Naslovnica Premium Kolumne

Milenijalcima ostaju samo dugovi od kojih bježe u inozemstvo

Oni su obrazovaniji, tehnološki potkovani, spremniji za suradnju, ali nisu za stranačke piramide. Stranke nemaju tu fluidnost koju milenijalci traže.
23. studenoga 2017. u 09:12 1 komentara 1122 prikaza
Students internet computer addiction sitting bench
Pogledajte galeriju 1/3

Demokracija bi trebala biti sveobuhvatna, dakle ravnopravno predstavljati sve skupine, uključujući i dobne – gdje su onda milenijalci?

Ivan Rogić Ivan Rogić Mladi odlaze jer im je odveć uzak sociokulturni ambijent

Milenijalaca (rođeni između ranih osamdesetih i kasnih devedesetih) ima brojkom slično koliko i baby boomersa, generacije koja odlazi u mirovinu, međutim tek svaki dvadeseti radi na višim pozicijama. Najveća razlika milenijalaca u odnosu na starije, kako objašnjava Morley Winograd, je da baby boomersi ili generacija X (generacija prije milenijalaca) djeluju na način win-lose gdje se dobitak jednog podudara s gubitkom drugog (uzeti s jedne strane da bi se dalo nekoj drugoj stavci).

Mlađi, s druge strane, su više priklonjeni win-win razmišljanju u kojem i jednim i drugima može biti bolje, spremniji su za ekonomiju dijeljenja, potpuno neopterećeni nekretninama (koje si uglavnom ne mogu niti priuštiti). Digitalno pismeni, navodno narcisoidni i aspiracijama naklonjeni idejama više nego zadovoljavanju osnovnih egzistencijalnih uvjeta, ova generacija životne lekcije dobiva putem TED razgovora i kao prvi životni cilj navodi – promijeniti svijet. Milenijalci su spremni preuzeti štafetu koju im nitko ne daje.

U svijetu, a posebno naglašeno u Hrvatskoj, ostaju im samo dugovi, od kojih oni bježe u inozemstvo. Oni su obrazovaniji, tehnološki potkovani, spremniji za suradnju, ali nisu za stranačke piramide. Stranke nemaju tu fluidnost koju milenijalci traže. Rođeni u kakofoniji informacija, odgajani su kao posebni i predodređeni za uspjeh u svijetu gdje je sve manje poslova, a digitalizacija koju tako dobro poznaju – broj tih poslova dodatno smanjuje. Na tržište rada uglavnom su došli nakon krize 2008. s nikad manjim šansama za zaposlenje, barem u struci za koju su se, tako obrazovani, ohrabreni i usmjeravani pripremali. Nerijetko ih se zbog toga naziva lijenima i preosjetljivima, no činjenica je da svijet koji im je ostavljen baš i nije bio u najboljem stanju, društveno niti ekonomski. Milenijalci ne traže revolucije, nego postepene promjene u postojećem sustavu vrijednosti, i za to su se spremni potruditi.

Stoga su se zainteresirali i za politiku, probijajući se većinom na lokalnim razinama - kroz nezavisne liste grupe građana i različite inicijative proistekle iz udruga, oni vjeruju u promjene i potpuno novom formom aktivizma žele do njih doći. Na izborima prolaze uglavnom jer ih se smatra novim licima, digitalno pismenim i progresivnima, premda istraživanja mišljenja češće pokazuju da je upravo ova generacija konzervativnija negoli prethodne dvije. Trump je tu već odigrao povijesnu zadaću, koju nije niti namjeravao, zainteresiravši mlade za politiku. Bolje se slaže s mladima u drugim strankama, nego sa starijima u vlastitoj. Činjenica je da u Hrvatskoj imamo stranke umirovljenika, ali nema stranaka mladih.

Možda je vrijeme da riječ prepustimo i onima na kojima svijet ostaje.

GammaChef kuhar robot Dok ste na poslu, robot radi vaše omiljeno jelo ivan đikić 'šutke ispraćamo mlade' Ivan Đikić istaknuo što je veliki problem Hrvatske prosvjed MARKOV TRG Mladi i sindikati prosvjedovali: 'Vrijedim više u Irskoj'
  • evilelvis:

    dakle autorica ovog bezveznog clanka smatra milenijalce modernima zato sto su bedaci bez razvijenog smisla za upornost i odgovornost, ekipa koja zeli kruha bez motike i ide tamo gdje su prava takvih i slicnih najveca? nije ni cudo da konobare u irskoj.