Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Život i stil

Luna je nedavno donijela na svijet Lalku, a ovoga proljeća stiže još 12 nasljednika

Ždrijebe Lalka zasad trčkara uz majčine sapi, siše njezino mlijeko i neumorno skakuće ispred konjušnice
18. veljače 2019. u 20:01 1 komentara 679 prikaza
Sinj: Alkarska ergela
Foto: Miranda Čikotić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/14

Lalka, tek dva tjedna stara ždrebica, unijela je veliku radost u alkarsku ergelu u kojoj ove godine očekuju čak 12 prinova! Ždrebica je potomak kobile Lune i pastuha Mora, vrsnih alkarskih grla i od njihove se razigrane klinke očekuje mnogo. Lalka za sada trčkara uz majčine sapi, siše njezino mlijeko i neumorno skakuće ispred konjušnice. Na alkarsko će trkalište već na proljeće, zajedno s odraslim konjima, gledat će pripreme, a njezina će ukupna obuka trajati tri godine nakon čega bi trebala postati dijelom alkarske povorke. Ako Bog da i Gospa Sinjska, kaže Boško Ramljak, alkarski vojvoda koji nas je dočekao u alkarskoj ergeli, bit će ona vrhunski alkarski konj.


Svi državni lipicanci zaštićena su pasmina, a država potiče njihov uzgoj. U Slavoniji, Baranji i Srijemu proglašeni su nematerijalnim kulturnim dobrom Policija u ergeli Konje ne dajemo za fešte, oni idu u zakup da bi se širio genski materijal

– Konj je temelj Alke. Alka može bez svega, ali bez konja ne može! – tvrdi vojvoda Ramljak.

A nije lak put do pravog alkarskog konja. Kobila je ‘ždribna’ 11 mjeseci, a da bi Lalka, zbog koje pola Sinja svraća do alkarskih konjušnica, postala dobar alkarski konj mora zadovoljiti brojne uvjete.

Pogledajte video iz ergele:


Voriju vratili konja

– Alkarski konj je poseban konj. Alka se trči u specifičnim uvjetima u kojima konj mora postizati brzinu, jer 160 metara treba pretrčati za najviše 13 sekundi. Alkarsko trkalište široko je samo pet metara, s obje strane su ljudi, konj mora biti naviknut na boje, zvukove, atmosferu... – opisuje Ramljak i s ponosom nas vodi do svoga konja – Diva. Najvećeg u ergeli. Nema dana kada ga ne obiđe, potapša, da mu zobi i porazgovara s njim. Kako alkari biraju konja, pitamo.


– Tijelo jahača i konja moraju biti u proporciji, to je osnovno. Moj konj Div ima visinu hrbata 183 centimetra, jer ja sam visok 196 cm. Konj ima neku svoju percepciju i logiku i vi je morate prihvatiti. Konj je pametna životinja i odnos s jahačem mora biti odnos povjerenja – kaže vojvoda Ramljak koji je cijelo svoje djetinjstvo i mladost proveo na alkarskom trkalištu i među konjima. 
Ni drugim alkarima, uvjerili smo se, ne može proći dan, a da ne pozdrave svog konja. I barjaktar Darko Jadrijević, inače jedan od slavodobitnika Alke, svratio je kako bi malo izveo konja i gledao ga dok trči. I on se uključuje u razgovor. Njegov sin, inače državni prvak u preponskom jahanju i kandidat za Alku, prošle je godine doveo prekrasnog konja, pitomog i dobrog, kojeg u Zagrebu jašu djeca, ali pokazalo se da nije za Alku.


Livanjski konji pustili ih u divljinu Prije 30-ak godina nisu ih mogli hraniti, a ovako danas žive livanjski divlji konji

– Čim smo ga doveli na trkalište, uplašio se, postao nemiran, divljao, skakao, postao neposlušan. Nažalost, iako je riječ o prvoklasnom konju, u vlasništvu je Igora Vorija, nije zadovoljio za Alku. Ostao je mjesec-dva dana u školi jahanja, djeca su ga jahala, ali vratili smo ga – pričaju nam.
 U konjušnici zatičemo i Franu Ivkovića, slavodobitnika jubilarne 300. Alke. On je jedan od zaposlenika koji se 24 sata brinu o alkarskoj ergeli.
 Pridružuje se i Stipe Šimundža, direktor Alkarske ergele, diplomirani veterinar i bivši alkar.


– O konjima se brinem kada sam u štali, a i kada sam kod kuće jer mislim na to kako su, što rade, je li se koji zapetljao, u kakvom je stanju, šepa li, je li zdrav... Nije konj automobil pa da ga garažiraš i čekaš novu sezonu. Sada je zima, oni pomalo miruju, imaju zimsku dlaku i izvodimo ih svaki dan – govori Šimundža.


Sinj: Alkarska ergela
1 / 14
Sinj: Alkarska ergela

Alkarska ergela osnovana je 2004. s ciljem proizvodnje konja za Alku. Trenutačno imaju 40 konja u konjušnici, a rasplodnih je kobila 10.


– Očekujemo 12 ždrebadi jer vodimo računa i o zemaljskom uzgoju, odnosno o ljudima koji su vlasnici konja, a žele da bude u tipu alkarskog konja. Ako je njihova kobila zadovoljila naše kriterije, mi im odabiremo pastuhe i ždrijebe upisujemo u naše matične knjige, odnosno registriramo ga kao konja tipa alkar te vodimo računa o njima kao da su naši – pojašnjava Šimundža.

Pred sobom ima matičnu knjigu iz 1960. godine.
– I tada se vodila briga o uzgoju pa su ostali pisani tragovi, odakle su konji, koja kobila je križana s kojim pastuhom, kakva su im svojstva bila... – lista knjigu Šimundža i pronalazi kobilu Donku. Oždrijebljena je 1969. godine.

nova grla kravat pukovnije Osam konja iz naše ergele prošlo je pravu vojnu dresuru

Posjeti cijele godine

Opisana je kao “dorata, zvjezdasta, lisasta”, dobila je Alku 1986. godine, a slavodobitnik koji je na njoj jahao bio je alkar Anđelko Vučković. Bila je domaći konj. 
Šimundža nam objašnjava da je nevažno kojoj pasmini pripada konj da bi bio u tipu alkarskog konja.


– Za konja je najvažnije da ima brzinu na trkalištu, da nije lud, da ne grize, da se ne boji. Treba imati miran trk, biti pametan i dobar jer njih djeca čuvaju na dnu alkarskog trkališta. Alka je otvorena pozornica. Ljudi prolaze, buka je, pucaju mačkule, svira glazba; konj mora biti na sve to naviknut – priča Šimundža.
 A upravo zbog djece Alkarska ergela otvorit će se javnosti. Muzej Alke posjećuju ekskurzije, škole, vrtići i mnoga djeca na odlasku požele vidjeti živog konja.


– Alka zanima ljude cijele godine. Za Noć muzeja imali smo 1800 posjetitelja. Mnoge je privukla igrica, virtualno trčanje Alke. Stavili su naočale i osjećali se kao Alkari – priča ravnatelj Muzeja Boris Filipović-Grči, a kakva bi tek atrakcija bila otići do ergele i vidjeti pravog alkarskog konja.


Marina Pavić, direktorica marketinga VAD-a otkriva nam kako će u sklopu projekta ‘Sinj u sridu’ kod hipodroma biti izgrađen interpretacijsko-edukacijski centar. Provodit će brojne pokazne programe, organizirat će škole jahanja, alkarsku školu, radionice... 


– Cilj je da posjetitelji, a osobito djeca, mogu Sinjsku alku doživjeti cijele godine, a ne samo tri dana u kolovozu – poručuje Marina Pavić. Centar na hipodromu bit će otvoren dogodine, a iz Alkarske ergele već danas pozivaju: tko ih želi posjetiti, vrata su mu otvorena.

DIVA CIJELI DAN
Jedan dan u životu beauty novinarke – puno više od pisanja o cipelama