Hrvatska nije bila na sastanku Višegradske skupine kad se mozgalo o zaštiti od migranata, i to je – s obzirom na političku reputaciju koju u tim osjetljivim pitanjima uživaju neki od tamošnjih državnika – bolje nego da je tamo nazočila.
Dovoljno je reći da se naš susjed već opasao bodljikavom žicom kako migranti ne bi prelazili državnu granicu, i da namjerava mijenjati ustav kako bi mogao kažnjavati vlastite državljane koji bi se usudili pomagali imigrantima, pa da se vidi da Hrvatskoj nije bilo mjesto u tome društvu, i na toj temi. Hrvatska će sudjelovati na bruxelleskom sastanku veće grupe zemalja EU na kojem će se razmatrati zajednička platforma prema migrantima; njeno je mjesto za tim stolom, zato što taj dio Europe ne pokušava problem rješavati ni zatvaranjem očiju ni zatvaranjem granica. Nije naša zemlja na posebnome udaru, ni tražitelja azila ni tražitelja posla; velike i bogatije države su na višoj cijeni.
No, dok migrantski putovi vode i preko Hrvatske, državna politika ima dvije mogućnosti: ili da se izolira i šteti svome ugledu i interesu ili da se drži glavnih europskih partnera te usklađuje svoju politiku s politikom Unije. Prošlo je vrijeme velikoga milosrđa, koje je prije dvije-tri godine mogla prakticirati jaka njemačka kancelarka; došlo je vrijeme otrežnjenja: Europa nema ekonomskih ni socijalnih kapaciteta, a ni političke volje, da primi sve koji bi htjeli doći iz okolnih ratnih zona.
Ili će raditi selekciju i puštati samo one koji traže politički azil ili će hermetički zatvoriti granice i neće puštati više nikoga. Jedno su, dakle, politički razlozi, i oni bi čuvali povijesnu reputaciju Europe kao „domovine azila“, a drugo ekonomski razlozi, i oni bi sve manje težili na novoj migrantskoj vagi. Kad bi se izolirala od europske matice, kad ne bi imala utjecaj na formiranje migrantske politike, Hrvatska bi više riskirala da dobije teret koji ne može nositi. Kad u Bruxelles dolazi Italija, koja već piše liste nepoželjnih stranih skupina, kad dolazi Austrija, koja pokušava sjediti na dva stolca, razumljivo je – i razumno – da i Hrvatska bude tamo gdje će se donositi odluke koje će se odnositi i na nju.
Vidim, Mađarska trpi velike štete što ne provodi zajedničku politiku sa Bruxellesom. Isto tako, kad Njemačka počne vraćati nelegalne migrante, da pogađamo u koju državu će ih vraćati. U Mađarsku sigurno ne. Nama više prijeti val izbjeglica sa sjeverozapada nego ovih sa jugoistoka.