Suverena demokracija. Tako Vladislav Surkov, glavni ideolog ruskog predsjednika Vladimira Putina, naziva politički sustav kojim Kremlj vodi svoju zemlju. Vladimir Putin na vlast je došao prije gotovo točno 20 godina, u kolovozu 1999., kada je postao premijer u posljednjim danima mandata predsjednika Borisa Jeljcina. Za Kremlj je ‘suverena demokracija’ antiglobalistička ideologija koja smatra da se vlada jedne zemlje drugoj ne smije miješati u posao.
No za brojne kritičare Putinove vlasti takav tip politike zapravo je dopusnica svemoćnim vladarima da rade što žele. Da neki Rusi zamjeraju svom predsjedniku da je previše moćan, dokaz je to što je jučer na ulice Moskve izašlo 50 tisuća prosvjednika koji traže poštene lokalne izbore u rujnu. Ruskog predsjednika pritom optužuju za manipuliranje izborima.
I dok se čini da mu na unutarnjem planu sve više Rusa zamjera štošta, od političkih prava do mirovinske reforme prošle godine, često mu se pripisuju zasluge za vanjskopolitičke uspjehe, a najveći od njih bilo je pripajanje Krima. Dio je Putinove privlačnosti za Ruse bio i izvoz ‘suverene demokracije’ u druge zemlje, slično kao što je nekad vlada Georgea Busha ‘izvozila demokraciju’ na Bliski istok.
Zato je vlada ruskog predsjednika vrhunski saveznik mnogih režima kojima se prigovara zbog nedostatka demokracije: od velike Kine u Aziji, preko Irana na Bliskom istoku, do male Venezuele u Južnoj Americi. Za mnoge od tamošnjih lidera, Putin predstavlja uzor, ali i vanjskopolitičku garanciju da će njihovo obnašanje vlasti, koje nije u skladu s vrijednostima koje Zapad naziva liberalnima, proći nekažnjeno.
I dok je upitno hoće li Rusija dugo moći održati status najveće antiglobalističke sile, jer u nekom trenutku prestići će je Kina o kojoj je sve više ekonomski ovisna, čini se da je Putin tijekom tri četvrtine svog mandata odigrao dobru utakmicu kad je riječ o liderima zemalja koji su željeli pronaći utočište od nekoć nezaustavljive ruke iz Bijele kuće. Sada samo mora uvjeriti 50 tisuća nezadovoljnih Moskovljana da je dobar lider kao što misle u Pekingu, Teheranu i Caracasu.
Jesenti milu bogulicu, taj Putin Volođa (po naški: Vladek) pravi je cijepljeni diktator. Zamislite, ljudi dragi, ni za živu glavu nije dopuštao da mu se u vođenje Rusije petlja onaj smiješni i začudni bruxelleski striček Ivek Klodovik Juncker, kod kojegaaa je njegova banskodvorska ekscelencija Andrjuša P. bio kuhan i pečen, a pogotovo ne dopušta to novopečenoj bruxelleskoj teti Fonderlajen Urški, koja je, dok je bila njemačka ministrica obrane, od vlastite vojske (Bundeswehr) napravila provincijski cirkus (nešto slično kao svojedobno Radoš Jole od HV-a). A kad se tomu dodada da Putin Vladek ne dopušta da Šoroš Đukine spodobe vršljaju po Rusiji šireći tzv. ljudska prava od kojih se normalnim ljudima diže želudac, tada je više nego očito da riječ o mrskom diktatoru u usporedbi s kojim je Džugašvili Koba (poznat i kao Staljin Joža) bio mila majka. Zaključak se nameće sam. Putin Vladek je zreo za odstrel.