"EU izborna utakmica okončana je predvidivim rezultatom. Puno zanimljiviji i prljaviji okršaj od sutra počinje u SDP-u." Ovako sam završio tekst objavljen u ponedjeljak, podrazumijevajući pod onim “od sutra” blisku budućnost. Međutim, to “sutra” se pokazalo doslovnim, prva runda borbe Linić – Milanović počela je odmah nakon izgubljenih izbora, a okršaj je čak prljaviji od očekivanog.
Linić je krenuo s nekoliko širokih krošea, među njima i par vrlo niskih, no na koncu ostaje dojam da je učinak udarca znatno slabiji od očekivanog.
Bivši ministar financija nastupio je na najiščekivanijoj tiskovnoj konferenciji u novijoj hrvatskoj povijesti. Linić je govorio u riječkoj partijskoj utvrdi, ispred golemog SDP-ova loga, sugerirajući kako je autentična partija iza njega. Pred najavljenom eksplozijom Linićeve bombe najistaknutiji riječki drugovi su se razbježali na sigurnu udaljenost, Komadina čak u poplavljenu Gunju, kako bi iz prikrajka vidjeli hoće li više stradati Milanović ili bombaš Linić pa onda mudro odabrati stranu. Ispod prostora riječkog SDP cijelo vrijeme tiskovne konferencije bukači su vikali: “Vrati pare, Liniću”, “Šta se čeka, Cvitane” i “Rijeka protiv lopova”. U borbi partijskih frakcija tako se, osim medija, počela koristiti i ulica, što nikako nije dobro.
Na samom početku obraćanja javnosti Linić je istaknuo glavnu optužbu: premijer koristi svoj položaj za zaštitu članova obitelji i prijatelja.
Nakon ekspozicije slijedio je opis prekida ljubavi. Bivši ministar je prepričao kasni telefonski poziv 29. 1. u kojem je Milanović od njega tražio da smijeni pomoćnika Šegona. Kad je Linić to odbio učiniti, Milanović ga je nazvao kriminalcem i završio razgovor psovkom. Puno zanimljivije od nedžentlmenskog iznošenja detalja koji spadaju u privatnost je činjenica da premijer i ministar financija od tog razgovora 29. 1. više ne komuniciraju. Linić je smijenjen 6. 5., dakle više od tri mjeseca dvije najvažnije osobe u Vladi međusobno nisu razgovarale!
Linić je prije prelaska na konkretne slučajeve koji su doveli do prekida, optužio premijera da je koristio službe za obračun s njim, zbog čega će zatražiti saborsku istragu.
Onda je prešao na ključnu točku spora, a to su predstečajne nagodbe. Aferu Šegon je preskočio i prešao je na slučaj poduzeća Spačva. Po njemu je ta predstečajna nagodba bila uspješna, spašena su radna mjesta, a Spačva danas uplaćuje porez i plaća vjerovnike. Dok je on marljivo radio, premijer se bavio medijskim spletkama. I to u tandemu s Nadom Čavlović Smiljanec, koja je s Linićem svako jutro u 8 sjedila na sastanku, i nije spominjala problem procjene Spačve od 33 milijuna, da bi mu nakon godinu dana zabila nož u leđa s novom procjenom od 6 milijuna, nakon čega su ga mediji počeli razvlačiti.
Linić kaže da ga Milanović želi kriminalizirati te da time destabilizira sve državne institucije jer će se, nakon slučajeva kao što je Spačva, svi u državnoj upravi bojati donositi bilo kakve odluke. Ističe i kako “strpljivo i mirno” čeka odluku DORH-a oko predstečajnih nagodbi.
Za bivšeg ministra financija je vrhunac cinizma kada Milanović osobu koja je odgovorna za sve u poreznoj upravi predstavlja kako zviždačicu i štiti je, a sve zbog sprege nje i Krešimira Milanovića, premijerova brata.
U tom dijelu izlaganja počinju prave optužbe na Milanovićev račun. Do tada se sve svodilo na neslaganje oko predstečajnih nagodbi, nekolegijalnost i jednu telefonsku psovku. Linić tvrdi, i to je “forte” njegove konferencije da je Krešimir Milanović koristio poznanstvo s ravnateljicom Porezne uprave Čavlović-Smiljanec za pogodovanje sebi bliskim ljudima. Prvo je pokušao urgirati oko zamjene građevinskog zemljišta u Cavtatu, a zatim se angažirao da se tvrtki Mostarkić pogoduje pri naplati poreznog duga. Nijedno od ta dva posredovanja nije prošlo jer, kako kaže Linić, ljudi u poreznoj upravi odgovorno rade svoj posao i nisu podlegli pritiscima. Linić pritom nije iznio dokaze da je Krešimir Milanović urgirao u Poreznoj upravi koristeći bratov položaj, a na koncu je mlađi brat prikazan kao luzer koji bi se petljao u velike igre, ali je nesposoban odraditi posao.
Linić poentira tezom kako su premijeru Milanoviću interesi obitelji iznad državnih. Komično je što iz te konstrukcije kao zaključak ostaje dojam nesposobnosti u ostvarenju i jednih i drugih.
Druga važna točka tiče se Ine. Linić tvrdi kako se sukobio s premijerom jer nije bio zadovoljan radom Siniše Petrovića, predsjednika nadzornog odbora Ine, i Milanovićeva prijatelja. Premijer je na koncu Liniću zabranio u javnosti komentirati pitanja vezana uz Inu. Ostalo je nejasno za što konkretno po pitanju Ine optužuje Milanovića. Istaknuo je kako je porezni nadzor koji je pokrenula još vlada Jadranke Kosor utvrdio da je porezni dug Ine 230 milijuna kuna. To je početkom godine naplaćeno, a ta naplata je izazvala “izljeve bijesa” Siniše Petrovića, koji je optuživao Linića da šteti Ini i vršio pritisak na Milanovića da ga smijeni. Ima li Linić u rezervi neki direkt ili aperkat vezan uz Inu kojeg čuva za drugu rundu, ostaje vidjeti, ali u ovome sada rečenom, nema ničega konkretnog što bi rušilo Milanovića.
Zadnja tema koje se dotaknuo je HABOR-ov kredit poduzeću “Mali biskviti”, zbog kojeg se, kako kaže, sukobio s ministrom Marasom. Poduzeće osnovano sa 20 tisuća kuna, koje bi po Liniću samo prepakiravalo čokoladu uvezenu iz Poljske, trebalo je dobiti kredit od HABOR-a od 20 milijuna. Ministar Maras je to odobravao, Linić se usprotivio, a Milanović se nije složio s Linićem. Na koncu kredit nije realiziran, kao ni navodni posrednički poslovi Krešimira Milanovića, pa sam Linić kaže kako nema kaznene odgovornosti, jer djelo nije počinjeno i to zato što njegovi čestiti suradnici u Poreznoj upravi nisu podlegli pritiscima.
Linić završava rečenicom uobičajenom za zaključak svakog ružnog razvoda: Sve su to tolike razlike među nama da mislim da nismo mogli zajedno, ali smo mogli bez podmetanja...
Linić je široko zamahnuo, gađao iznad i ispod pojasa, ali nedovoljno da obori protivnika. Čeka se Milanovićev uzvrat, vidjet ćemo hoće li biti brzi nokaut. Na koncu se čini da bi DORH mogao odlučiti sraz.
Svi veliki sukobi u hrvatskoj politici su uvijek bili unutarpartijski obračuni. Kod nas uglavnom nikad nije ni postojalo istraživačko, već isključivo dojavljivačko novinarstvo. Frakcije HDZ-a su u drugoj polovici 90-ih hranili oporbeni tisak doziranim aferama jedni protiv drugih i na koncu ispilili granu na kojoj su svi sjedili. Situacija u SDP-u podsjeća na taj model. Medijski rat partijskih frakcija traje već neko vrijeme, sad je započeo i otvoreni sukob između dva najjača igrača, a većina drugova se izmaknula i gleda sa strane kome se prikloniti na stranačkom odboru sljedećeg tjedna. Gledano sa strane, nakon slabog Linićeva starta, prognoza meča je brza Milanovićeva pobjeda, ali i nastavak SDP-ova urušavanja.
Hrvati, sretan Vam Dan državnosti.