Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković završio je medeni mjesec kad je riječ o unutarstranačkim odnosima, ali i percepciji javnosti.
Popularnost miljenika urbane, građanske Hrvatske koja je blagonaklono gledala na uljuđenog, obrazovanog i umjerenog šefa HDZ-a polako, ali sigurno topi se iz dana u dan jer Plenković sve češće pokazuje nervozu i neodlučnost. Čak je i potpuni nedesničar Plenković (u smislu tvrdog nacionalizma) svojim odgađanjem rješavanja problema (slučaj HOS-ove ploče) uspio na sebe navući etiketu poticatelja ultradesnih snaga pa mu prvak drame Milorad Pupovac, šef SDSS-a, po sada već klasičnoj formuli, kuka u srpskim medijima i traži sastanke s državnim vrhom Srbije jer je situacija u Hrvatskoj “neizdrživa”.
Plenković je i u HDZ-u uspio protiv sebe okrenuti ljude koji su mu bili među najbližima kad se iz Bruxellesa prije godinu i nešto dana vratio u Hrvatsku i preuzeo stranku nakon sloma Tomislava Karamarka. Eurozastupnica Ivana Maletić, potpredsjednica HDZ-a i jedna vrlo racionalna i principijelna političarka, kod Plenkovića je potpuno marginalizirana otkad se na Predsjedništvu stranke usudila reći da HEP ne smije ići u inicijalnu javnu ponudu prije nego se to javno poduzeće restrukturira i da to nije dobar put dolaženja do novca za renacionalizaciju Ine.
Suzio krug kojem vjeruje
Ne samo da je Ivana Maletić bila u pravu, nego se od otkupa Ine, ne samo na taj način, nego uopće u smislu povratka u državno vlasništvo, odustalo. Ali Ivana Maletić kod premijera više nema prolaz. Davor Ivo Stier, još jedan iz Plenkovićeve bruxelleske ekipe, dijelom se sam odrezao iz najužeg kruga šefa HDZ-a jer je nezadovoljan raskidom partnerstva s Mostom i sklapanjem koalicije s HNS-om dao ostavku u Vladi. Ni on više nije slijepo uz Plenkovića, premda je na sjednicama Predsjedništva, prenose nam sugovornici, vrlo kooperativan i trenutačno ne čini ništa što bi na bilo koji način destabiliziralo Andreja Plenkovića. Milijan Brkić, koji je uz Tomislava Čuljka Plenkoviću pripremio teren za dolazak u HDZ nakon ostavke Tomislava Karamarka, sve više demonstrira odmak od šefa HDZ-a, ali ne priprema nikakav puč kako to tumače u uskom premijerovu krugu.
U HDZ-u sve više raste ono tiho, potmulo nezadovoljstvo šefom stranke koji, baš kao i njegov prethodnik Karamarko, vjeruje samo bliskom krugu ljudi koji je jedini upućen u njegove buduće poteze, dok su svi ostali isključeni iz donošenja odluka. O njima tek post festum glasuju na stranačkim tijelima. S druge strane koje ljude Plenković promovira, premda oni u HDZ-u nemaju nikakvu snagu, najbolje pokazuje njegova poruka da će uži kabinet Vlade idućeg tjedna, dok je on u SAD-u na zasjedanju Opće skupštine UN-a, voditi potpredsjednica Martina Dalić. Potpredsjednik je u Vladi i ministar obrane Damir Krstičević koji odlično kotira među HDZ-ovcima na terenu, ali Plenković je odabrao M. Dalić. Iako ona u Vladi ima više hrabrosti i garda nego polovica muških ministara, u HDZ-u na nju ne gledaju blagonaklono. Bez stranačke baze i rada na terenu vinula se na najviše pozicije u Vladi, a to HDZ-ovce, razumljivo, potpuno iritira. Šefu HDZ-a stranačka situacija u svakom slučaju nije idilična. Štoviše, daleko je od toga.
Je li tu Plenkovićevu slabost osjetila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pa ga sve češće pristojno, ali vrlo otvoreno kritizira? Je li samo riječ o njezinu neformalnom početku kampanje za drugi mandat, pa kritikom HDZ-a i odmicanjem od Plenkovića želi zahvatiti izvan HDZ-ova biračkog bazena? Vidi li predsjednica možda opasnost i konkurenciju u Plenkoviću pa je skinula rukavice i politički udara u svakoj prilici? Sve su to pitanja koja se nameću nakon recentnih predsjedničinih istupa u kojima je nanizala kritike Vladi. Nakon što predsjednica vrlo otvoreno nasrne na Plenkovića i Vladu, u njezinu Uredu trude se smiriti tenzije i stvari prikazati znatno manje dramatičnima nego što se čine. No, napadi s Pantovčaka otvorili su sasvim jednu novu perspektivu u HDZ-u koja je vrlo nepovoljna za Plenkovića. U razgovorima s ljudima iz Predsjedništva HDZ-a sve se češće čuju ocjene da Plenković samo čeka da odvozi ovaj premijerski mandat te da se onda evakuira na neku od visokih pozicija unutar Europske komisije. Čak se prolomio i trač da nije isključeno da se i Plenković kandidira za predsjednika države, a da bi ga u kratkom periodu između predsjedničkih (koji su ranije) i parlamentarnih izbora u Vladi zamijenio ministar energetike Tomislav Ćorić. Sve su to za sada samo obična nagađanja, ali za Plenkovića nije dobro ako je prevladavajući dojam, već u prvoj godini, da mu je HDZ pa i premijerski mandat samo usputna stanica i odskočna daska za druge funkcije.
– Ne bih se iznenadio ni da se kandidira za predsjednika, moj je dojam da nakon godinu dana i sto problema samo želi pobjeći iz Banskih dvora. Sve češće griješi, otvaraju se problemi koji nam objektivno nisu potrebni i mislim da ni sam Plenković nije sretan i zadovoljan kako se situacija odvija. U HDZ-u se, doista, prolomila i priča o njegovoj kandidaturi za Pantovčak i, bila ona točna ili netočna, uopće me ne čudi jer je pozicija predsjednika znatno lagodnija od one premijera. Ne bi me ništa iznenadilo – komentirao je naš sugovornik koji pripada širem premijerovu krugu suradnika. I drugi sugovornik iz Predsjedništva HDZ-a kaže da je nagađanja o predsjedničkoj kandidaturi čuo prije otprilike mjesec dana i ni njega one ne iznenađuju. Trenutačno nije važno ima li uopće istine u pričama da Plenković puca na Pantovčak, a sigurno ih ima u onima da mu je budući cilj EK, puno je važnije to što takve priče gotovo nikoga ne iznenađuju, što znači da malo tko vjeruje da je Plenkoviću HDZ dugoročni cilj. I to je nešto što bi Plenkovića trebalo zabrinjavati. Vrlo je vjerojatno korijen takvih nagađanja činjenica da Plenković nije ovladao HDZ-om, čega je i sam svjestan jer su njegovi najbliži suradnici svako malo uvjereni da mu se sprema puč i da ga s pozicije šefa stranke ruši desno krilo HDZ-a.
Skupljanje političkih poena
A da sve bude zanimljivije, Plenković dodatno slabi svoju poziciju jer se stalno žali partnerima iz HNS-a i SDSS-a (kada od njih traži podršku za rješenja koja su osjetljiva za HDZ) da će ga desnica u vlastitoj stranci srušiti, da mu se sprema puč, da mu rade o glavi itd. Štoviše, plaši ih i pričama da bi te iste snage mogle srušiti i Vladu. Takve situacije prepričavaju HDZ-ovi partneri, a barem one u HNS-u (s kojima smo razgovarali) uspio je uvjeriti da je u permanentnoj opasnosti od stranačkog puča. Možda Plenković tako želi primiriti partnere – HNS kad je riječ o kurikularnoj reformi, a SDSS kad je riječ o pozdravu “za dom spremni” – jer su to za HDZ delikatne teme pa im smanjuje apetite strašeći ih padom Vlade. No time Plenković potpuno slabi svoj položaj jer priznaje da ne drži konce u vlastitoj kući. Čak je izglednije da nije riječ ni o kakvoj taktici, nego da Plenković zaista vjeruje da ga HDZ-ovi desničari želi dekapitirati.
Moguće je da su priče o potencijalnoj Plenkovićevoj kandidaturi za Pantovčak došle i do predsjednice pa se preventivno distancira od mogućeg konkurenta, a sada premijera i šefa HDZ-a. U toj se stranci različito interpretiraju motivi ali i posljedice napada Kolinde Grabar-Kitarović. Jedan vrlo blizak Plenkovićev suradnik nedavno je Večernjem listu neslužbeno komentirao da će HDZ razmisliti hoće li Kolindu Grabar-Kitarović podržati u utrci za drugi mandat. Upozorio je da ne može predsjednica preko leđa HDZ-a i Vlade skupljati političke poene i da HDZ to neće tolerirati. Drugi izvor, također iz vrha HDZ-a, posljednji je intervju predsjednice za N1 televiziju, u kojem je u šest točaka prozvala Vladu i premijera, ocijenio očekivanim jer predsjednica mora zahvatiti šire biračko tijelo od HDZ-a pa zato ide u napad. Također, predsjedničine kritike hrvatske politike prema Ukrajini stavio je u kontekst njezina skorašnjeg posjeta ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu jer Rusija Hrvatskoj upravo zamjera miješanje u situaciju u Ukrajini i nuđenje modela mirne reintegracije te da si predsjednica tako stvara bolju početnu poziciju za razgovor s Putinom. Dakle, u HDZ-u nisu baš svi spremni predsjednici pronalaziti olakotne okolnosti u njezinoj ofenzivi na HDZ, a dojam je da samom Plenkoviću predsjednica, blago rečeno, ide na živce, ali i da je ne smatra svojim rangom. Ipak, ima i drukčijih tumačenja.
– Ona njemu odgovara koliko god se činilo da su odnosi između Pantovčaka i Banskih dvora stalno napeti i narušeni. Ne toliko da mu odgovara ona, koliko mu to što je ona češće na meti javnosti i medija zbog svog stila i načina vođenja politike. Plenković je u zavjetrini kad je ona na medijskoj streljani, pa tko to ne bi volio – iznio je svoj pomalo ironičan stav naš sugovornik iz vodstva HDZ-a.
Ali između predsjednice i premijera ne vladaju samo silnice razdvajanja, ima netko tko ih i spaja. Poveznica je Mate Granić, formalni posebni predsjedničin savjetnik kojega je pak Andrej Plenković u jednom od ranijih intervjua titulirao kao čovjeka čije savjete rado posluša, baš kao i one Vladimira Šeksa. Obigravajući oko dvije vatrice, Mate Granić sigurno se trudi balansirati odnose između Pantovčaka i Banskih dvora. Ali s koliko god se formalnih i neformalnih savjetnika i predsjednica i premijer okružili, i jednom i drugom komunikacija s medijima prilično je loša. Andrej Plenković, kao premijer, ima posebno velik problem jer u njegovu Uredu očito nitko nije u stanju osmisliti kvalitetnu, korisnu i sadržajnu komunikaciju s medijima.
Umjesto proaktivnog pristupa, brifinga, usmjeravanja i kontroliranog plasiranja informacija, u Uredu premijera nailazi se na šutnju i zid. Premijer bi najradije da mediji ostave Vladu na miru da polako radi svoj posao, a onda se iznenadi kad nešto osvane u novinama. Nedavno je umjesto Davora Božinovića, koji je postao ministar unutarnjih poslova, za šefa svog kabineta Plenković postavio Zvonimira Frku Petešića, bivšeg veleposlanika u Maroku, ali ni on se nije potrudio uspostaviti kontakt s medijima. Ili ne želi ili ne shvaća da upravo mediji dobrim dijelom nameću i usmjeravaju zbivanja. Na izuzetno lošu medijsku komunikaciju, odnosno medijsko predstavljanje rada Vlade naveliko se žale i u Predsjedništvu HDZ-a. Ne samo u neslužbenim razgovorima novinarima, nego i na stranačkim sjednicama. Članovi Predsjedništva otvoreno prigovaraju da HDZ ni dobre poteze Vlade ne zna medijski dobro predstaviti, a kamoli one loše.
Bez osjećaja za mjeru
Predsjednica Grabar-Kitarović sigurno je svjesna svih Plenkovićevih problema u stranci i Vladi te njegovih političkih strahova koje u kombinaciji s njezinom manje-više protokolarnom funkcijom dozvoljavaju njezinu komotniju poziciju i kritiziranje Vlade. Predsjednica nije izvršna vlast, ne donosi konkretne odluke (ni popularne ni nepopularne), ali zato do mile volje može “uznemiravati” premijera. To se od nje, zapravo, i očekuje. Međutim, ne očekuje se da premijer i predsjednica vode dvije odvojene vanjske politike, a sve je više dojam, koliko god će se oba “brda” truditi to demantirati, da se upravo to događa. Nedavno je predsjednica, baš dok je premijer sjedio pokraj nje, izjavila da se ne može bilaterala voditi samo u Bruxellesu i dodala da se, kada je već kod Bruxellesa, hrvatska vanjska politika oblikuje i usklađuje isključivo u Zagrebu. Predsjednica je to rekla na konferenciji diplomata, konzula itd. u Zagrebu i ta je njezina poruka, također, shvaćena kao kritika Plenkovića koji je upravo “bruxelleski đak”. Predsjednica sve češće i sve oštrije izražava svoje stavove, uglavnom nauštrb premijera, dok on ne osjeća potrebu, osim možda neslužbenim kanalima, kritizirati predsjednicu. On za napadima na Pantovčak nema ni potrebe.
U odnosu na njega, predsjednica ima znatno manje ovlasti i ona je ta koja se mora nametati. U trvenjima između predsjednice i premijera, posebice u vanjskoj politici, sigurno do izražaja dolazi i taština s obzirom na to da su oboje najjači upravo na tom polju. Dvoje diplomata sada s državničkih pozicija treba sukreirati vanjsku politiku pa ne čudi da svatko ima svoje ideje. I pozitivna je kompeticija u redu sve dok ne prijeđe granicu, a baš bi diplomati trebali imati osjećaj za mjeru...
Šego, ti si njima za šegu. Plenki diplomat, " Samo polako, samo polako...". Sve će to Plenky dovest u red. Jedan pili, drugi reže. Plenki za stabilnost, KGK za zajedništvo. Dva lica iste domoljubne medalje. Hrvati, " Sve će to biti dobro", kako to reče Plenky. Samo gledajte i učite od najboljih!