Stanovnicima sjevera Hrvatske koje bije glas da su hladni i suzdržani gotovo kao Finci kočnice popuste samo kada treba dočekati sportske heroje. Bilo je tako 1996. kada je u Varaždinu dočekana momčad Varteksa koja je, doduše, izgubila od tadašnje Croatije u borbi za osvajanje državnog prvenstva; bilo je tako 2008. kada je u Čakovcu dočekan srebrni olimpijac Filip Ude, a tako je bilo i u utorak navečer kada je izbornik Zlatko Dalić na Kapucinskom trgu u Varaždinu uspio okupiti, kažu neki, čak 15.000 ljudi.
Za sjever je tih 15.000 kao 150.000 na splitskoj rivi. Dalić je bio i dio legendarne momčadi Varteksa koja je u Varaždinu dočekana kao da je bila prva, a ne druga pa je, eto, doživio da ga u gradu koji ga je 90-ih godina prihvatio dva puta slave kao srebrnog heroja – prije 22 godine kao veznog igrača, a sada i kao izbornika i čovjeka koji je svojom poniznošću uzdigao i povezao Hrvatsku.
Slavonci su pak dočekali svoje, Domagoja Vidu, Marija Mandžukića... Uspjeh nogometne reprezentacije uspio je “natjerati” građane da izađu na ulice i odaju priznanje onima koji su im pomogli da makar na nekoliko dana zaborave brige, borbu za egzistenciju, bolje obrazovanje, zdravstvo, mirovine.... I u tome je čar sporta. Jednina postaje množina pa kao da je četiri i nešto milijuna Hrvata trčalo po Rusiji s njih 11. Kad operna diva Evelin Novak opet osvoji pozornicu u Berlinu, nitko neće reći: “Uf, kako smo dobro otpjevali ovu ariju”, kad informatički olimpijci osvoje zlato, nitko neće reći: “Rastavili smo Kineze na proste algoritme”, kad Mate Rimac predstavi C-Three, nitko neće reći: “Kako smo ga samo lijepo sastavili”, no svi se mogu poistovjetiti s uspjehom sportskih kolektiva.
Kako smo majstorski nadigrali Argentince! Da se ovih dana mjerila sreća, Hrvatska bi s 82. mjesta, koje je zauzela u ovogodišnjem UN-ovu izvješću o najsretnijim zemljama svijeta, vjerojatno s trona skinula i hladne Fince. Uostalom, pa tih Finaca nije ni bilo u Rusiji!? No, UN-ov barometar sreće mjeri poštovanje ljudskih prava, ravnopravnost spolova, sustav obrazovanja i štošta drugo, a ne uspjeh nogometne reprezentacije. Šteta... I zato, neka ovaj osjećaj potraje što dulje. Uz maštanje o tome kakva bi to kombinacija u upravljanju zemljom bila, ta finska učinkovitost i naše srce vatreno.
O sreći Finaca možda najbolje govore trajekti i turistički brodovi... Kada uđu u međunarodne vode, gomila Finaca, Šveđana i još nekih plaze pijani po brodu, valjaju se, povraćaju. Ne daju im da se doma vesele, stavljaju im čvrste kalupe ponašanja, kazna za bilo što je enormna, pa onda moraju nalaziti ovakve načine da si daju oduška...