Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Kolumne

Mala skvrčena srca odraslih mogu i od nogometne bajke postati velika i nasmiješena poput onih djetinjih

Neki to smatraju i poremećajem, ali lijepo je plakati i uz glazbu i uz nogomet
18. srpnja 2018. u 16:22 5 komentara 946 prikaza
Mario Mandžukić
Foto: Reuters/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Svijet nije savršen, a život nije bajka. Osim onda kada jest. Barem jedan tren, kao što će i ova hrvatska bajka u Rusiji, kako godine budu prolazile, čitava stati u jedan trenutak.

Šarić IZNENAĐENJE Kreće ludilo u Moskvi! Evo što je navijač napravio Dariju Šariću

“Oni koji su doživjeli taj trenutak savršenstva znaju da će nad tom uspomenom u starosti sretno kimati glavom smijući se tajnim i dalekim smiješkom.” Ne zvuči slučajno ova rečenica šekspirijanski jer ju je napisao, na engleskom mnogo ljepšu nego u mom prijevodu, škotski pjesnik i prevoditelj Alastair Reid (1926. – 2014.) u svom opsežnom tekstu o nogometnom Svjetskom kupu održanom 1966. godine u Engleskoj. Članak koji ima više od četrdeset kartica, danas nezamislivih u bilo kojem popularnom časopisu, objavio je u rujnu 1966. američki New Yorker.

Moskva: Plenković i Jandroković u VIP loži na stadionu Lužnjiki Mirko Galić Moraju li naši političari biti veći čistunci nego oni iz drugih država

Onima koji se čude i snebivaju nad transom u koji smo, sa svakom novom pobjedom hrvatske reprezentacije, sve žešće upadali “mi – Hrvati!”, preporučujem Alastairov esej, dostupan u internetskoj arhivi New Yorkera. Tekst počinje autorovim susretom s američkim prijateljem koji je tog ljeta došao pratiti prebogatu londonsku umjetničku scenu, ali se nikada nije osjećao izgubljenije nego tog srpnja u sredini koju inače tako dobro poznaje i razumije. Zato mu Alastair, a preko njega i čitateljima američkog časopisa, naširoko objašnjava što je to nogomet i zašto su Englezi, baš kao i Škoti i ostali narodi Ujedinjenog Kraljevstva, šenuli od sreće u trenutku kada je Engleska na Wembleyu postala prvak svijeta. Već u to vrijeme, dok su televizori u našim krajevima još uvijek bila luksuzna novotarija, statistike koje iz engleskih novina prenosi Alastair govorile su da je svaki peti čovjek na kugli zemaljskoj pogledao tog srpnja 1966. barem dio satelitskog prijenosa neke od utakmica Svjetskog kupa, a BBC je izračunao da se više od 31 milijun ljudi, što je tada bilo nešto malo više od polovice ukupnog stanovništva britanskog otoka, tih dana odalo praćenju nogometa.

Hrvatska trening ZNA SE SASTAV Dalić radi jednu izmjenu u sastavu: Ovo je 11 s kojim napadamo Francuze

Uključujući i “legije domaćica koje su se obratile na nogomet i ostavile tri tjedna da se skuplja prašina”. I sve to bez interneta, portala, društvenih mreža, pametnih telefona, tableta i ostalih u međuvremenu izumljenih tehnoloških čuda. Tako smo u današnje vrijeme već nekoliko sati nakon ulaska Hrvatske u finale mogli čitati ode New York Timesa čudesnoj izdržljivosti hrvatskih igrača, Reutersovu opsežnu analizu karaktera ekipe koja je tri utakmice zaredom najprije gubila, pa se vraćala i na kraju pobjeđivala, ili članak o Hrvatima koji je na svom portalu objavio američki ugledni magazin Atlantic pod naslovom: “Najveća bajka Svjetskog kupa svih vremena”. Kaže se, i istina je, da su bajke za djecu. A u što se pretvore odrasli ljudi kada polude za jednom igrom nego u djecu. U tome i jest ljepota. Onima koji možda još uvijek misle da se kulturan čovjek ne bi smio predavati nogometnoj euforiji spomenut ću da je, primjerice, dan nakon pobjede nad Engleskom jedan od najboljih tekstova koji sam pročitao o Mariju Mandžukiću, njegovoj igri, karijeri, karakteru i značaju, na svom Facebook profilu napisao jedan od najboljih hrvatskih pijanista Aljoša Jurinić.

Kolinda Grabar Kitarović Rusija Hrvatska Svjetsko prvenstvo Predsjednica Grabar-Kitarović u loži s Putinom i Macronom

I to na engleskom jer sada živi u New Yorku. “Oni koji ne razumiju njegovu (Mandžukićevu) važnost su oni koji ne razumiju složenost divne igre kakva je nogomet”, napisao je Jurinić. Bilo mi je to vrlo drago pročitati, jer je dalo za pravo mojim osjećajima koji su, uz razumijevanje, u gledanju te divne igre često jednako važni kao i u praćenju umjetnosti. Bilo je davno, pa se više ne sjećam kada sam prvi put zaplakao slušajući glazbu. Ali, sretan sam i uvijek zahvalan na tom daru osjećanja ljepote i veličine premda ima i onih koji to smatraju akutnim ili kroničnim neurološkim ili mentalnim poremećajem. Neka im njihovo znanje. Umom i razumom mogu se objasniti i dokučiti mnoge tajne i ljepote, ali ne sve.

A ja ću se također, daj Bože u što dubljoj starosti, sretno i s tajnovitim i dalekim smiješkom sjećati trenutka kada sam prvi put zaplakao gledajući nogomet: u trenutku kada je u Moskvi Mandžukić zabio gol Englezima. Mali sanjaju velike snove. Veliki umjetnici, među kojima je mnogo velikih zaljubljenika u nogomet, to razumiju. Jedan od njih je i veliki maestro Valerij Gergijev. Njemu je, kao dječaku koji, vježbajući klavir, zavidno viri kroz prozor prema drugovima koji igraju nogomet, na njegovu i našu sreću, jedna etida Prokofjeva svrnula pogled na note i uronila ga u glazbu. Ipak, za prvog gostovanja u Zagrebu izrecitirao nam je s velikim poštovanjem čitav sastav jugoslavenske reprezentacije sa Svjetskog kupa u Njemačkoj 1974.

Luka Modrić i Zlatko Dalić PRESICA U MOSKVI Modrić: I da to znam, ne bih vam rekao! Dalić: Idemo uživati, pa što Bog da

Neku večer, tek što je zviždaljka zapečatila pobjedu Hrvatske nad Engleskom, veliki svjetski dirigent, onaj koji u reklami za Ligu prvaka promovira “umjetnost nogometa”, nazvao je da nam čestita. “Zovem da vam kažem da ste budni, da ne sanjate, da ste stvarno u finalu”, rekao mi je Gergijev, koji nam je tjedan dana prije čestitao i pobjedu nad Rusijom porukom: “Do it!” Učinite to, sada kada ste izbacili Rusiju, postanite svjetski prvaci. Hrvatska je mala i nema nas dovoljno da izazovemo manji potres kakav su seizmografi zabilježili u Meksiku kada je njihova ekipa u Rusiji pobijedila Njemačku. Ali, na noćnoj strani globusa Hrvatska je ovih dana jedna blistava krijesnica radosti i sreće. Baš kao u bajci. Svjetske novine ovih dana pišu o dječacima iz Hrvatske i Bosne koji su kao prognanici i izbjeglice nalazili trenutke sreće po dvorištima i ulicama uz loptu, a sada su se približili vrhu svijeta.

Luka Modrić PRVO ISTRAŽIVANJE Modrićev životni put: Svjetski mediji prenose priču Večernjakovog novinara

Nama malima koji sada sanjamo svoj veliki san otvorit će se možda malo više srca i za velike snove onih malenih koji sve ove dane pred našim granicama i u izbjegličkim centrima proživljavaju isto i još gore od onoga kroz što je prolazio mali Luka Modrić. Usto, kako je primijetila jedna mudra građanka, događa nam se još nešto lijepo: nakon dugo vremena nema prebrojavanja i nitko se ne nadmeće i ne svađa oko broja ljudi koji skaču od sreće na hrvatskim trgovima. Bit će za to opet vremena jer svijet nikada neće biti savršen. Zato mu i trebaju bajke od kojih i skvrčena srca odraslih opet mogu postati velika i nasmiješena poput djetinjih. 

Zbog 39 litara ulja
Bugarin proživljava dramu u Hrvatskoj: Dobio visoku kaznu, boravi u vozilu na granici
Oporavilište za divlje životinje u Osijeku
Briga o okolišu
Upoznajte ljude koji se brinu o divljim životinjama svaki dan
  • Avatar majmunranko
    majmunranko:

    Vežite me lancima....

  • Deleted user:

    Počnem čitati i ne vjerujem da Pofuk ne pljuje po Vatrenima. Nešto mi tu ne štima. Čitam dalje, kad ono malo kasnje, sastav jugoslavenske reprezentacije (ipak malo diskretnije od onog Stazića u Saboru, kako svi u kockastim dresovima navijaju za ... prikaži još! Jugoslaviju). Malo dalje, izvjdnačavanje naših izbjeglica koje su prognali četnici i JNA, s migrantima bliskog istoka, Pakistana, Afganistana i sjevera Afrike. Prestrašno. Zapakirano sran.e u šareni celofan.

  • Avatar Ujkan
    Ujkan:

    Već sam pomislio da se Pofuku nešto ozbiljno dogodilo i da će ovaj nogometni, a onda i društveni pa i politički događaj proći bez njegovog komentara. No pofuk je stari vuk, prekaljen u tisuću bojeva za bolje soroševsko društvo te ... prikaži još! niti ovaj put nije iznevjerio svoje obožavatelje. Ova usporedba Luke Modrića s imaginarnim garavim musavcem kojeg su roditelji poveli na tisuće kilometara dug put do EUrupskog blagostanja zaslužuje ući u antologiju soroševštine.