Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Analize i intervjui

Kapitalizam na prekretnici. Strah od revolucije i ekokatastrofe ili manevar za još jači lov na profit

Mnogi se slažu da je krajnje vrijeme za obuzdavanje divljih oblika vječne utrke za profitom koja stvara pritisak koji može voditi u promjene
04. rujna 2019. u 18:35 12 komentara 770 prikaza
kapitalizam
Foto: DPA/PIXSELL

Dva prilično važna teksta pojavila su se u razmaku od nekoliko dana sredinom kolovoza u Americi. Jedan u obliku priopćenja udruge Business Roundtable, koja okuplja glavne direktore najvažnijih američkih korporacija: 181 potpisnik, svojevrsni korporativni vitezovi okruglog stola, u priopćenju naslovljenom “Izjava o smislu korporacije” prvi se put masovno distancira od teze da je smisao poduzeća vječna utrka za profitom za svoje vlasnike ili dioničare. I poručuje da je smisao korporacije da se brine o svim dionicima: kupcima, zaposlenicima, dobavljačima, zajednicama u kojima posluju i dioničarima (tim redoslijedom).

Kip Krista Otkupitelja na brdu Corcovado u Rio de Janeiru Goran Gerovac Taj Isus je znao što radi. Srušiti hram i ne osnovati crkvu, pa to je preduvjet rušenja kapitalizma

Drugi važan tekst pojavio se u obliku eseja koji je Matthew Desmond, profesor sociologije na sveučilištu Princeton, napisao za New York Times pod naslovom “Da biste shvatili brutalnost američkog kapitalizma, morate krenuti od plantaže”. Njegova je teza, opširno elaborirana i potkrijepljena nizom detalja iz povijesnih arhiva, da robovlasništvo nije samo bilo ključno za pretvaranje Amerike u svjetskog gospodarskog diva, nego i da današnju američku ekonomiju, današnji američki kapitalizam koji se uzima kao uzor diljem svijeta, još oblikuju menadžerske prakse koje su zapravo izumili robovlasnici. Između dva teksta nema uzročno-posljedične veze. Jedan nije nastao kao reakcija na neugodna otkrića drugog. Ali između dviju pojava, robovlasničkog sustava nekad i divljeg kapitalizma danas, ima uzročno-posljedične veze, koju iznosi i obrazlaže fascinantan Desmondov esej: pamuk je u 19. stoljeću bio ono što je nafta bila u 20., a mnoge od upravljačkih tehnika i alata koje i danas primjenjuju menadžeri diljem Amerike i svijeta izmišljeni su i usavršeni na plantažama s robovima kao radnom snagom.

Lakoća otpuštanja radnika

Od hijerarhijske organizacije posla tako da svatko odgovara nekomu iznad njega, preko praćenja učinkovitosti svakog radnika i maksimalizacije profita povećanjem produktivnosti, pa sve do računovodstvenih koncepata poput amortizacije imovine s ciljem smanjenja poreza – sve su to poslovne prakse današnjice koje vuku porijeklo s robovlasničkih plantaža, tvrdi Desmond. To, upozorava on, nije konvencionalno mišljenje. Povjesničari su skloni povezivati razvoj modernih poslovnih praksa s razvojem željezničke industrije 19. stoljeća, a na upravljanje robovlasničkim plantažama gledaju kao na primitivniji oblik pretkapitalizma. No, to je samo ljepša i ugodnija priča o nastanku, priča koju si je Amerika zbog vlastita komfora odlučila pričati, a zapravo današnje menadžerske tehnike u kapitalizmu vuku korijene iz robovlasničkog sustava. One jesu usavršene u željezničkim i drugim korporacijama 19. stoljeća, ali su izmišljene i prvi put masovno primijenjene na plantažama s robovima (što nije bilo baš tako davno: robovlasništvo je u Americi započelo 1619., prije ravno 400 godina, a okončano je 1863., prije samo dva životna vijeka danas prosječnog Amerikanca). Prije gotovo pola stoljeća, u rujnu 1970., New York Times bio je platforma za važan esej Miltona Friedmana u kojem je čuveni konzervativni ekonomist iznio svoju doktrinu prema kojoj poduzeća postoje samo da bi “povećala bogatstvo dioničara”.

Jasenovac Goran Gerovac Prohibicija je jedini lijek koji može odgovoriti nalazimo li se na rubu delirium tremensa ili fašizma

Direktori imaju odgovornost voditi poduzeća u skladu sa željama vlasnika, a to je, u pravilu, želja da zarade što veći profit, pisao je Milton Friedman, naravno, uz poštivanje osnovnih pravila društva, kako onih zapisanih u zakonima, tako i onih ugrađenih u etička načela. Stoga je povećanje profita jedina društvena odgovornost korporacija, a svi koji u američkom kapitalizmu pričaju o nekim drugim oblicima društvene odgovornosti poduzeća – kao što su povećanje zaposlenosti, uklanjanje diskriminacije, sprečavanje zagađenja okoliša, briga za radnička prava i slično – upuštaju se u “čisti i nepatvoreni socijalizam”, zaključio je Milton Friedman. Tragom te doktrine, kompanije su lako zatvarale tvornice u zajednicama i sredinama na koje su se godinama oslanjale, bježeći ondje gdje su porezi niži ili radna snaga jeftinija; vodile poslovnu politiku koja je stvarala pritisak prema smanjenju plaća (u Americi, ne toliko u Europi) i slabila sindikalno udruživanje; otpuštale radnike u valovima; potpuno neodgovorno zagađivale okoliš ili varale potrošače smanjujući kvalitetu proizvoda jer time povećavaju profit. Važnost ove izjave koju je potpisao 181 direktor vodećih američkih kompanija upravo je u tome jer ostavlja dojam da se radi o uvodu u zapravo revolucionarnu promjenu. U odustajanje od, često bjesomučne, utrke za profitom i prepoznavanje svih onih drugih oblika društvene odgovornosti kompanija, koji su prije diskreditirani kao “socijalizam”. Tek treba vidjeti koliko je to ozbiljno i koliko iskreno od potpisnika. I s kakvim posljedicama na Ameriku, a s kakvima na ostali kapitalistički svijet, posebno na Europu, gdje je socijalna dimenzija bila uvijek više naglašavana na slobodnom tržištu nego u Americi.

Saša Bešlić, glavni direktor održivog razvoja švedske banke Nordea SAŠA BEŠLIĆ Kapitalizam je propao. To je zombi sistem koji živi na leđima 80% ljudi

Očekivani protuudar

Ali, mnogi se slažu da je krajnje vrijeme za obuzdavanje divljih oblika kapitalizma jer neke teme, poput nejednakosti ili uništavanja planeta klimatskim promjenama, što su samo dva fenomena koje izaziva vječna utrka za profitom, postaju globalno dominantne teme i stvaraju pritisak koji može (premda i ne mora, jer otpor je velik barem koliko i pritisak) voditi u promjene. Moguće je da su se poslovni lideri korporativne Amerike odvažili to učiniti i zbog toga da bi signalizirali da nisu oni krivi za nejednakost u društvu. Ili za klimatske promjene, oko kojih također ostavljaju dojam da su se voljni brže i bolje boriti nego američka vlada pod predsjednikom Donaldom Trumpom, “dezerterom” iz Pariškog sporazuma o klimi. Moguće je da korporativni vitezovi okruglog stola sada ovakvom izjavom prihvaćaju činjenicu da savezna vlada u Americi trenutačno jednostavno ne mari za velike društvene probleme i da oni, korporacije, moraju podmetnuti leđa i preuzeti tu odgovornost u društvu. I da će im se to isplatiti na dulje staze.

A moguće je i da pokušavaju preduhitriti očekivani protuudar na njih i njihovu praksu od strane danas marginalno oporbenih političara, ali sutra možda već bližih vlasti, poput Bernieja Sandersa ili Elizabeth Warren. Teško je neke od lekcija iz razvijene korporativne Amerike primijeniti na Hrvatsku. To je sklizak teren, jer ovdje su se tvornice gradile bez puno tržišnog rezona, stranim kreditima, često bez ikakve brige o tome je li lokacija investicije preblizu zaštićenoj prirodi a predaleko od potrošača, pa zagađuje prirodu i proizvodi nešto što nitko zapravo ne kupuje. I sve je to bilo rađeno u ime ideologije, podjednako lažnog boga kao što je i profit.

Enzo Traverso enzo traverso Svijet okovan neoliberalnim kapitalizmom eksplodirat će. Prava alternativa je revolucija

A kad je ideologija propala, propale su i tvornice, što zbog sistemske pogreške, što zbog rata i gubitka većeg tržišta, što zbog lopova koji su u pretvorbi vidjeli priliku da društvenu vrijednost pretvore u privatnu, ne zahvaljujući poslovnom planu za razvoj vrijednosti iz koje će se onda maksimalizirati profit, nego zahvaljujući vezi i poznanstvu s političkom elitom, s idejom profita odmah i sada, pa makar sve ostalo uništeno.

Kad vas cijede kao roba...

U zemlji u kojoj su skovani koncepti “tko je jamio, jamio je” i, s druge strane, “ne mogu oni mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi” uzrok problema je drukčiji nego u korporativnoj Americi. Ali, i uz takav odmak i poziv na oprez u srljanju u neproduktivne zaključke, možda postoji jedna lekcija koju možete ponijeti u ostatak dana, karijere, života. Kad imate osjećaj da vas poslodavac cijedi kao roba, recite mu da shvaćate da je cijeli kapitalistički sustav možda ponikao iz nekih tehnika razvijenih na upravljanju robovlasničkim plantažama, ali da su se vremena ipak promijenila i da imate svoj dignitet i svoja prava, a i on ima neke druge oblike društvene odgovornosti osim zadovoljavanja želje za profitom.

VIDEO London - Prosvjed protiv Trumpa

Proveli smo jedan radni dan u adventskoj kućici
Nema predaje
Proveli smo jedan radni dan u adventskoj kućici: Radila sam kao BioManijak
  • crodux:

    ti neradnici koji se bore protiv kapitalizma prvi bi zaplijenili nečiju imovinu koju je netko mukotrpno stekao kao i oni 45.!

  • Avatar HrvatskiNacionalist
    HrvatskiNacionalist:

    Prazne price kao radnicke ovaj neradnicke fronte.

  • Avatar Syssko
    Syssko:

    Naravno, moćnici su uvjrili čovječanstvo daako ne rade ko robovi da su nula od ludi, niškoristi, uvukli su im u podsvjest da se mora živjet da bi se radilo umjesto da se radi da bi se živjelo, da je največi ... prikaži još!i ako ne i jedini razlog otvaranja očiju ujutro iči robovat za milijardere za 0 KUNA-DOLARA-EURA na kraju mjeseca za što 80% ljudi na planetu i radi a da toga nisu niti svjesni, o da,daaa! Kada poplačate sve troškove od režija, životnih,zdravstvenih,dječjih potreba dali večini išta ostane na računu? Ne, 80% ljudi je na 0 ILI mora u minus što će reč da sve za što robuju mjesec dana vrate u sustav tom istom sustavu za koji robuju, 10% samo može nešto uštedit a ostatak su multimiljarderi koji planduju na račun ovih 90% a sve se temelji na GOMILANJU I GOMILJANU roba svake vrste koje su 90% višak i onda se ili uništavaju,bacaju ili kao hrana jednostavno propadaju ali eto, proizvode se nova i nova hrana! Preko 50% hrane u svijetu se baci, što u restoranima, sto u shoping centrima nakon isteka roka što u kućanstvima i to u svijetu u koje 2 milijarde umire od gladi ili gladuje i žeđa! Ponašamo se poput hrčaka ili vjeverica koje sakupljaju plodove, na toj mentalnoj razini čovječanstvo egzistira i paradoksalno to zove NAPRETKOM!