorka se popela se na pozornicu s Chapmanovom urnom koja se, prepuna pepela, otkotrljala pred publiku.“Mislim da su se, gledajući naše skečeve, ljudi dobro osjećali. Nasmijavali smo ih, a to je najljepše što možete nekome pružiti. Nakon gledanja Pythona, ostatak večeri niste mogli ozbiljno shvatiti, a to je fantastičan osjećaj. Neki više nisu mogli gledati vijesti jer im je sve bilo urnebesno smiješno. Posebno su me, kroz godine, dirnuli studenti kad su otkrili: Zbog vaše emisije izdržali smo ispite, jedva smo čekali da sjednemo ispred televizora i umiremo od smijeha. Zbog toga smo preživjeli. Drago mi je što smo tako utjecali na ljude, što smo im mogli podignuti duh i uljepšati život, makar na nekoliko sati”, priznaje John Cleese u knjizi “Monty Python: Autobiografija”.Tri desetljeća kasnije, ponovno jašu.
Već je tiskovna konferencija, upriličena neki dan u londonskom hotelu Corithia, pokazala silni interes za ponovno okupljanje pythonovaca. Dvoranu su, osim domaćih, do posljednjeg mjesta ispunili novinari iz SAD, Španjolske, Njemačke, Norveške i Australije, sa samo jednim pitanjem: koji je vas vrag tjerao na ovo, sa sedamdeset i kusur? “Htjeli smo provjeriti jesmo li još uvijek smiješni”, kazao je Terry Jones. Nova predstava donosi, moglo se čuti, “neke od najvećih hitova s modernim, tematskim, pythonovskim preokretima”, ali najavljuju i “ponešto novog materijala”.- Vrlo sam uzbuđen. Nadam se da će nam to donijeti mnogo novca i da ću uspjeti otplatim kredit - rekao je Terry Jones.Radostan je i John Cleese, koji svojoj trećoj bivšoj ženi upravo mora isplatiti više od 12 milijuna funti, što ga tjera da mahinalno prihvaća sve poslove koji mu se nude. A nude se reklame za sportsku kladionicu, online shopping stranicu i gel protiv staračkih bora. Putuje svijetom sa svojim stand up programom, promovira autobiografiju. Tri luksuzne kuće već je prodao, a nedavno je na bubanj stavio stotinu slika.“Moja najveća životna lekcija tiče se financija. Tek sad vidim da sam u mladosti trebao voditi više računa o tome koliko trošim, jer sad ne bih bio u ovakvoj situaciji”, izjavio je Cleese za Daily Mail.
Turneja oko svijeta
Motiviranih besparicom, pokušaja ponovnog okupljanja bilo je i ranije. Premda najavljen u Aspenu poput senzacije, povratak je te 1999. preko noći minirao Michael Palin “jer je morao putovati oko svijeta”. Ni danas ne dišu kao jedan. Terry Gilliam nevoljan je partner u toj priči, on samo želi snimati filmove, a Palin i dalje samo želi putovati. Preostala trojica vjeruju da će mini britanska turneja biti tek uvertira za show diljem svijeta, o čemu John Cleese kaže: ”Monty Python ponovno je spreman za leteći cirkus”. Preostaje im vjerovati na riječ, u nadi da se do idućeg ljeta prema publici neće otkotrljati ni jedna nova urna.
