Dva festivala posvećena ulozi kulture i kulturne politike u društvu – Subversive Fest (3. - 16. svibnja) i Kulfest (21. - 26. svibnja), festival progresivne kulture, u organizaciji udruga Centra za obnovu kulture i Vigilarea – održavaju se u Zagrebu. Prvi događaj ima jasno ideološko obilježje ljevice, dok će drugom glavni ton dati konzervativci.
Zanimljivost vezana uz ova dva događaja jest to da smo s Kulfestom dobili autentični i samosvjesni pokušaj suprotstavljanja dominantno ljevičarskoj kulturnoj matrici u Hrvatskoj, na što se dosad malo obraćala pažnja. Naime, danas se u Hrvatskoj glavni tok preispitivanja naslijeđenih socijalističkih obrazaca ponašanja odvija uglavnom u političkoj i ekonomskoj sferi, dok se socijalističko nasljeđe u kulturi potpuno zanemaruje.
To je bilo potpuno pogrešno, ako imamo u vidu značaj koji su novoj kulturnoj politici davali sami komunisti. Da bismo osvijestili koliki je bio značaj nove kulturne politike za legitimiranje komunističkog sistema, možda je dovoljno spomenuti činjenicu da su komunisti nakon osvajanja vlasti, uz uvođenje jednopartijskog sustava i planske ekonomije, jako prilježno radili i na zatiranju onoga što su nazivali “buržoaskom kulturom” i tradicionalnih vrijednosti i nametanju nove komunističke kulturne matrice.
Jedan od važnijih projekata komunističkih vlasti bilo je otvaranje tzv. domova kulture. Jugoslavija je, tako, početkom šezdesetih bila zemlja s najviše domova kulture na svijetu, čime su udareni temelji ostvarenju ljevičarske kulturne hegemonije. Jugoslavenski komunisti znali su da revolucionarno osvajanje vlasti i uništavanje ekonomske samostalnosti ljudi nije dovoljno za njihovo pokoravanje. Pored materijalnog pokoravanja i ukidanja političkih sloboda, za efikasnu vladavinu bilo je potrebno pokoriti i svijest ljudi. Domovi kulture bili su rasadnik te nove komunističke svijesti. Sjetimo li se osnovne komunističke dogme, spomenuta strategija bila je znatno odstupanje od komunističke ortodoksije. Naime, Karl Marx je smatrao da je uspostavljanje diktature proletarijata i nacionaliziranje ekonomije sasvim dovoljno za promjenu svijesti ljudi. Po njegovu mišljenju, ljudska svijest je tek puki odraz društvenih odnosa. “Društveno biće čovjeka određuje njegovu društvenu svijest.” Kada se promijene političko-ekonomski odnosi, smatrao je Marx, to će ljudima automatski promijeniti i svijest. Međutim, pokazalo se da je svijest čovjeka puno tvrđi orah. Čak i kad okujemo čovjeka u lance, on u duhu može ostati slobodan.
Materijalistički determinizam svijesti se, tako, pokazao nedovoljnim za revoluciju. To su uvidjeli već ruski revolucionari za vrijeme boljševičke revolucije, kada su naišli na veliki otpor naroda da odbaci svoje naslijeđene tradicionalne kulturne obrasce ponašanja, da se odreknu pravoslavlja i prihvate revoluciju. Sudbina revolucije ovisila je o uspješnom slamanju tradicije i uništenju “lažne svijesti”. Revolucija primarno uzima oblik kulturne revolucije, a komunistička vlast postaje totalitarna. Jer, ono što totalitarizam razlikuje od političkog autoritarizma jest ambicija “oblikovanja ljudskih duša”. Da bi se to postiglo nije dovoljno preuzimanje vlasti – potreban je revolucionarni teror. Nova kulturna politika postaje legitimacijska osnova totalitarnoga terora.
Ako to imamo u vidu, još više čudi koliko se malo pažnje, nakon sloma komunizma, kod nas posvećivalo osvještavanju ljevičarske kulturne politike i njezina značaja u legitimiranju totalitarnog terora. Tako smo i došli u situaciju da više nemamo politički monopol komunističke partije, da više nemamo plansku ekonomiju, ali da još uvijek našim kulturnim institucijama dominira ljevičarska kulturna matrica. Ljevičarska kulturna politika pokazala se puno žilavijim produktom komunizma od njegovih “materijalnih” sastavnica.
Subversive Festival je punokrvni nasljednik upravo te ljevičarske kulturne politike. Ali, ne samo on. Dovoljno je pogledati naše glavne medije, naša kazališta, sveučilišta, nastavne programe – svuda ćemo naći žive tragove ljevičarske kulturne hegemonije. Otuda je od velikog značaja, makar simboličnog, da smo, pored Subversive Festivala, konačno dobili i konzervativni Kulfest, koji pokušava izazvati i srušiti kulturni monopol ljevice. No, to je tek početak obnove u nas gotovo potpuno devastirane buržoaske kulture i tradicionalnih vrijednosti, bez čijih snažnih korijena nijedno društvo ne može sebe smatrati slobodnim, jer samo tradicijom osvjedočene vrijednosti mogu predstavljati jamstvo da ćemo imati slobodne i samosvjesne građane, čiju dušu neće moći osvojiti nikakva ideologizirana kultura.
festival PROGRESIVNE kulture kojem ce glavni ton dati KONZERVATIVCI. Progres je napredak, sto implicira promjene, konzerviranje je ocuvanje stanja sto iskljucuje promjene. Pametnome dosta.