Američki milijarder i tehnološki inovator Elon Musk svinji je ugradio elektrode u mozak, uz najavu da će sve nas uskoro tako izravno preko smartphonea spojiti na Internet. Nije to loše, pomislio sam. Stalno mi zvoni mobitel, dobivam e-mailove i poruke na WhatsApp, a u svima njima su razni attachmenti koje treba proslijediti. Petljam tako od jutra do mraka nespretnim i masnim prstima po ozloglašenom Huaweiju, i mislim si kako bi bilo lijepo da mi se sve to izravno projicira u glavu. Mirno sjedim i u glavi razgovaram sa suprugom koja je na poslu, a istovremeno lijevom polovicom mozga pregledavam diplomske i odgovaram studentima, desnom polovicom nazivam obiteljsku liječnicu, malim mozgom proslijedim dopis osobnoj bankarici, sve iza spuštenih trepavica, kako kaže S. S. Kranjčević, dok mi se niz moždano deblo slijeva glazba s YouTubea.
Da, vjerojatno bi mi u glavi stalno iskakali banneri za liječenje ćelavosti i poboljšanje potencije, videi s mačkama i razgolićene pratiteljice nogometaša, na izvješćima s hotelskih orgija, ali čovjek mora nešto pretrpjeti za napredak znanosti. Uostalom, ne samo meni, mnogima bi u Hrvatskoj takve elektrode u mozgu itekako dobro došle. Čitam o uhićenju visoke državne dužnosnice kako je namještala polaganje državnog ispita raznim šoferima i službenicima, rođacima i prijateljima ministara i državnih tajnika. Zamislite ovaj slučaj. Ministar ste i imate šofera s kojim se zadovoljni: trijezan je i trezven, koncentriran i opušten, vozi muški ali sigurno, ne smrdi i ne prdi, branitelj je i otac malodobne djece, a limuzina mu je uvijek zimi ugrijana i ljeti rashlađena jer ne gasi motor dok čeka, makar se temperatura cijelog svemira zbog tog podigla za cijeli stupanj kelvina – ali, kako to reći, malo je tup, a mora položiti državni ispit da bi ostao u službi.
Zašto bi morao pred komisijom znati opisati hrvatski grb ili nabrojiti načela upravnog postupka, kao da mu to treba dok pretječe ili se parkira? Lijepo mu se ugrade žice u mozak i downloada mu se sve potrebno da briljira pred povjerenstvom. Pa i ne samo šoferima, nego svim državnim i gradskim službenicima. Iz stranačke centrale izravno će im se slati zapovijedi u amigdalu, korteks i hipotalamus, a oni će ih poslušno izvršavati, neopterećeni poznavanjem nekih zakona i uredbi.
Meni bi, recimo, takva Muskova utičnica bila korisna. Kad sjednem nešto pisati, ili se otputim držati neko predavanje, ne moram istraživati zadanu temu, dovoljno je priključiti se na Internet. I kao što su Muskovoj svinji elektrode spojene s rilom, meni bi bile dovedene izravno do prstiju ili jezika, i riječi i rečenice tekle bi same od sebe. Naravno, morat ću paziti da se krivo ne spojim, a za taj problem znam od nižih razreda osnovne škole. U čitanci je bila priča o učenici koja je toliko štrebala da joj se glava skroz napunila pa je nabavila rezervnu, u kojoj je držala, recimo, biologiju i telefonski imenik. Jednog dana, nažalost, ponijela je u školu baš tu rezervnu glavu, a pitali su je kemiju. Ja kako sam rastresen, to bi mi se događalo svaki dan. A greške su uvijek moguće. Zamislite da se onom šoferu downloada krivi fajl, recimo onaj za polaganje anatomije na Medicinskom fakultetu, ili Tora za bogoslove, ili pak diferencijalne jednadžbe za strojare. I tako ubogi vozač, umjesto da nabraja nikom potrebne članke Ustava, naizust recitira živce i kosti na latinskom, Božje zapovijedi na hebrejskom ili pak operira integralima i diferencijalima. Hm, ali tada bi šofer mogao operirati, odrješivati grijehe i projektirati Pelješki most.
Prvotno oduševljenje mi je splasnulo. Ako si ja mogu usnimiti u glavu svako znanje, tko bi me trebao kao predavača ili autora? Lijepo će se djeci po rođenju u glavu ugraditi utičnica – dvofazna ili trofazna, prema preferencijama roditelja – i fino će se mladima znanje uštrcavati internetskim Bosch pumpama direktno, bez posredovanja obitelji, škole, Crkve i Države. Zapravo u budućnosti neće biti nepotrebni samo ljudi koji misle svojom glavom, i koji ne žele da im se upumpavaju tuđe ideje i snovi, nego će ljudi uopće biti suvišni. Pa ona Muskova svinja ionako je senzibilno i inteligentno biće, i ja sam siguran da bi ona, da se s njom malo radi, i bez elektroda položila hrvatski državni ispit. A tek s elektrodama! Ako joj se downloadaju u mozak, recimo, prometni znakovi i pravila prvenstva prolaza u raskršću, ona bi sasvim pristojno vozila ministre i državne tajnike. A intimno u srcu siguran sam da bi, uz adekvatnu IT podršku, bila i sasvim pristojan ministar ili državni tajnik. Ako ne i bolji od ovih!
Vama prvo.