Kad bi Gordan Maras bio zadužen za glazbu na svadbi, mladenci bi do zadnjeg trena bili na iglama. Sve bi bilo spremno, od dvorane za slavlje do cateringa, samo bi s muzikom “štekalo”. Nešto slično snašlo je Narodnu koaliciju koja je u zadnji tren pronašla bend za skupove. Umjesto Gazda koji su im u posljednji trenutak otkazali, puk im zabavljaju Begini.
Analitičari se čude zašto su SDP i plesni partneri zapeli za tamburaše koji su u političko-glazbenom leksikonu označeni kao glazba za desnicu, dok ljevici, kao, više leži nešto urbano. No, valjda u skladu s nazivom, Maras inzistira baš na narodnoj glazbi. Dobro da se ne zovu Narodnjačka koalicija, jer bi tada valjda angažirao Sandru Afriku.
I tako su, pišu mediji, na skupu u Križevcima svirali Begini, poznati po hitovima “Za sve moje bivše” i “Napala me s leđa”. Izbor izvođača jedna je od važnijih stvari u kampanji, toliko važna da se plaćala i tišina, samo da se ne pjeva za protivnike. Uz liste pjesama, sastavljale su se i isplatne liste iz crnih fondova. Bilo bi dobro istražiti koliko izbor glazbenih izvođača kod nas uopće utječe na postotak glasova.
Sjećamo se kako je Ivo Josipović prošao 2009. godine, kad je izabrao Barin “Put ka sreći” i okupio Band Aid, a kako je završio pet godina kasnije s mekšim popom “Pravi put”. Kolinda Grabar-Kitarović tada je lukavo pozvala i rokera Mladena Bodaleca. Lani je pak Josipović snimio spot s nekakvim udaraljkama, bez benda iza sebe, a birači su kaznili to soliranje i buku.
Koliko je Domoljubnoj koaliciji glasova donio Mate Mišo Kovač, a koliko si je priskrbila Hrvatska raste s Detourom? Koliko bi dobio Bandić 365 da je angažirao Zagrebačku filharmoniju, a Most crkveni zbor? Bi li Severina nekome donijela prevagu? Što bi bilo da narod zabavlja lokalni DJ? Andrej Plenković je neki dan na Hvaru pjevušio Mišinu “Noćas ćemo zemlji ko materi reći”. Zoran Milanović još nije propjevao, ali zato ima snimku s borbenim recitacijama, gotovo koračnicama.
Pravaši ga zezaju da će uskoro, kako je krenuo, zapjevati i neku Thompsonovu. “Moj dida i ja”, na primjer. U strankama očekuju da će im glazbenici na skupove privući više potencijalnih glasača. Red svirke, red srdela i kobasica, red obećanja. Kad se zapjeva, sve nekako izgleda ljepše.
Gledamo ta razdragana lica kako mašu s pozornice i pjevuše, misleći da tako dišu zajedno sa svojim narodom, a već sutra će im se za njega živo fućkati.
No, nisu računali da će ih odjednom zadesiti nestašica glazbenika spremnih riskirati ime i buduće gaže pjevajući za njih. Jedni su se ispričali već ugovorenim svadbama, a drugi upalama grla zbog kojih će do 11. rujna cuclati pastile. E sad, je li to zbog toga što su političari doista postali toliko omraženi ili pak zbog ispražnjenih žiro-računa i fondova nude premale honorare, to je već druga pjesma. No, jedno je sigurno – kad se imalo, više se, bome, i pjevalo.
>> Gordan Maras pronašao novi tamburaški sastav za predizbornu kampanju. Ovi se hvale na Facebooku
