I okorjeli pesimisti u Zagrebu sada zaključuju kako nakon svega ovoga moraju doći bolja vremena, premda ako se koronavirusa pita, najgore tek dolazi sljedećih tjedan, dva, a i nakon toga oprez i disciplina će nam i dalje biti najveći saveznici u teškoj bitki koja predstoji.
Na društvenim mrežama netko je s duhovitim sarkazmom zabrinuto pitao one koji su ispraznili police u trgovačkim centrima s toalet papirom, tekućim sapunom, brašnom...jesu li uspjeli bježeći od podzemne sile ponijeti i svih onih desetak paketa toalet papira, desetine kilograma brašna...
Ono što ni virus nije uspio, potres se narugao svim našim slabostima. Naravno, nevolje su na površinu izbacile one najgore egoizme koji pritajeno čuče u svima nama. Ali, ovih dana nanizano je puno više tako veličanstvenih malih i velikih, anonimnih i zvjezdanih priča o ljudskosti, solidarnosti, zajedništvu i altruizmu.
Znanje, stručnost, smirenost i stabilnost konačno su dobili status kakav zaslužuju, što uključuje kako stožer tako i sve one zdravstvene djelatnike, policajce, sanitarne inspektore, ljekarnice i prodavačice, pa i kolege novinari koji ne rade kao većina nas od kuće te sve druge koji se nesebično žrtvuju. I najbogatiji i oni koji su se razbacivali svojom moći ili slavom u čas su spoznali što su prave vrijednosti.
Nevolja je mnoge okrenula istinskim vrijednostima i sitnim ljudskim radostima. Da, kažu, nevolja nikad ne dolazi sama. Ali, kažu i da se na muci poznaju junaci, kao i svako zlo za neko dobro. Nikad čovječanstvo nije bilo tako fizički međusobno udaljeno. Nisu zatvorene samo granice kontinenata, država, gradova, otoka, naselja, već i granice među susjedima, kolegama, prijateljima, obiteljima pa i najdražima. I baš zato nikad nismo u mislima bili bliže jedni drugima nego sada. Koronavirus nas je udaljio, ali i zbližio.
Zaboravljaju se stara neprijateljstva, stara prijateljstva se učvršćuju, nekoć ljuti protivnici misle jedni na druge, nestaju politička, ideološka, sportska, regionalna, međugradska i ina suparništva, sukobi i netrpeljivosti. Nevolja je stvorila toliko barijera, ali ih je još više uklonila. Sav onaj prijašnji kaos poput mravaca pretvorili smo u organizirani red. Pod ovakvim pritiskom virusnih moralnih principa i onu nekolicinu kršitelja samozolacije i egoista svih vrsta naučit ćemo pameti da nisu sami na svijetu i da su najranjiviji nama neusporedivo važniji.
Potres nas je znatno jače psihički prodrmao i učvrstio u uvjerenju kako smo zapravo mali na ovome svijetu. Koliko god smo si umislili kako smo veliki, moćni i nedodirljivi kao ljudska bića. Neki su izgubili tlo pod nogama, na užasno grubi način spoznali kako materijalno i nije tako važno. Najvažnije je da sada znaju kako nisu sami i da će se sve materijalno obnoviti jer to se moglo dogoditi i nama.
Potres je Zagrebu nanio bolne rane, ali dobio je i spoznaju da je voljen grad, pa i tamo gdje smo još jučer mislili kako nas baš i ne vole. Koliko god se čovjeku srce slama zbog povijesno kulturne štete koju je Zagreb pretrpio, poruke podrške koje stižu iz domovine i svijeta nanovo pune srca. Prirodne sile probudile su iskonski strah u nama. Bio bogat ili siromašan, mlad ili star, nevažno je koje boje kože, nacije ili vjere te geološke i biološke sile jednako pogađaju svakoga. Nerijetko je floskula da smo po Ustavu i zakonima svi jednaki, ali pred prirodnim zakonima baš su svi jednaki.
Ovaj virus jednako voli i zlatne i željezne površine, jednako ljubi i ruku s Rolexom i ruku koja kopa po kontejneru ili prosi. Čudesna je moć koronavirusa. Upozorio nas je na važnost temeljne higijene i sustava javnog zdravstva. Afirmirao je e-školu i rad od kuće ali i nametnuo pitanja je li to nešto čemu trebamo težiti jer tek sad shvaćamo pravi smisao izreke “čovjek je društveno biće”.
Još samo nekoliko zemalja i Antarktik jedina su mjesta gdje se SARS CoV-19 nije uprizorio (192 zemlje i teritorija po Worldometersu) potvrdivši svojim svakojakim putevima kretanja koliko smo međuovisni u ovom globalnom selu. O protuvirusnim mjerama diljem svijeta ovisi i naša budućnost, kao što i čitav svijet ovisi o tomu kako ćemo se doslovno svaki od nas odnositi prema novim pravilima življenja.
U samo tri mjeseca virus je uspio što ekološki pokreti desetljećima nisu. Tko zna kad je zadnji put Zemlja bila tako čisto mjesto za život. Sada je to i iz satelita vidljivo, ribice u venecijanskim kanalima, na opustjele ulice gradova s ljudima koji su se sklonili u svoje jazbine, navraćaju divlje životinje. Priroda se sprda s čovjekom. Nakon života u doba koronavirusa puno toga više neće biti kao što je bilo. Ali, kad sve to mine sasvim sigurno prvo nas čeka jedan ogromni antikoronavirus party. Potrudimo se da nas što više bude tamo.
naslov istina ziva!