Očekivali bismo da će Ivan Ljubičić (33) "penziju" provoditi na terasi svog hotela u Opatiji gledajući hoće li se nad Kvarnerom spustiti kiša, igrajući se s klincima i pričajući koje je sve velikane pobijedio: Agassija, Federera, Safina, Ferrera, Moyu, Haasa, Ivaniševića... Možda okrenuti lokalnog ribara kako bi čuo je li uhvatio kakvog šanpjera kojeg bi gostima ponudio za večeru. Međutim, Ljubo je u drugom filmu, puno ozbiljnijem... Za Večernji list otvoreno je rekao što radi nakon teniske karijere.
U mirovini ste deset mjeseci, kako izgledaju dani?
– Uh, ne znam otkud bih počeo...
Krenimo od tenisa, u Zagrebu ste bili ambasador turnira, a ostalo?
– Radim kao stručni sukomentator za talijanski Sky Sport deset tjedana godišnje, sve Masterse iz serije 1000, zatim Wimbledon te Masters u Londonu. Nedavno sam ušao u menadžerske vode, vodim karijere Čeha Tomáša Berdycha i Talijana Andreasa Seppija. Trenutačno sam u pregovorima s jednom tvrtkom za organizaciju događaja u Italiji koja je dosad radila ekshibicije sa sestrama Williams, Šarapovom i Ivanović, da i mi radimo nešto slično... Treniram nekoliko talentiranih klinaca, čekam da se probiju u prvih 150-200, kada bih se više aktivirao, a u mom je timu i Riccardo Piatti, trener s kojim radim posljednjih 15 godina.
Tenisač za prvih deset
Brinete se o karijerama Berdycha koji je trenutačno šesti i Seppija koji je 19. igrač svijeta. Koliko vaše iskustvo na Touru pomaže u tom poslu? Kako je uopće do suradnje došlo i o čemu se radi?
– Obojica su me sama kontaktirala. Tražili su me za pomoć, a kako imam sjajne veze u svijetu tenisa, bio sam igrač, poznajem direktore turnira, radio sam kao predstavnik igrača, a na kraju i član uprave Toura, stvarno imam odlične odnose sa svima. S obzirom na to, posao nije težak. Gledamo koje bi turnire dečki željeli igrati, brinemo se o ugovorima za opremu, rekete i slično. Usto sam Berdychu dogovorio odličan ugovor, uspjeli smo uvesti poznatu švedsku modnu marku H&M u tenis!
U vašem su timu, osim najboljih, i mlade nade. Poznato je da ste počeli suradnju s Filipom Krajinovićem (21), tenisačem naših korijena iz Sombora?
– Filip je sa 17 godina bio jedan od najvećih talenata na svijetu. Međutim, imao je problema s ozljedama, zbog ramena i leđa morao pauzirati dvije godine. Sada s njime radimo već tri mjeseca, fizički je dosta iza drugih, ima posla, ali neću pretjerati ako kažem da ga za pet godina očekujem među najboljih deset tenisača. Nema još fizičku bazu, treba ga naučiti što to zbilja znači biti profesionalni tenisač... Sad je trenutak kada u njega treba uložiti puno pažnje.
O koliko se mladih brine vaš tim?
– U prosincu, kada je vrijeme za pripreme, imali smo deset tenisača i tenisačica. Radili smo u Monte Carlu, a dijelom u talijanskoj Bordighieri. Bio je Filip Krajnović, Dino Marcan, Franko Miočić, ali i dio Talijana, neki već od deset godina starosti. Ideja je mog trenera napraviti strukturu koja bi pokrivala sve uzraste. Posebno smo ponosni na vrhunsku analizu tehnike. Imamo strahovitu bazu podataka pa mogu vidjeti kako igraju u usporedbi sa Šarapovom ili Federerom. Vidi se kad zamahuje previsoko, koje su greške. Tada ih je lakše ispraviti...
Što Marinu Čiliću nedostaje da dostigne vaš i Ivaniševićev uspjeh, odnosno uđe među tri na svijetu?
– Po meni, ne trebaju nikakve promjene, nego "fini tuning", kao u formuli 1. A on to može.
Vidite li se vi, jednog dana, kao izbornik Davis kup reprezentacije?
– Izbornika imamo, radi dobar posao, što će biti za godinu, dvije, trideset, vidjet ćemo...
Sin Leo govori već četiri jezika
Poznato je da imate obiteljski biznis i izvan terena, o čemu se radi?
– Imamo hotel Mozart u Opatiji, a suvlasnici smo i najveće agencije u Hrvatskoj za nekretnine, smješteni smo u Rijeci. Zove se Dogma. Možda će me neki demantirati, ali velike tvrtke imaju deset agenata, a mi ih imamo u ovom trenutku 26. Radimo dobro.
Sjajno plešete Gangnam style, demonstrirali ste ga na kids dayu u Domu sportova. Kako to?
– Ako Gangnam style ima 1,3 milijarde pogleda na YouTubeu, barem sto milijuna pogledao je moj Leonardo (4)! Naučio sam svaki i najmanji pokret. Sin govori četiri jezika: hrvatski, talijanski jer smo često s Talijanima, a u vrtić ide u Monte Carlu gdje se govore francuski i engleski. Nadaren je, već može i čitati i pisati. Ne zanimaju ga autići... Zara (1) voli loptu.
Goran nam je svojedobno rekao kako ne bi volio da sin ide njegovim teniskim putem, kakav je vaš stav?
– Treba vidjeti čemu djeca teže. Ne namjeravam ih gurati u nešto kako bih kao otac ispunio svoje vizije. To mi nije na kraj pameti.
