Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Kirurginje rade 'muški posao' bez problema i kad su trudne

Odabrale smo zanimanje koje traži puno odricanja, ali ne bismo ga mijenjale, slažu se heroine koje svaki dan spašavaju živote
30. siječnja 2014. u 15:30 0 komentara 8650 prikaza
kirurginje
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/9

Da bi uopće studirala i radila, Margaret Ann Bulkley morala se prerušiti u mušku odjeću. Skrivala se punih 50 godina. Bila je prva žena u tom poslu, a radila je kao vojni kirurg pod muškim imenom James Barry, što je otkriveno tek nakon njezine smrti. Danas, istina, nije kao u prvoj polovici 19. stoljeća, ali žena je u kirurgiji, koja se naziva kraljicom medicine, puno manje nego muškaraca. Do prije nekoliko godina u Hrvatskoj ih se moglo nabrojiti na prste jedne ruke. Trenutačno je, pak, prema podacima Hrvatske liječničke komore, u našoj zemlji 781 kirurg te samo 58 njihovih kolegica. U operacijsku dvoranu na posao svakodnevno ulazi 51 opća, šest dječjih te jedna plastična i rekonstruktivna “žena u zelenom”. Za druge odlučuju u sekundi i bez oklijevanja, a gleda ih se sa strahopoštovanjem.

Tamburaši i snowboarding

– Uspjela sam! – bila je sretna mr. sc. Renata Čulinović-Čaić, jedna od prvih hrvatskih kirurginja, kada je u dežurstvu spasila 18-godišnjaka. U čakovečku su ga bolnicu dovezli s ubodnom ranom noža u srce. Mladić je bio kritično. Ne bi preživio prijevoz do klinike u Zagrebu. Riječ je bila se o minutama.

– Brzo sam sašila ranu na srcu koje je radilo, kucalo, stalno se micalo i krvarilo – događaj je otprije desetak godina koji se ovoj specijalistici opće kirurgije urezao duboko u sjećanje. Dva mjeseca poslije, nekako pred Božić, mladić joj je pokucao na vrata ambulante. Stigao je na kontrolu.

– Zabrinula sam se da nešto nije u redu. Rekao je da mi je samo želio čestitati Božić i poklonio bombonijeru u obliku srca – zadovoljno kaže ona. Odahnula je nakon “lavovski” odrađenog posla. Operacija srca kakvu je izvela pripada u malobrojne na svijetu te je uvjerena kako više nikada u životu neće obaviti veću i zahtjevniju od te. Za kirurgiju se odlučila još prije 20 godina. Bilo je, priznaje, neprimjerenih komentara kolega, poput “za žene je kuhača, a ne kirurgija”. Sada je subspecijalistica abdominalne kirurgije i operira trbušne organe, a uži su joj interes karcinomi debelog crijeva.

Ponekad zaborave da sam “žensko”. No, to je samo kompliment jer znam da me smatraju sebi ravnom

Ana Car Peterko

I dok se ona, inače supruga poznatog glazbenika Đuke Čaića, najbolje opušta uz tamburaše, s kojima rado zapjeva, a i sama zna zasvirati harmoniku, 35-godišnja dr. Ana Car Peterko, koja je riječku zamijenila slavonskom adresom, odlazi na jogu, jahanje ili plivanje, a zimi u Francusku na snowboarding. Ta dinamična, vedra, znatiželjna i po mnogočemu drugačija kirurginja, u Slavoniju je stigla nakon završetka Medicinskog fakulteta. Prvi posao dobila je u Slatini. Grad je morala tražiti na karti jer do tada nikada prije nije bila dalje od Zagreba. Sada je jedina žena na Odjelu kirurgije Opće bolnice Virovitica.

– Ponekad zaborave da sam “žensko”. No, to je samo kompliment jer znam da me smatraju sebi ravnom. Nešto sam i ja kriva. Nisam “tipična” liječnica, barem ne po izgledu – smije se Ana. Za sebe kaže da ponekad ruši stereotipe. Bivša punkerica, darkerica i rokerica, danas je od svojeg stila ostavila tek neke detalje koji joj ne smetaju na poslu. Odijeva se u odjeću tamnih boja, ima piercing na jeziku i tetovaže po tijelu.

– Naporan je ovo posao. Radi se danju i noću, pet, šest od sedam dana u tjednu. Donosite odluke koje drastično utječu na druge pa je jako važno imati iza sebe kolege koji te poštuju i vjeruju u istoj mjeri kao ja njima – kaže Ana, koja se sprema na subspecijalizaciju za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju.

Od knjiga se još neće odvojiti ni dr. Ksenija Musa-Juroš. Kada je stigla u Osijek, bila je prvi ženski kirurg među svojih 40 muških kolega. Sada je specijalistica dječje kirurgije, ali ne staje na tome. Već godinu dana “gura” i specijalizaciju opće kirurgije. Kad završi, ova Osječanka bit će prvi ženski dvostruki specijalist kirurgije u Hrvatskoj.

– Uvriježeno je mišljenje da je kirurgija muški posao jer je fizički težak i naporniji od ostalih – kaže Ksenija. Majka je dvojice sinova, a dok je bila trudna, normalno je radila i operirala. Kada je u operacijskoj dvorani s kolegama, kaže, napravi klik u glavi.

– Ne razmišljaš o tome tako kao da nekoga sjeckaš i režeš, nego kako bi tom čovjeku, da nije tebe, u životu bilo puno teže, kompliciranije i bolnije – ističe ova kirurginja. I dok joj je na početku, priznaje, bilo vatreno, poslije nje su na osječku kirurgiju stigle još četiri nove kolegice, među kojima je i mlada specijalizantica dr. Izabela Kiš.

Drugi red do mora

Dr. Aleksandra Pirjavec, pročelnica Odjela za plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju KBC-a Rijeka, svoju je karijeru započela prije 25 godina kao specijalizantica u Rimu.

– Sretna sam što sam u životu imala više mentora, i to u Rimu tijekom specijalizacije, potom na usavršavanju u Ljubljani te u Rijeci kod dr. Zambellija, doajena plastične kirurgije. Čovjek se može bolje formirati kada ima više mentora – smatra ova plastična i rekonstruktivna kirurginja, jedina u Hrvatskoj.

Iza njezine riječke kolegice dr. Nede Glavan, dječje kirurginje u bolnici Kantrida, 35 je godina rada. Šikaniranje muških kolega nikada nije osjetila, no priznaje da se, bez obzira na iskustvo, katkad osjeti da je, slikovito rečeno, “kuća – drugi red do mora”. Prisjeća se i anegdote kada ju je mali pacijent u čudu pitao je li istina da će ga operirati ona, a ne muški kirurg.

operacija, bolnica, doktor Nema prekovremenih Kirurg s Rebra otišao usred operacije jer mu je završila smjena! bolnica,doktori,liječnici,operacija,portal Suvremena medicina Neurokirurg: Za nekoliko godina presađivat ćemo ljudske glave zadnja pokaži dozvolu Ovo je 15 zemalja u kojima žena ne može raditi bez muževe dozvole

– Racionalno gledano, kada uzmete u obzir sve pozitivno i negativno u ovome poslu, rekli biste ne, ali preteže ljubav. Mislim da je jako dobro da čovjek radi posao koji voli. A mi smo i svojevrsni fanatici – ističe.

Slaže se i dr. Vesna Vasić, 54-godišnja specijalistica opće kirurgije i subspecijalistica abdominalne.

– Kirurgija je izuzetno zahtjevno, odgovorno i teško zanimanje koje traži puno odricanja. Odgovoran si za tuđe živote, tijekom operacija u sekundi donosiš teške odluke, a operacije ponekad traju i po 5-6 sati i cijelo ti to vrijeme ruka mora biti mirna i sigurna. U malim sredinama dodatni je problem to što nas je malo, pa se rijetko nešto može planirati. Ili radimo, ili smo dežurni, ili u pripravi. Usto, poslije posla trebaš biti majka i supruga i obavljati sve uobičajene poslove. Ipak, da se ponovno rodim, opet bih odabrala to zanimanje – zaključuje jedina kirurginja u vukovarskoj bolnici.

Ana Car Peterko

Rođena Riječanka u virovitičkoj Općoj bolnici spašava živote sa 17 muških kolega. Kirurgija, kaže, nudi sve ono u čemu se prepoznaje: brzu reakciju i konkretan rezultat rada. – Već tijekom same operacije vidite radite li dobro, donosi li vaš potez očekivane rezultate, vaša se kompetencija mjeri u sekundama dok je pacijent pod anestezijom – govori Ana. Šefovi za nju tvrde da ima zlatne ruke, bolnica je prepoznala njezin rad i uskoro je planira poslati na subspecijalizaciju za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju.

Aleksandra Pirjavec

Iako je Italija, gdje je bila na specijalizaciji, izuzetno jak centar estetske kirurgije, više su je zanimale rekonstruktivna kirurgija i opekline pa se posvetila rekonstrukciji nakon mastektomije zbog karcinoma dojke ili drugih tumora, opeklinama i reparaciji tkiva nakon različitih trauma. Kaže da se posljednjih godina ipak povećao broj kirurginja jer je i više studentica medicine. Uvjerena je da sve u stavu i temperamentu, tada problema nema, a ne treba, ističe, biti ni previše osjetljiv.

Ana Štanfel

U vinkovačkoj bolnici omjer je “pola-pola”, odnosno pet je muških kirurga i isto toliko ženskih. Među njima je i dr. Ana Štanfel, “svježe” završena specijalistica opće kirurgije. – Posao je težak i okupiran si njime 24 sata pa je sigurno da i obitelj trpi, pogotovo dok si mlad. Tjedno imam 10-ak operacija, koje traju od 40 minuta pa do pet ili šest sati, i sve si to vrijeme na nogama, uz stres koji redovito prati naš posao. Tu je i rad u ambulanti, dežurstvo, praćenje pacijenata... No nikada nisam zažalila što sam se odlučila za ovo zanimanje – ističe.

Ana Križanović Rupčić

Kirurginja koja dobro “balansira” privatni i poslovni život u devetogodišnjoj karijeri u Općoj bolnici Slavonski Brod studenticama medicine koje se žele posvetiti kirurgiji preporučuje da prije konačne odluke dobro razmisle. Moraju znati da će im kirurgija biti prioritet u životu i da će stalno morati biti uz svoje pacijente. Ako na to nisu spremne, bolje im je, kaže, da izaberu drugi poziv. – Najgore mi je kada netko kaže “rutinska operacija”. Takva ne postoji, svaki se zahvat može zakomplicirati i postati težak – zaključuje dr. Ana Križanović Rupčić.

Vesna Vasić

Jedina kirurginja u vukovarskoj bolnici godišnje obavi oko 200 operacija. Najljepši su joj trenuci kada dobro prođu, odnosno kada se pacijent probudi i nakon neizvjesnosti uputi joj smiješak. Najteže je pak kod hitnih traumatoloških situacija i neizlječivih stanja kada se pacijentu iz nekoga razloga ne može pomoći ili kada se donose odluke koje usmjeravaju cijeli život osobe na kirurškom stolu. – Istina je da je žena u kirurgiji malo, ali nadam se da će se i to ubrzo promijeniti – kaže.

Neda Glavan

Kirurgija je bila moja jedina želja. Svi se sjećaju da sam još u osnovnoj i srednjoj školi govorila da ću biti kirurg, ne znam otkud mi to jer mi tada nitko u obitelji nije bio medicinar. Još za svoj 15. rođendan poželjela sam i dobila udžbenik iz kirurgije – prisjeća se. O tome koliko voli svoj posao svjedoči i činjenica da je prve dvije godine volontirala bez ijednog dana godišnjeg odmora. – Na to se nije ni pomišljalo jer biste ostavili dojam da niste dovoljno ambiciozni. Nakon dežurstva nismo odlazili kući. Danas je ipak drugačije – kaže.

Izabela Kiš

Do završetka specijalizacije ostalo joj je još tri godine. I ona će potom biti dječji kirurg. – Naravno da poslije posla odem i s društvom na kavu, a onda kući na spavanje. Ne treba nam još toliko puno sna – smije se buduća osječka kirurginja koja već dežura u urgentnom centru. Za to vrijeme, kaže, ako ima sreće, ugrabi sat ili dva spavanja, a ako ne, nadoknadi kod kuće.

Ksenija Musa Juroš

Pred njom je još pet godina usavršavanja, a kada ga završi, bit će prvi ženski dvostruki specijalist kirurgije u Hrvatskoj. Kroz smijeh govori da su joj svi rekli “kako je luda” kada se odlučila za još jednu specijalizaciju. Teško joj je opisati radni dan, lakše joj je to napraviti na primjeru cijeloga tjedna jer se radi u turnusima. Ponekad nema ni onih 48 slobodnih sati. – Ali vrlo je malo danas poslova gdje imaš fiksno radno vrijeme – kaže ova Osječanka.

Renata Čulinović-Čaić

Točno se sjeća trenutka kad je odlučila postati kirurginja.

– Na petoj godini fakulteta prof. Tomislav Šoša jednog je dana rekao da mu treba drugi asistent na operaciji. Odmah sam se javila, provela na operaciji četiri sata i ostala oduševljena – kaže. Priznala je mentoru da bi htjela biti kirurginja, ali da se boji da će kao žena to teško postići. – Uvijek ću pamtiti njegov odgovor: “Da to više nisam čuo! Žene su bolji kirurzi od mnogih muških kolega, samo je žena kirurg kod nas još uvijek čudo, a u inozemstvu je normalna stvar!“ – prisjeća se.

Iva Španjol

Specijalizantica dječje kirurgije iz Rijeke nikada nije dvojila oko izbora. – Oduvijek sam htjela kirurgiju. To mi je bilo konkretno, manualno, iako sam svjesna svih otegotnih okolnosti. Specijalizaciju nisam odmah dobila, ali sam bila odlučna. Imam svoj cilj, a to nije stvar spola, nego osobe – ističe. No i ona katkada svjedoči ponekim čudnim reakcijama na kirurginje. – Problem je u svijesti ljudi; žene su uvijek sestre, a muškarci doktori – ističe dr. Iva Španjol.

ISTRAŽIVANJE
Zagreb nakon Bandića: Tomašević uvjerljivo vodi, ali jedno ime je pravo iznenađenje
Ranoranilac ili noćna ptica?
Noćna sova - Kako večernji tip ljudi preživljava u jutarnjem svijetu?
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.