Zdravko Mamić već je dugo valjda najomraženija osoba u Hrvatskoj. To je postao zbog svoga dugoga jezika, ali najviše uslijed česte netolerantnosti prema medijima. Oni su ga zbog toga i proglasili najomraženijom osobom u zemlji. Mamić je žrtva svoga karaktera i nekorektnog odnosa prema novinarima, no i općega stanja u društvu u kojem se još uvijek osjeti mentalitet Balkana.
Posljedica toga mentaliteta je primitivni napad na Zdravka Mamića na Braču. Time je Hrvatska pokazala da je samo formalno u Europi, a mentalno još uvijek na Balkanu. Balkanci tako, silom rješavaju sve. Zato su i ubili svoga kralja Miloša Obrenovića i premijera Zorana Đinđića. Isti je taj primitivizam osobito bio vidljiv u Tomislavgradu. Tamo su Zdravka Mamića balkanoidi pokušali ubiti. Čak je i tolika mržnja posljedica toga zaostaloga balkanskoga mentaliteta.
Ona se vidjela i na nedavnoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije s Češkom. Tada su naši navijači zorno pokazali taj primitivni obrazac ponašanja te su svojim balkanstvom upropastili našu reprezentaciju. Mamić ničim nije pridonio toj propasti reprezentacije u Francuskoj. Ako je netko zaista želio njezin uspjeh bio je to sigurno Zdravko Mamić. No, njegovi mrzitelji željeli su upravo suprotno, njezinu propast. Oni se ponašaju zapravo balkanski, dok su njihovi srpski antipodi, za razliku od njih, barem pravi ljubitelji nogometa i svoje reprezentacije. Vidjelo se to upravo u Francuskoj. Oni su svoje nogometne probleme ostavili za kasnije, da ih rješavaju unutar svoje kuće. Tu su se pokazali više europejci nego naši navijači. Takvo ponašanje kakvo pokazuju naši navijači, Europa odavno rješava policijom. Zato u Europi više i nema sukoba na tribinama. Kod nas će ih biti sve dok ih policija ne počne rješavati po europski. Ni Europa ne voli takvo primitivno balkansko ponašanje.
Zato se treba nadati da će ga i naša policija početi rješavati po europskim standardima. Bio bi to ujedno i pomak prema europeizaciji Hrvatske. Ponašanje naših navijača još je daleko od europskoga. Mi i inače teško prihvaćamo europska pravila. Tu smo još uvijek mentalitetski na Balkanu. A Balkan ima svoje vlastite zakone i pravila. Ta su pravila najbolje vidljiva u ponašanju naših navijača, posebno prema Zdravku Mamiću kojega i mnogi hrvatski građani prozivaju za balkanstvo. Kod nas nažalost još uvijek postoje balkanoidi. Taj se mentalitet sve više prenosi na mlade koji nikada i nisu živjeli na Balkanu. Tek kad se riješimo tog načina mišljenja i ponašanja možemo reći da smo zaista u Europi.
Balkanoidnost je dio hrvatske kulture, razmišljanja i djelovanja a domjubna hendikepiranost je sramni dio balkanizma koji nama daje ono najponosnije a to je za dom i sramotu spremnost..