Kada se prije točno šest ljeta razmahala bolest fra Zvjezdanu Liniću i kada je naočigled kopnio i gubio snagu, a napose dar govora, svi koji su ga posjećivali za ovakvih vrućih ljetnih dana nisu mogli a da ne misle o tome kako bi razagnali tmurne oblake zabrinutosti kako će i što će biti s Taborom kada opaka bolest još više uzme maha, odnosno kada pater naposljetku ode. Pater Zvjezdan je bio sinonim za Tabor, a Tabor za njega. Duše mnogih koje je Bog ondje dotaknuo upravo su to svjedočile, pa je njihova zebnja za budućnost Tabora bila razumljiva. No upravo tih dana fra Zvjezdanova bolovanja i tihog odlaska, tik uz njega, doslovce poput sjene, bio je fra Ivan Matić koji ga je kasnije i naslijedio, da bi sada, točnije za obljetnicu Kuće susreta Tabor 6. kolovoza, otvorio novu i veliku dvoranu Tabora kako bi onamo stali svi kojima je to potrebno. Dakle, Tabor ne samo da se nije ugasio, nego je upravo na žaru fra Zvjezdanove evangelizacije i na zasadama koje je on ostavio u nasljeđe nastavio raditi „punom parom“, ispunjavajući potrebe tisuća i tisuća ljudi koji njime prolaze. A u ovih 22 godine njegova postojanja bilo ih je više od 450.000.
Nova dvorana Tabora tako je vidljiv znak potrebe njegova postojanja i u današnje vrijeme. Kada je fra Zvjezdan došao u Samobor 1997., tu je zgradu naslijedio nakon što su je koristili prognani bogoslovi i sjemeništarci iz BiH. Bila je pusta, prazna i hladna. Ne samo metaforički, nego i stvarno. U vrijeme socijalizma građena je skromno, čak i skrovito, da ne upada suviše u oči u samostanskom dvorištu. Zidovi su bili od najtanjeg betona pa je ljeti bilo nesnosno vruće, a zimi se nije mogla kuća ugrijati i valjalo je postaviti izolaciju i novu fasadu, promijeniti vrata i prozore… Pomagali su mnogi u tome, jer su osjećali da tako mogu vratiti barem dio onoga što im je Tabor dao. A pružio je, kako je rekao fra Ivan Matić prošloga tjedna, promjene u mnogim životima. „Tabor je promijenio mnoge živote, mnoga ljudska srca, mnogi su ovdje doživjeli onaj istinski susret s Isusom i onda krenuli u svoj svakodnevni život. Tabor je sveto mjesto, mjesto susreta na kojem živi Gospodin ostavlja svoj trag kroz mnoga ozdravljenja i oslobođenja i od teških bolesti tjelesnih i duhovnih, što potvrđuju svjedočanstava mnogobrojnih ljudi koji su ozdravili nakon primitka sakramenta bolesničkog pomazanja, ljudi koji su se potpuno oslobodili od teških ovisnosti, poroka, doživjeli duhovna oslobođenja. Ovdje su otkrili da ih Bog ljubi te započeli potpuno novi život ispunjen Božjom milošću. Mnogi od njih vraćaju se da bi zahvalili za primljene milosti i kuću susreta Tabor doživljavaju kao svoj drugi dom u kojem su doživjeli svoju nutarnju preobrazbu“, rekao je fra Ivan, pod čijim vodstvom Tabor već šest godina suvereno kroči svojim otpočetka zacrtanim putem. Sada vidljivim u ovoj novoj i lijepoj dvorani i, dakako, u dušama onih 450.000 ljudi koji su pod njegovim krovom boravili.
I ja sam jedan od tih 450000 i imam nezaboravna sječanja na tih par dana.