Subota 4. srpnja: Dan izborne šutnje nipošto ukinuti
Dan izborne šutnje. Podosta “mislilaca” drži da bi ga trebalo ukinuti jer nema svrhe. Nipošto! To je spasonosan dan koji nas štiti od nepregledne količine stranačkog i liderskog samoljublja, nametljivosti, dosađivanja i agresivnosti. Samo je nenormalnim ljudima normalno da se desetke puta na dan pojave na televizijama i u drugim medijima, ponavljajući uvijek isto – vidite kako sam ja lijep i pametan ili kako smo mi lijepi i pametni. Čovjeku je jedina obrana reći – ej, Plenkoviću, Bernardiću, Škoro... daj zašutite, rekli ste nam to maloprije, upamtio sam, nisam idiot. I ta se promidžba plaća, kandidati za novac kupuju naklonost. Gdje je tu moral? Argument je onih koji ne misle svojom glavom nego kažu – pa tako se radi u cijelom svijetu. Koji fašizam! Gdje su svi, tu sam i ja. Možete me pitati – pa kako bi ti? Ovako – ne trebaju nam izbori. Poglavare i poglavarstva trebali bismo birati drukčije, možda po nasljeđu, da po nečemu bar znamo kakvi su. Ovako, glasamo za one o kojima ništa ne znamo osim onoga što oni o sebi sami kažu. To je najgora sorta ljudi, samohvalisavci, a čim su samohvalisavci, ne valjaju. Oni i organiziraju izbore zato da ljudi potvrde kako upravo pokvarenjaci trebaju vladati.
Nedjelja 5. srpnja: Plenković – bez suvišnog trijumfalizma
Svima su – Tuđmanu, Sanaderu, J. Kosor, pa i Karamarku hadezeovci više i jače klicali nego danas velikom izbornom pobjedniku Andreju Plenkoviću. Plenković ne osvaja publiku razjarivanjem, rasplamsavanjem emocija nego, dapače, umrtvljivanjem. Anemičan, on ima strasti točno onoliko koliko je potrebno za njegovu uvjerljivost, ni trunke više. Takav je bio i u izbornoj noći, kratak, odmjeren, bez suvišnog trijumfalizma, kao kad vinogradar kaže – bogme je ove godine grožđe rodilo. To je velika novost u HDZ-u, nema dugih pljesaka, beskrajnog klicanja, “borbenih” pjesama. Ali ako toga nema, tu je velika, masovna pobjeda, vjerojatno i zato što se novom, nenabrijanom HDZ-u priključio i velik broj ljudi koji su prije odbijani podignutim šakama i obožavanjem vođe. I zapravo je nevjerojatno da je takav HDZ premoćno pobijedio dok je puno lošije nego što je očekivao prošao Miroslav Škoro koji je od dijela HDZ-a stvorio stranku pokliča i historijskog zanosa. I Plenković i Škoro na ovim su se izborima poistovjećivali s Tuđmanom, koji bi vjerojatno prije tridest godina radije prihvatio Škoru, a danas Plenkovića, no to će predsjednik HDZ-a još morati dokazati. Tuđman je pobjednik ovih izbora s – obojicom.
Ponedjeljak 6. srpnja: Nezapamćena ambicija u hrvatskoj politici
Trebao je biti predsjednik države – košulje, hlače, cipele... već su bile složene za selidbu na Pantovčak, već je bio odlučio koju će zemlju prvu posjetiti... Ali se poskliznuo. Zatim je trebao biti predsjednik Vlade, već se vidio u Banskim dvorima i određivao buduće ministre, ali se iznova poskliznuo. Miroslav Škoro, infantilna ambicija, dosad nezapamćena u hrvatskoj politici. Ispod maske ležernog pjevača bio je skriven otrov, smišljao je stotine razloga zbog kojih nije uspio ni na ovim izborima koji su, kaže, oponašali srbijanske, a organizirani su zato da se zaustavi njegov Domovinski pokret (!!!). Ne pada mu na pamet priznati da ga je narod na koji se stalno pozivao prozreo. Odakle mu toliko samouvjerenosti da je pošten, pametan i omiljen kod birača? Vjerojatno odatle što ne može podnijeti svoju sitnoću, htio bi se te sitnoće otresti, ali ne može jer je ona on sam. Možda je najteže doživio to što ga je teško porazio Plenković, koji ne samo da je preživio njegov upad u HDZ-ovo biračko tijelo, nego ga je iskoristio da pridobije više birača negoli ih je HDZ imao od 1997. godine. I ako je Škoro pomogao Milanoviću da dođe na Pantovčak, Plenkoviću i HDZ-u donio je rekordnu pobjedu. Narod ga je pročitao.
Utorak 7. srpnja: Ljevičari podsjećaju na ‘olujne’ izbore
Jedan se lijevi portal pita: “Desni centar i desnica dobili su više mandata nego ’95., dva mjeseca nakon Oluje. Što nam to govori?” Podsjeća na to kako je koji mjesec poslije Oluje pobjeda HDZ-a bila “brutalno uvjerljiva”. Tuđmanova stranka osvojila je 75 od tada ukupno 127 zastupničkih mjesta u Saboru, a pobjeda koju su sada “odnijeli desni centar i desnica bila je dosta uvjerljivija.” Mnogi ljevičari još uvijek ne shvaćaju da je ljevica u katoličkoj Hrvatskoj neprirodna pojava, pogotovo kad se poistovjećuje sa zločincem Titom i kad izmišlja fašizam. Prije izbora Restart koalicija opominjala je Hrvate – birate između fašističke i moderne Hrvatske, što je značilo da su svi oni koji neće glasati za njih u službi toga mraka. Ljevici je u tradiciji krivotvorenje stvarnosti, Titu je tijekom desetljeća koje je proveo na vlasti glavni protivnik bio neprijatelj kojega nije bilo, i ona šačica u emigraciji bila je prošarana udbašima. Iz razloga svoga postojanja ljevica je davno isključila “radničku klasu”, isključila je i narod koji optužuje, pa što joj je onda ostalo? Ostali su joj glasači iz navike i komunističkog nasljeđa, a i takvih je sve manje, stoga tko zna hoće li na idućim izborima SDP biti najjača lijeva stranka.
Srijeda 8. srpnja: Zoran i Zdravko Mamić – jači od države
Zorana Mamića uskoro očekuje novo suđenje za izvlačenje novca iz Dinama, a optužnica je teža od prve, nakon koje je osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora. Unatoč tome vodit će Dinamo do kraja prvenstva. Tako je još jednom potvrđeno da živimo u zemlji “dobrotvora” moćnijih od države, njezinih zakona i sudova. Umjesto da se kazne i uklone članovi Dinamove uprave i vodstva HNS-a zato što sudjeluju u protuzakonitom vođenju Dinama, nastavlja se teror braće Mamić od kojih jedan, Zdravko, bjegunac iz Hrvatske, blati hrvatsko sudstvo i imenom i prezimenom proziva suce. Najgore je što se bezakonje želi nametnuti kao društveno načelo, nepoštenje kao poštenje, a nemoral kao uzor. Jednako je strašno što je Zdravko Mamić našao utočište u Međugorju, a Crkva se nije oglasila te je time, ne prvi put, pokazala kako su joj vjera, Krist i Gospa zastor za pokvarenost. Pa gospodo, ubuduće propagirajte Međugorje ne po Gospi, nego po brdu ukazanja na kojem se ukazuje Zdravko Mamić. Kao primjer najveće sramote kršćanstva u Hrvata.
Četvrtak 9. srpnja: Gle, jesi li vidio Trumpa u ženskom WC-u!?
Dok američki predsjednik Trump nastavlja svoju “šokantnu” politiku, pa je SAD upravo napustio Svjetsku zdravstvenu organizaciju, nastavlja se i blaćenje najosebujnijeg predsjednika najveće svjetske sile. Navodno je, kako piše u knjizi koju će uskoro objaviti njegova nećakinja Mary Trump, platio nekome da umjesto njega polaže standardizirani prijemni ispit na fakultetu dok je bio srednjoškolac. Glasnogovornica Bijele kuće Kayleigh McEnany izjavila je: “To je knjiga puna neistina i o tome je riječ”. Mary Trump jedna je iz nepreglednog niza pakosnika, uglavnom lijeve političke orijentacije, koji se na Trumpu iživljavaju i na njemu zarađuju, koji su svoj antitrumpizam komercijalizirali ili od njega politički žive. I to iz navike na darežljivu Ameriku koja svoj “ugled” stječe kao glavna novčana uzdanica mnogih svjetskih organizacija. Zacijelo je protivnicima Trumpa i u Americi i izvan nje nepojmljivo da Amerike više nema u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, s čijom se politikom Trump ne slaže, jer misle da tom za Ameriku korisnom i isplativom odlukom gube na svom svjetskom ugledu i značenju. Ali im je historijski važno da je netko umjesto njega položio prijemni ispit ili je viđen kako koristi ženski WC.
Petak 10. srpnja: Odakle Hrvatskoj novac za veće plaće?
Procjenjuje se da je u EU korona najviše pogodila hrvatsko gospodarstvo. Svi su pokazatelji nepovoljni. Bit će teško, kažu hrvatski ekonomisti. Unatoč tome čitamo naslov “Marić najavljuje da će milijun Hrvata imati veće plaće”. Odakle novac? Kad bi u mome kraju, u davna vremena kad se zemlja obrađivala, bolesti napale vinograde i duhan koji su seljacima donosili takoreći jedinu zaradu, cijelo je selo znalo da će iduću godinu morati i te kako štedjeti, da će “plaće” biti sirotinjske. Zašto? Zato što nisu imali svoga ministra Marića da ih tješi i utješi, da im kaže – što gore, to bolje. Može HDZ mahati pobjedom na izborima koliko hoće, ali ta pobjeda ne znači da je zaustavljeno iseljavanje Hrvata, da stotine tisuća umirovljenika neće imati bijedne mirovine, da deseci tisuća radnika neće nastaviti živjeti na minimalcu, da nećemo imati puno sirotinje i korisnika pučkih kuhinja, pa čak i gladne djece. Politika je predstava, kazalište, zabava, na sceni tih slika nema, postoji samo dominantni, samopouzdani, kulturni Plenković i umišljeni HDZ za koji sirotinja ne glasa, a nema ga ni na predstavi ni u predstavi. Osim što država za tu predstavu uzima i od njegove crkavice.
Da nije bilo ljevice, ne bi bilo ni Hrvatske. Pa i tvoj Plenki je naš. Vidjet ćeš ga kad završi karijeru poput Kosorice, Mesića, Manolića itd u izbornom stožeru SDPa. I Tuđman bi tu bio da je živ. Na hajde moj.....