Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Kolumne

Kako jedna nacija može postati bogata? Hrvatska politika ne nudi odgovor

Postoji dakle prilika – treba koristiti svoje prednosti i vrline, osloniti se na domaće resurse i razvijati gospodarske grane s većom dodanom vrijednosti, znanje koje se može izvoziti i prodavati, igrati globalnu utakmicu ambiciozno i napadački
22. studenoga 2020. u 11:52 3 komentara 689 prikaza
Ilustracija
Foto: PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Kako jedna nacija može od siromašne postati bogata? Čini se da je to ključno pitanja na koje zadnjih trideset godina nijedna hrvatska politika nažalost ne nudi odgovor. Ili ga nudi, ali ga mi kao društvo ne uspijevamo prepoznati? Rezultat je svakako isti, Hrvatska se ne može svrstati u bogate države, barem ne europske, a po brojnim pokazateljima svake godine postajemo sve siromašniji i tonemo na dno europske ljestvice. Što činiti i u kojem smjeru gledati pod pretpostavkom da se ne želimo pomiriti da je Hrvatska sjajna po svojoj klimi, hrani, i prirodnim ljepotama, a da za ozbiljan posao treba potražiti druga odredišta?

Pokazala istraživanja Ova susjedna država najbolja je za život, a još bolja za mirovinu!

Ako zanemarimo na trenutak rođački kapitalizam, korupciju i klijentizam koji bi uz nefunkcionalno pravosuđe razorili i puno naprednije demokracije i zrelija društva nego što je hrvatsko, možemo razmišljati – što i kako raditi kako bismo od siromašnih, jednog dana ipak postali razvijeni, uspješni, bogati. Ili barem imali šansu za to. Što su dakle, u prošlosti radile razvijene europske države? Praktički svaka od je krenula od jednostavne činjenice – treba koristi vlastite resurse. Treba razvijati ono što imaš i možeš, treba prepoznati svoje prednosti, kloniti se vlastitih mana. Onda to treba raditi uporno i promišljeno, izbjegavati pogreške koje proizlaze iz želje za brzim i lakim stjecanjem. Nismo baš previše od toga radili do sada, ali možda je sada nova prilika?

Svijet i EU se nalaze na novom početku, globalna pandemija nas je sve temeljito prodrmala, a drma još uvijek. S druge strane, cjepivo je na vidiku, a svijet se mijenja. Ono što je Europska unija nazvala Green Deal, postaje suštinska i radikalna promjena druge najveće svjetske ekonomije. Na samo 24 stranice udareni su temelji jednom novom društvu koje ima šansu postati ne samo klimatski neutralno i zelenije, nego i pravednije i održivije. Novi vjetrovi dolaze i s druge strane Atlantika – novoizabrani predsjednik SAD-a najavljuje ne samo vraćanje Pariškom sporazumu već i cijelo ministarstvo koje će se baviti klimatskim promjenama. Samo usput – po našoj novoj Razvojnoj strategiji, čiji je nacrt upravo u javnoj raspravi, posebnih prednosti praktično i nemamo, odnosno možemo raditi sve što poželimo. Odmah je jasno da je to temeljni promašaj svake smislene strategije. Dokument koji kaže da možemo raditi sve - nije zapravo rekao ništa, ali to je jedna druga tema od ove današnje…

Outbreak of the coronavirus disease (COVID-19) in Peronnes-les-Binche Vidovnjak Tvrdi da je predvidio koronu, a sada predviđa što će biti 2021. godine: 'Imao sam nekoliko užasnih vizija'

Što dakle može jedna mala Hrvatska? Čitam u današnjim novinama razmišljanja jednog cijenjenog prvaka ljevice koji kaže - zelene politike koštaju, a zelena rješenja su kratkoročno skuplja od postojećih. To me podsjetilo i na nedavnu FB diskusiju s jednim bivšim dužnosnikom sa sasvim drugog kraja političkog spektra koji me uvjeravao da još uvijek ne možemo živjeti samo od čistog zraka i čiste vode… i da nemamo što štititi okoliš ako nema industrije… Kako su to kratkovidna i razmišljanja daleko iz prošlosti! Nova zelena paradigma nije hobi za bogate nacije, uostalom nije to nikada ni bila. Najzelenije članice Europske unije bile su ne tako davno siromašne, a bogate su postale upravo zbog odluke da maksimalno koriste vlastite resurse kao što su obnovljivi izvori energije i da čuvaju svoj okoliš.

Danas je zelena ekonomija postala gospodarski mainstream i neobično je važno da to i Hrvatska što prije primijeti. Energetsku tranziciju Hrvatska bi trebala prepoznati i kao priliku za re-industrijalizaciju, a ne kao nametanje obveza koje je teško ispuniti. Budućnost će, to je sasvim jasno, biti niskougljična i zelena. Ali budućnost će biti i digitalna i pametna. Tu leži jedna od prilika za Hrvatsku u kojoj dokazano uspijevaju IT tvrtke i u kojoj je ovaj sektor sigurno razvijen natprosječno dobro u odnosu na ostale dijelove ekonomije. Digitalna transformacija energetike igrat će jednu od ključnih uloga kako bi se osigurao veliki i veći udio obnovljivih izvora energije i kako bi se uskladila proizvodnja i potrošnja energije. Tu leži prilika – na krilima tvrtki kao što je Rimac i Infobip, Hrvatska bi mogla postati ako ne lider, a onda barem jedan od europskih centara izvrsnosti.

IZAZVAO LAVINU KOMENTARA Novi gradonačelnik Banja Luke u središtu pozornosti zbog luksuznog doma: 'Hoda po čistom zlatu'

Europski Green Deal i sve što se globalno događa imaju puno takvih prilika. U građevinarstvu nam dolazi ideja novog europskog Bauhausa kojom se fokus stavlja na održivost, na zelenu i digitalnu inovaciju u arhitekturi, umjetnosti, kulturi. Zemlja koja ima tradiciju graditeljstva jednog Meštrovića ili grupe Zemlja akademika Iblera morala bi prepoznati priliku da se konačno pomaknemo od koncepta bespravne gradnje i uvezenih bauštelaca. Ovo je prilika za kreativce koje Hrvatska još ima (i uvijek ih je imala), ali i za napredne industrije građevinskih materijala koje se također, ali sramežljivo u Hrvatskoj razvijaju.

Postoji dakle prilika – treba koristiti svoje prednosti i vrline, osloniti se na domaće resurse i razvijati gospodarske grane s većom dodanom vrijednosti, znanje koje se može izvoziti i prodavati, igrati globalnu utakmicu ambiciozno i napadački. Za to naravno treba i vizije i hrabrosti, ali i vrline u onom vrijednosnom smislu. Stručnjaci i radnici koje bismo u ovoj transformaciji mogli zatrebati, zazirat će od korupcije kao načina života, tražit će pravnu sigurnost u svim aspektima života i očekivat će živjeti (dobro!) od svoga rada. Tu se sada vraćamo na početak ove naše kolumne, ali to se ionako ne može izbjeći…

Hoće li tako nešto kod nas i zaživjeti? U situaciji kada politička elita još uvijek slijedi isključivo stare ekonomske modele, ne razumije zelenu transformaciju u kojoj se nalazimo, a javnim sektorom dominantno upravljaju podobni, a ne stručni – teško. Puno je to reformi i promjena načina razmišljanja za jedno malo društvo poput našega, ali vrijedilo bi pokušati. Alternativa se čini previše jadna da bismo se njome mogli zadovoljiti.

Zagreb: Počelo antigensko testiranje testiranje u srednjim školama
UČINKOVITOST CJEPIVA
Stručnjaci otkrili što se može dogoditi dođete li u dodir s virusom 10 dana nakon prvog cijepljenja
Digitalizacija
Modernizacija potrošačkog iskustva
Papir je prošlost, stiže era aplikacija
  • Avatar mrkyyy
    mrkyyy:

    Kad bi postojala formula kako država može postati bogata, ne bi bilo siromašnih država.

  • vedranozretic:

    Prvo reforma zakonodavstva i pravosuđa, onda sve ostalo! Ne može se graditi nikakva strategija na preplaćenim, potkapacitiranim, nesposobnim, poluobrazovanim i korumpiranim javnim službama u džungli propisa koji se međusobno pobijaju i uz sudske procese koji traju godinama i desetljećima.

  • stefj:

    U cijelom ovom tekstu nedostaje osnovna detekcija problema Hrvatske, a to je glomazna, neefikasna i nekvalitetna javna služba, ogromne birokratske prepreke, zakoni, porezi itd. Sve ovo što imamo sada proizlazi iz javnih struktura, i korupcija, i rođački kapitalizam, i antipoduzetnička ... prikaži još! klima, i tjeranje investitora i sve ostalo... Možemo mi pričati o tehnologijama, o zelenom koliko hoćemo, no ništa se ovdje ne može razviti dok je situacija takva, a reformi nema nigdje. Ne samo da nema reformi, nego je Plenković na presici vezanoj uz rejting, jasno rekao da se neće ići dalje s reformama, već će se gledati kako da se i privatno upregne za javne interese, a još jasnije je rekao da je zadatak vlade dizati primanja i prava javnih struktura bez obzira na cijenu... Znači, tu već padamo na samom početku, gdje je jasno da nešto dobro u Hrvatskoj može nastati samo slučajno i ako je izvan radara politike i javnih struktura. Budući da je zeleno u fokusu, sigurno neće ništa dobro tu proizaći... Drugi problem s tim zelenom jest da je to birokratska i politička forca, a ne ekonomska, te da te tehnologije netko treba jako skupo platiti... Da bi Hrvatska mogla nešto napraviti u tom segmentu treba kapitala, a mi smo siromašna zemlja. Jedini način je privući strane investicije, a onda se vraćamo na početak i problem javnih struktura... Nema, samo je jedan način, a sve počinje reformom države, to je osnova...