Dozirane, umjerene, pomirljive, ali i vrlo jasne poruke poslala je hrvatska predsjednica jučer iz Sarajeva.
To je potpora državi BiH, euroatlantskom putu i okviru koji bh. Hrvatima jamči državotvorni status. Iako ju je dio javnosti najavljivao kao novoga Tuđmana, predsjednica je upućivala poruke o budućnosti. A BiH je na najvećem raskrižju od Daytona – razvučena između centralističkih i separatističkih tendencija Sarajeva i Banje Luke zbog čega joj se uz Kosovo jedinoj ne smiješi europska perspektiva 2025. Hrvatska je najveći prijatelj BiH, i to ne samo u EU, što znači da će i dalje zapadni susjed pružati BiH političku, tehničku pa i ekonomsku pomoć. Ništa manje važna nije ni druga poruka koju je jučer izrekla – Hrvati u BiH moraju biti jednakopravni s druga dva naroda i nitko ih ne može dovesti u poziciju manjine.
Ova dva stupa hrvatske državne politike prema BiH su konstanta i o njima postoji konsenzus ne samo na relaciji Pantovčak – Banski dvori nego i cijele hrvatske politike. Ili barem onoga što je vrijedno spomena na političkoj sceni. Bez obzira na to koliko se ti stavovi činili općepoznatima i koliko ih puta ponavljali hrvatska predsjednica, premijer, ministri…, nije previše. Svaku prigodu predstavnici hrvatske države trebaju iskoristiti da bi teorijski i praktično pokazali da su to temelji njezine politike prema BiH. Važno je to kao upozorenje onima u BiH koji bi od Hrvatske stvarali umjetnog neprijatelja ili eliminirali jedan od tri konstitutivna naroda. No možda i važnija je to poruka bh. Hrvatima da nisu sami u borbi za opstanak i pravedno ustrojstvo BiH. Ne treba sumnjati da će i hrvatski prijatelji i neprijatelji, a poglavito sami Hrvati u BiH shvatiti značaj poruke koju i izborom mjesta koja posjećuje ovih dana šalje predsjednica Grabar-Kitarović, a prije nje i premijer Andrej Plenković. Sarajevo, Nova Bila, Vitez, Žepče, Tuzla, Derventa, Orašje mjesta su koja imaju simboličnu, ali i stvarnu težinu u priči o opstojnosti Hrvata u BiH. Usprkos svima i svemu što ih je snašlo u proteklih četvrt stoljeća.
