Subota 8. srpnja
Novoj zvijezdi SDP-a uzor patološki ubojica
Mnogi dobro obaviješteni autori pišu o Che Guevari kao bolesnom ubojici koji nije ubijao samo protivnike revolucije nego i svoje suborce u koje bi posumnjao te je hladnokrvno opisivao kako im je pucao u mozak, a sam je govorio da je “žedan krvi”. Po krvoločnosti je sličan i nekim hrvatskim revolucionarima pa se takav “učlanio” i u SDP koji je baštinik njihove Partije. Gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević na naslovnoj fotografiji svoga profila na Facebooku ima sebe i bivšega grčkog ministra financija Janisa Varoufakisa, a “mobitel je zaštitio maskom s likom revolucionara Che Guevare”. Proglasili su ga “novom zvijezdom SDP-a”, a s visine neuobičajene za gradonačelnika jednoga gradića, o Zoranu Milanoviću i Davoru Bernardiću govori kao o učenicima iz školskih klupa koje ocjenjuje. Također neuobičajeno kaže da su “SDP i Most domoljubne stranke, a HDZ je to najmanje”. Očito je blizina Mosta utjecala na Krstičevićevo silno samoljublje, umišljenost i prisvanjanje mjerodavnosti za sudove i o strankama i političarima, no i kad bi napravio prodor u SDP-u i našao se u prilici da odlučuje o stranci ili, ne daj Bože, o državi, bilo bi mu teško koristiti se iskustvima svoga uzora, “patološkog ubojice” Che Guevare.
Nedjelja 9. srpnja
Pristajao na sve, a sad cipelari Todorića
Pokadšto izroni iz anonimnosti neki srditi bivši poslovni partner Ivice Todorića i Agrokora i raspriča se kako su ga “uništili”. Raspričao se i bivši vlasnik građevinske tvrtke Projektgradnja Željko Čuruga koji opisuje svoje dugogodišnje poslovne odnose s Todorićima koji su bili, blago rečeno, vrlo čudni. Kad god bi se dogodio nesporazum između Čuruge i Agrokora, vlasnik Projektgradnje pristajao je na novu poslovnu suradnju kakve god bi uvjete Todorići postavili. Čak tvrdi da nije bila riječ samo o pismenim, nego i o usmenim pogodbama, sporazumima i dogovorima. Sve dok nije “vlasništvo nad tvrtkom izgubio u postupku predstečajne nagodbe u kojem je Agrokor spram Projektgradnje prijavio potraživanja u iznosu od 120 milijuna kuna”. Od nove će uprave tražiti dogovor, a ako ne uspije, ići će na sud. Dvije su stvari važne – prvo, Čuruga priznaje da je uvelike sam kriv za svoju poslovnu sudbinu, i drugo, tko mu danas može vjerovati, pogotovo kad je riječ o usmenim dogovorima? Sada kad je Todorić “na zemlji” cipelariti ga, i to s nepouzdanim argumentima, nije nimalo čestito, a dok se Agrokor, iznimno važan za cijelu zemlju, polako oporavlja, ocrnjivati ga ovakvim pričama izrazito je destruktivno i nimalo patriotski.
Ponedjeljak 10. srpnja
Fantastična činjenica ili obično pakosno blato?
U oba slučaja je fantastično – ako postoji, fantastična je činjenica, ako ne postoji, fantastična je izmišljotina. U dijelu izvješća Nadzornog odbora HRT-a koji je tajan, “navodi se da je Vrdoljak na ime autorske suradnje od HRT-a godišnje dobivao 130.000 kuna, temeljem dva ugovora, svaki na 65.000 kuna”. Ugovori su potpisani 2005., i to na 25 godina, dakle, do stote godine života slavnog filmskog redatelja Antuna Vrdoljaka!!! Vrdoljak to poriče, a poriče i ondašnji glavni ravnatelj HRT-a Mirko Galić, koji tvrdi i da je takav ugovor bio nemoguć jer bi prije potpisa glavnog ravnatelja morao proći nekoliko instanci, pravnu i financijsku službu te reviziju... Zasad se, dakle, po svemu čini da je riječ o fantastičnoj izmišljotini. A bit će i o pakosnoj želji da se baci blato na Vrdoljakov životni pothvat, a i na pothvate Ante Gotovine o kojem već mjesecima redatelj snima film “General”. To prije što je vijest o Vrdoljakovim “ugovorima” objavljena u istom listu koji je bio pripremio i na portalu objavio tekst “Presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj” (a poslije ga brže-bolje temeljito izbrisao) uoči oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, očekujući da će teška kazna biti potvrđena, a tako Domovinski rat i “Tuđmanova Hrvatska” proglašeni zločinačkima. I ne slutimo koliko je među ljevičarima mržnje prema Tuđmanu, Domovinskom ratu, Gotovini, Vrdoljaku..., koja se zbog javnosti potiskuje, ali se ne potiskuju prilike za podvalu.
Utorak 11. srpnja
Tko će glasati za Glas kad sve to već ima u SDP-u!
Jedan naslov kaže: “Novi GLAS kreće po glasove”. Po koje glasove? Ako ankete pokazuju da HNS poslije koalicije s HDZ-om nije izgubio birače (kojih je ionako imao malo) tko će biti za njih? Možda dio SDP-ovih birača? No što će im Glas sa svojim Titom, s partizanskom himnom “Po šumama i gorama”, s vrlo sumnjivim udjelom čelnice stranke Anke Mrak Taritaš u obnovi Gunje i drugim senzacijama, sa silnim bogatstvom Vesne Pusić koje je krila u imovinskoj kartici pa je bila pod istragom zbog sukoba interesa, sa svojom zadrtom protuhadezeovštinom, s dugogodišnjim blaćenjem Tuđmana, Domovinskog rata i njegovih heroja... što će im kad sve to imaju u SDP-u!? “Navijači” Glasa veliko značenje daju glasovima koje je Mrak Taritaš dobila na izborima za gradonačelnika Zagreba, no dobila ih je kao takmac Milana Bandića kojeg podosta Zagrepčana ne podnosi, to jest lakše bi podnijelo bilo koga, pa i nju prije nego njega. Kad je Savka u jesen 2000. godine osnovala HNS (bila je strašljiva pa to nije učinila kad su osnovani HDZ, HSLS...), napisao sam da je osnovala narodnu stranku kad je nestalo naroda, to jest kad se bio opredijelio za HDZ, HSLS, SDP... Tako se može reći za Glas koji su odmetnici HNS-a osnovali kad više nemaju glasova.
Srijeda 12. srpnja
Petrov misli da Plenković sjedi na njegovu mjestu
Čelnik Mosta Božo Petrov u Saboru reče kako je prema upravo objavljenoj dokumentaciji iz HBOR-a, Zdravko Marić došao na ministarsko mjesto uz pomoć Ivice Todorića te “ako ima mrvu poštenja sam će danas dati ostavku”. A i Andrej Plenković koji ga je branio, i prekinuo suradnju s Mostom “treba pokazati ima li obraz i dati ostavku”. Tko je Božo Petrov kad traži takve ostavke? Domoljub i moralan čovjek zabrinut za sudbinu zemlje koju vodi čovjek bez obraza? Ma boli njega ona stvar za opće dobro, premda mu iz mjeseca u mjesec stranka u anketama gubi potporu birača on i njegovi mostovci natavljaju po starom, koje znači: vrijedimo jedino mi, samo je nas Bog poslao da spasimo Hrvatsku, jedino smo mi sposobni, pošteni, stručni, odgovorni. Dva su puta sudjelujući u vlasti pokazali da rade sve obratno od onoga što govore, ali ne odustaju. I kad Petrov traži premijerovu ostavku, on zapravo hoće reći kako Plenković sjedi na njegovu mjestu s kojeg bi, kako reče nedavno, samo on Hrvatsku za dvije godine mogao učiniti Švicarskom. Kad to kaže o zemlji koja je izgubila i političku, i financijsku i gospodarsku suverenost, i koja je uglavnom po svemu najgora u EU, onda je krajnje vrijeme da se ostavi politike.
Četvrtak 13. srpnja
Hrvatska je puna obmana, naprijed sise!
Pisac površnih knjiga “Ljubavologija” i “Škola života”, sociolog i TV voditelj Bruno Šimleša, zamjerio se ženskom rodu okomivši se na estradne zvijezde koje imidž stječu golišavošću i oblinama. Na žestok odgovor Lidije Bačić i još nekih što su se osjetile pogođenima uzvratio je kako ima pravo više od onih koje karijeru prave “preko nebrojenih slika sisa i guzica” cijeniti one “koje pokažu zdravo srce i izbrušen um”. U polemiku se uključio i Mario Mihaljević koji piše o Šimlešinu “neprekidnu osmijehu” – “lažnom, namještenom, naučenom”. Svak pokazuje ono što ima, ako zvijezde objavljuju “nebrojene slike” svojih “sisa i guzica”, Šimleša pokazuje svoj “neprekidni osmijeh” koji je njegov ures, njegove sise i guzice, od kojih su uresi zvijezda mnogo prirodniji. Kad u žena zagovara “zdravo srce i izbrušen um”, hoće reći kako upravo on ima takvo srce i um, no tko to kaže i gdje to piše osim u njegovu samoljublju i umišljenosti, karakterističnoj za ljude koji obmanjuju površnom, plitkom, lažnom osjećajnošću? Puna je Hrvatska takvih obmana, istih u Šimleše i u najvećih pokvarenjaka u društvu – političara, obmana kraj kojih su bogomdane tjelesne draži estradnih zvijezda spasonosne.
Petak 14. srpnja
Svijet se održao na instinktivnoj ljubavi
Opet o “spolnoj edukaciji” u školama, jer Hrvatska tragično zaostaje za nekim zemljama u kojima – sretne li su! – učenici uče o vezama među gejevima, o oralnom seksu itd. Pomisle li kad ti žestoki zagovornici erotike u odgoju i obrazovanju da je Bog ljude kao i životinje obdario instinktivnim sposobnostima u ljubavi s kojima se svijet održavao milijunima godina bez ikakve “edukacije”. Gledam nedavno kako majka hoće žlicom nahraniti dijete, ali ono se ne da, otima majci žlicu i hoće jesti samo. Nespretno, ali po svome. Takve nespretnosti prate i ljubav i seks među mladima, ali one su dio njihove intime, dio samostalnog stvaranja umijeća u ljubavi koje uvijek želi ostati tajnom. Uništavati tu tajnu “edukacijom” u kojoj, na primjer, mrkva “glumi” muško spolovilo, zapravo je brutalni napad na tu intimnost, na tajnovitost koju ima svaki čovjek, u kojoj čuva svoju iznimnost, posebnost i u kojoj komunicira samo s Bogom. Nisu li agresivni zahtjevi za seksualni odgoj i obrazovanje proistekli iz totalitarnog, orvelijanskog duha vremena u kojem sve mora biti pod staljinističko-hitlerovskim nadzorom!?
"Hrvatska narodna stranka je osnovana 13. listopada 1990. godine. U vodstvu se okupila ugledna ekipa bivših najviših rukovodilaca Saveza komunista Hrvatske koja je 1971. godine predvodila tzv. Hrvatsko proljeće i koja je u grubom unutarpartijskom obračunu bila "maknuta u stranu": prvom predsjednicom HNS-a postaje Savka Dabčević-Kučar, a u uže rukovodstvo stranke ulaze Miko Tripalo, Dragutin Haramija, Srećko Bijelić, Krešimir Džeba, Ivica Vrkić, Slavko Meštrović i Radimir Čačić" izvor Wikipedija