Priča o budućnosti novca mogla bi se postaviti kao banalna analiza o migraciji s keša na digitalno ili o tome jesu li virtualne valute novac „de facto“ ili „de iure“. Ali promišljanje o budućnosti novca zapravo ne bi trebalo ići u tom smjeru. Imamo li na umu tri osnovne funkcije novca: sredstva razmjene, obračunske jedinice za određivanje cijene roba i usluga te sredstva pohrane vrijednosti, pravo bi pitanje bilo u kojem bi smjeru društvo trebalo razvijati novac (i kakav) da bi zadržao te funkcije i u vremenima kad oni koji imaju moć njegova kreiranja doživljavaju krahove i u krah vode cijele države. Legitimitet tog pitanja osviješten je nakon krize, a zapravo se nametnuo u javnoj raspravi o reformi monetarnog sustava u Islandu, maloj zemlji koja je prošla čak tri velike krize.
Tko bi trebao imati moć stvaranja novca ustvari je ključno pitanje ove rasprave. Globalno najveću količinu novca u optjecaju kreiraju poslovne banke, i to kreditima - dugom na čijim kamatama zarađuju. Stručnim rječnikom rečeno - sekundarna emisija banaka potpuno je nadvladala ideju o kreiranju nekreditnog novca od strane država u, moglo bi se reći, paranoičnom strahu od hiperinflacije. U međuvremenu se pojavljuju i kriptovalute, koje - kao što to valutama i dolikuje - također imaju nekoliko funkcija.
Preporučujemo krajnji oprez
Island nije otišao tako daleko i uveo svoju kriptovalutu, i u njegovu prijedlogu reforme mandat za stvaranje novca ima isključivo središnja banka, a o raspodjeli odlučuje parlament, no ono što predlaže ima dodirnih točaka s konceptom u kojem je novac moguće stvoriti, i to ne isključivo od strane države ili frakcijskim bankarstvom, nego i od strane građana koji ga drže. I to nije novost - lokalne su valute imale neke vrlo uspješne povijesne eksperimente, ali i aktualne, u Bristolu i Brixtonu. Za “mainstream” centralne bankare, kakav je i naš guverner Boris Vujčić, dileme nema.
– Lokalne valute? Kratkog su dometa. Od centralnobankarskog novca nema još boljeg izuma – kaže Vujčić koji u javnim istupima redovito upozorava i na opasnosti od kriptovaluta.
– Kad su posrijedi kriptovalute, regulativa u načelu nije u ingerenciji pojedine zemlje, moguća je samo međunarodna regulatorna koordinacija. HNB je više puta davao upozorenja, koja se mogu naći i na našoj web stranici. Preporučujemo krajnji oprez – rezolutan je guverner. Dodaje da je privatne digitalne valute potrebno kontrolirati ondje gdje prelaze u centralnobankarski novac, da se financijski sustav ne izloži riziku. Strana mu je i ideja centralnobankarskog virtualnog novca, o kojoj razmišljaju neke države.
– Upitan je smisao centralnobankarskog virtualnog novca jer se time zapravo otvaraju računi građana u središnjoj banci, umjesto u komercijalnim bankama, čime i depoziti migriraju. A što onda s kreditima, kako bi banke došle do izvora za njih? – pita Vujčić.
– Budućnost novca je ovaj novac koji poznajemo, ali u digitalnom obliku, uz manji dio u gotovini. Bitcoin je i skuplji od digitalnog novca koji već kreiramo. Hoće li i koliko gotovine ostati u upotrebi, ovisi o ljudima: dok ga žele, mi ćemo ga kao središnja banka kreirati. Kulturološki, neke zemlje više vole gotovinu, druge preferiraju digitalni novac. Mi smo u tome slični Nijemcima koji vole gotovinu. Ne vjerujem u bezgotovinsko društvo u doglednoj budućnosti u Hrvatskoj. A ne vjerujem ni da središnja banka treba imati monopol da govori ljudima trebaju li gotovinu ili ne. Neka sami odluče, a mi ćemo kreirati onu vrstu novca za kojom postoji potražnja – poentira Vujčić.
Nikola Škorić, osnivač i direktor Electrocoina, tvrtke koja, između ostalog, stoji iza servisa za trgovanje kriptovalutama bitcoin-mjenjacnica.hr, na pitanje postoji li uopće dilema što je budućnost, digitalni novac ili gotovina, odvraća da je na to pitanje već odgovoreno.
Banke nisu htjele ni dionice
– U Stockholmu navečer u dućanu ne možete platiti gotovinom, a preko dana na benzinskoj sa šest blagajni, jedna prima gotovinu, a sve ostale samo kartice. Ali, pokušajte u Hrvatskoj u subotu navečer platiti piće karticom, pogotovo samo jedno piće, teško će vam to uspjeti.... – upućuje na još uvijek velike diskrepancije Škorić te dodaje da postoje praktični razlozi za istiskivanje gotovine, a najvažniji je regulativa jer država lakše prati tijek digitalnog novca, ali on odgovara i velikoj većini drugih korisnika.
– Virtualni je novac nešto posve drugo; pojavio se prije devet godina i razlikuje se od digitalnog koji predstavlja digitalizaciju postojećeg novca. I HNB i “mainstream” ekonomisti smatraju da kriptovalute nisu novac pa ni digitalni. No, one imaju nekoliko vidova: segment špekulacije - to je onaj dio koji regulator vidi kao Ponzijevu shemu, no i korištenje u svojstvu digitalnog novca, možda ne po definiciji regulatora, ali u praksi gdje služi za razmjenu dobara i usluga – pojašnjava Škorić. Kriptovalutama se, argumentira, može plaćati porez, recimo u kantonu Zug u Švicarskoj, a donji dom parlamenta u Arizoni donio je zakon da ih država prima kao sredstvo plaćanja. Prije izglasavanja treba ga usvojiti i gornji dom.
– Znači, kriptovalute se koriste za plaćanje, a to je jedna od funkcija novca. Ali ne koriste se za denominaciju drugih valuta, niti za štednju – ističe. Kad je posrijedi špekulativni dio, kaže, upozorenja dolaze iz tri smjera: od regulatora, jer su HNB i Hanfa zabrinuti za stabilnost sustava i sigurnost novca građana, od banaka, gdje je upitno koliko im je dobrobit građana ključan motiv, s obzirom na to da se bankarski sektor kompromitirao s kreditima u švicarskim francima, a i velike banke svako malo dobivaju kazne za sudjelovanje u pranju novca i kriminalnim aktivnostima, upravo u rabotama koje imputiraju kriptovalutama. Europska je komisija, međutim, nedavno objavila studiju koja je pokazala da je korištenje virtualnih valuta u tu svrhu zanemarivo. Upozorenja u konačnici dolaze i iz same kriptoindustrije.
– Većina nas upozorava na rizike ulaganja; dovoljno se sjetiti urušavanja vrijednosti za 70 posto prošli mjesec, što nije prvi takav pad. To je visokošpekulativno ulaganje i ako se u njega ulazi samo zbog ulaganja, izrazito je opasno – otvoren je Škorić koji ne misli da tako svom biznisu „puca u nogu“. Štoviše, zaoštrava. Upozorava da su kriptovalute dvostruko opasnije od dionica.
– Dionice postoje 100 godina i krize su izbijale upravo zbog špekulacija njima. Kriptovalute su nove i treba biti još oprezniji: pravu moć kraha kriptotržišta još nismo iskusili – ispaljuje bez dlake na jeziku. Fenomenološki, priča Škorić, kriptovalute znače ponajprije disrupciju, nešto potpuno novo, za što stare strukture nisu spremne. Kao što 1991. banke u Hrvatskoj nisu htjele prihvatiti dionice, a 2000. fondove, a danas su im brokerske kuće sastavni dio, hrvatski primjer pokazuje da bitcoin prolazi isti put.
– Kao što su brokerske kuće muku mučile da zadrže bankarske račune i dogovore se s regulatorima, slično sad prolazimo mi. Trebalo je puno godina da se uredi tržište i organizira Hanfa, a institucije koje su se najviše borile protiv toga, prepoznale su da je njihova imovina bitan dio financijskog života – upozorava Škorić. U međuvremenu, dok smo mi još u povojima, Slovenija donosi zakon o blockchainu, platformi na kojoj funkcionira bitcoin, Europska komisija kreće s regulacijom, a Južna Koreja također je jedna od zemalja uznapredovalih u regulativi. Države prihvaćaju blockchain kao koristan alat, a i banke osnivaju sektore koji se time bave i omogućavaju uključenje investitora, testiraju blockchain za svoje interne procese.
– To svakako jest budućnost novca, što ne znači da će kunu zamijeniti kriptokuna. Kriptovaluta omogućava vrlo jednostavnu implementaciju lokalnih valuta; prije je bilo nužno tiskati svoj fizički novac, e-novčanicima taj je problem uklonjen. Moguće je da lokalna zajednica ima svoj platni sustav, uz uvjet da netko ima kontrolu nad tim lokalnim monetarnim sustavom – vizionarski pripovijeda Škorić.
Lokalne valute nisu samo budućnost, one su i prošlost novca: postoje već stotinama godina, a jedan od najpoznatijih primjera je austrijski u vrijeme Velike depresije - Wörgl eksperiment iz 1932. Žitelje malog mjesta Wörgla lokalna je valuta tada preporodila: izvukli su se iz nezaposlenosti i krize, ideja se uspješno širila na okolna područja sve dok ih monetarna vlast sljedeće godine nije ukinula jer su - ugrožavali monetarni sustav. Brickstonska funta i bristolska funta već su godinama u optjecaju... Infrastruktura koja je u podlozi novca nije jednostavna stvar, no kriptovaluta to može riješiti „u tri klika“ i u zajednici koja nije tehnološki napredna. Dovoljno je korištenje mobitela i odjel koji će to kontrolirati u općini. Lokalne valute omogućavaju regionalizaciju novca, progresivnoj zajednici osiguravaju odcjepljenje od svjetske krize, od bankarskog sustava koji je u teškim dubiozama, i od središnjih banaka. Takvu bi funkciju trebale imati nacionalne valute, pa i kuna, u nekoj drukčijoj viziji monetarne politike. Lokalni novac nema lijevi ili desni predznak, omogućava i libertarijansku i lijevu utopiju...
– Kad govorimo o lokalnim valutama, tehnološki je problem riješen: sad u roku od deset minuta na mobitelu možemo napraviti kriptovalutu. Ali monetarna politika je komplicirana i prije plasiranja bilo kakve lokalne kriptovalute potrebna je kvalitetna ekonomska analiza, ali i analiza pravnog okvira. Radimo u tom smjeru – otkriva Škorić. Lokalne valute mogu biti realnost i u Hrvatskoj, no jedna mala općina od posebne skrbi, kojoj bi takva valuta bila najpotrebnija da podrži lokalnu ekonomiju, trebala bi u tom slučaju imati osobu s potrebnim ekonomskim znanjima koja bi podržala plasiranje cijele jedne valute. No, kriptovalute su tek jedna od primjena blockchain tehnologije koja, per se, fascinira i zagovornike i protivnike virtualnog novca.
– Blockchain je dobra ideja, ima puno drugih primjena. Sve više će se koristiti u financijskom sustavu, ali i na druge načine, primjerice u upravljanju robnim zalihama – kaže guverner Boris Vujčić. Škorić iznosi primjer upotrebe blockchaina u podizanju sigurnosti u transportu hrane, slovensko-srbijanski projekt Origin Trail koji je dobio nagradu WallMarta u Kini.
Gubljenje povjerenja
– Pratili su mlijeko iz krave u Kragujevcu do kajmaka na stolu u Ljubljani, cijeli put na blockchainu – smije se Škorić. Spominje i upotrebu u glasanju na izborima, projekte koji implementiraju sustave u kojima su nemoguće izborne prijevare, a procesi su jeftiniji i demokratičniji.
Tomislav Grubišić, izvršni direktor Degordiana, blockchain opisuje kao javno dostupnu necentraliziranu knjigu događaja, primjerice financijskih transakcija, koju nije moguće uređivati nakon što su podaci jednom upisani. Događaji (eng. blocks) se slijedno zapisuju na kraju knjige te tako formiraju lanac (eng.chain). Svaki blok u lancu ima svoj “hash” koji se temelji upravo na sadržaju tog bloka. Kriptografski algoritmi sažimanja omogućavaju izračun i provjeru valjanosti adrese temeljem sadržaja, a čak i najmanja promjena u sadržaju rezultira potpuno drukčijom adresom.
– Računalni sustavi na taj način utvrđuju vjerodostojnost podataka, a blockchain osigurava da se podaci u nizu ne mogu nikada promijeniti – pojašnjava Grubišić te dodaje da, s tim na umu, takva tehnologija ima jako široku primjenu jer se prvi put u povijesti, samo temeljem tehnologije, može napraviti transakcija između dvije strane bez centralnoga čvora koji bi služio kao osoba od povjerenja.
– Najširu primjenu blockchain će dobiti upravo u financijskom sektoru, gdje se sve više gubi povjerenje prema centralnim tijelima, bankama i financijskim institucijama. Stoga izranjaju inovativna rješenja fokusirana na krajnje korisnike koje oni mogu koristiti za iste usluge, s manjim troškovima i većim povjerenjem jer korisnici imaju apsolutnu kontrolu nad svojim sredstvima. Transferi vrijednosti se sada mogu prenositi brže, sigurnije, jeftinije i, što je najvažnije, transparentnije. Postoji zapis svake transakcije i nitko nikome ne može osporiti da se neka od njih dogodila – zaključuje Grubišić.
Bitcoin i kriptovalute – Ponzijeve sheme skrivene pod maskom novca - https://kriptoprevara.wordpress.com/ Kripto Ponzijeve "sheme se realiziraju na način da se njihovi članovi odriču svojih roba i usluga(ekonomskih dobara) ili novca, a sve kako bi došlo do promjena brojčanih vrijednostii na njihovim privatnim kripto adresama i digitalnoj javnoj knjizi tzv. blockchainu. Ulazak članova u shemu potaknut je lažnim uvjerenjem da su te promjene pandan promjenama brojčanih vrijednosti na bankovnim računima. Međutim, za razliku od brojčanih vrijednosti na bankovnim računima, koje mjere zakonska prava i obveze vlasnika novca i korisnika kredita, brojčane vrijednosti na blockchainu ne mjere takve pravne odnose nego samo u formi broja evidentiraju činjenicu da je član sheme ostao bez svoje imovine. Drugim riječima, ulaskom u shemu njezini članovi se odriču ekonomskih dobara sa intrinzičnom vrijednošću ili novca koji im nudi pravni put obnove te vrijednosti u drugim ekonomskim dobrima, te ostaju sa bezvrijednim brojčanim unosima koji ne proizvode nikakve pravne učinke. S druge strane, kreatori sheme (inicijalni ‘mineri’) dolaze do stvarnih ekonomskih dobara i novca, bez obveze ikakve protučinidbe. Tako prvi ostaju bez ičega, a potonji ostvaruju imovinsku korist, čime kriptovalute predstavljaju školski primjer Ponzijevih shema."