Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Kolumne

Kako je poslije Franje Tuđmana osvajan i izmicao Pantovčak

Velika prednost predsjednika poslije Tuđmana bila je što su svakoga mogli pozvati na odgovornost dok sami ni za što nisu bili odgovorni
03. siječnja 2020. u 11:52 5 komentara 2370 prikaza
Franjo Tuđman - prvi predsjednik Republike Hrvatske
Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Preksutra biramo predsjednika države, pa ću se malo zaletjeti u povijest te dužnosti i izbora za državnog poglavara. Dr. Franjo Tuđman bio je deset godina predsjednik države, pa je tu dužnost učinio iznimno autoritativnom, a podosta od te autoritativnosti ostalo je i nakon što su, dok je Mesić bio na Pantovčaku, ovlasti predsjednika drastično smanjene. Gotovo posve je ostao bez izvršne vlasti, zadržao je nešto ovlasti u imenovanju veleposlanika, vojnih zapovjednika i šefova obavještajnih službi, u raspisivanju izbora i referenduma, u pomilovanjima, dodjeli odlikovanja itd. Jedine vidljive uloge predsjednika poslije Tuđmana bile su određene kritike Vladi, nakon kojih bi obično uslijedilo objašnjavanje i pomirba na relaciji Pantovčak – Banski dvori te različite izjave o različitim temama, katkad uobičajene, katkad za javnost izazovne, iritantne ili jedva dočekane.

Marko Perković Thompson Izaći će na izbore Thompson uzvratio Škori i poručio: Zaustavimo komuniste u pohodu na Pantovčak

Velika im je prednost bila što su svakoga mogli pozvati na odgovornost dok sami ni za što nisu bili odgovorni. Tako su mogli uživati u moći koja je bila nemoćna, u svojoj važnosti s kojom ništa važno nisu mogli učiniti, u zauzimanju za gospodarski i životni boljitak u Hrvatskoj na koji nisu imali nikakva utjecaja, u solidarnosti s narodom, sirotinjom i obespravljenima kojima ništa nisu mogli pomoći nekim mjerama i postupcima jer ih nisu mogli poduzeti. No kao što su sami sebi pripisivali veliko značenje u hrvatskoj politici, u to su značenje vjerovali i građani koji su ih jako poštovali i uzdali se u njihove riječi. Kako ni za što nisu bili odgovorni, mogli su biti sigurni da nitko u njih neće uprijeti prstom kao u krivce za stanje u zemlji, pa je odnos između građana i predsjednika bio neusporedivo topliji nego između građana i premijera i njegove Vlade. Ali to je bio i razlog što su brzo zaboravljani, pa su, na primjer, i Mesić i Josipović na izborima nakon svojih predsjedničkih mandata dobivali beznačajne postotke glasova, a stranka koju je osnovao Josipović nije pravo ni zaživjela te se ugasila.

Andrej Plenković 'ČOVJEK KOJI DIJELI DRŽAVU' Plenković napao Milanovića: 'Sve što izgovori o meni su laži, u kampanju je ušao bijesan'

Svi su izbori za predsjednika ipak izazivali golemu pozornost birača te bili jako dramatični, a plodove te dramatičnosti lijevi su kandidati od 2000. godine obilnije ubirali od desnih. Ako se složimo da je Budiša bio više desno nego lijevo, a Mesić obratno, možemo reći da je ljevica trijumfirala tri puta zaredom – dvaput Mesić i jednom Josipović. Prvi put, 2000. godine, Mesić je prije izbora bio na nekoliko postotaka potpore birača, ali je vještom kampanjom punom viceva, dosjetaka, žalaca i privlačnih obećanja došao do pobjede, uvelike zahvaljujući Budišinoj zakopčanosti i samoljublju.

Evo primjera koji pokazuje kako je Mesić pobijedio a Budiša izgubio. U drugom krugu Mesić je na pitanje očekuje li i glasove HDZ-ovih birača odgovorio – svakako, a na isto pitanje Budiša je odgovorio sa silnom bahatošću i umišljenošću u svoju veličinu – ne očekuje glasove HDZ-ovih birača nego će pobijediti glasovima onih koji u prvom krugu nisu izišli na izbore. A, naravno, izići će da ne propuste povijesnu priliku da glas daju povijesnom Budiši. Na idućim izborima 2005. godine Sanader je Mesiću uručio pobjedu i prije glasanja – kandidiravši Jadranku Kosor koja nije imala nikakve šanse. I bilo bi bolje da je u drugi krug ušao Boris Mikšić.

Davor Bernardić na konferenciji za medije o predsjedničkim izborima PREDSJEDNIČKI IZBORI Bernardić opleo po Grabar Kitarović pa poručio: 'Milanović je promjena koja treba Hrvatskoj'

Sanader je desnicu i HDZ na putu na Pantovčak spriječio i drugi put, 2009. godine – njegovi prijatelji Nadan Vidošević i Dragan Primorac uzeli su dio glasova koje bi, da se oni nisu kandidirali, sigurno dobio Hebrang te u drugom krugu pomeo Josipovića koji je pobijedio Bandića. Poslije dva Sanaderova udara na vlastitu stranku u predsjedničkim izborima, isti je pothvat pokušao historijski pjevač zabavne glazbe Miroslav Škoro, “desničar” kojemu su prije izbora hvalospjeve sricali Stjepan Mesić i Ivo Josipović. Za mnoge je zasad velika tajna što su ti istaknuti ljevičari koji politički žive od upozoravanja na opasnosti od desnice izrekli svoja iznimno visoka mišljenja o Škori koji je slovio kao favorit desnice, pa i one malo žešće ili žestoke.

Otkad je odlučio biti kandidatom na izborima Škoro se ustrajno poistovjećuje s narodom, premda ga narod nije za to ovlastio – u prvom je krugu dobio glasove samo osmine svih birača u Hrvatskoj. Zamislite da se Škoro hrani onako kako obmanjuje javnost, to jest da jede samo osminu svojih dosadašnjih doručaka, ručaka i večera! Umro bi od gladi! U idućoj godini želim vam svaku sreću, a Kolindi i narodu nadasve dobar tek.     

VIDEO Skoko i Macan uoči drugog kruga predsjedničkih izbora

Zadar: Testiranje na Covid-19 u Općoj bolnici
PISMO OBIŠLO HRVATSKU
Prebolio COVID-19 pa otkrio što morate imati doma: 'Korona boli kao sam vrag'
NOVA REVOLUCIJA POLJOPRIVREDE
Star Trek na hrvatskoj njivi: Dronovi snimaju štetnike, AI zbraja kukuruz, traktor sam vozi...
  • Sinisa.mihelic:

    Gospodine ivkovšiću vama je čudno što prigorci i zagorci podržavaju Škoru. Moja sva pokoljenja u zadnjih 300 godina su 10 km od Jelačić placa i svi su nam dobrodošli. Vama to nije jasno, dosta nam je dvovlašća. Pametni to razumiju, ... prikaži još! ali svi očito ne. Čega se bojite?

  • Izrael:

    Htjeli mi to priznati ili ne Ivkošić je jedan od rijetkih novinara koji će bar ponekad napisati koli redak pozitivno o kandidatima HDZ-a.Dok za kandidate SDP nema "ozbiljnijih" novina koji ne pišu hvalospjeve ljubavi i tzv pameti. To vidimo i ... prikaži još! na sadašnjim izborima .Tolika pristranost prema Milanoviću nije zabiljezena ni u s.korei. I to se zove demokratsko novinarstvo.mašala

  • Deleted user:

    Škoro je rekao: Sad il nikada. Nije uspio. Njegova je priča završena jer parlamentarni izbori su nešto drugo. Svi lideri i liderčići, lokalni političarčići strančica koje bi on mogao okupljati žele u Sabor i onda slijedi žestoka borba. Dokle god ... prikaži još! ulazak u Sabor bude nagrađivan velikom plaćom za koju ne moraš ama baš ništa raditi, godišnjim odmorom od 3 mjeseca i kasnije privilegiranom mirovinom, dotle u Saboru neće biti najboljih .