Za teoriju zavjere potrebno je tako malo. Vozilo Hitne pomoći pod rotirkom i sirenom probijalo se kroz mnoštvo okupljeno na Trgu bana Jelačića baš dok je imunolog Srećko Sladoljev govorio. I, što bi na skupu protiv vladajućeg terora zbog koronavirusa, mnogi koji su uvjereni da samo oni nisu žrtve globalne medijske prijevare, pomislili nego da je riječ o provokaciji, pa je i sam Sladoljev s okupljenima podijelio uvjerenje kako je riječ o “demonstraciji sile”.
Još satima nakon skupa ta je teorija zavjere bujala po društvenim mrežama, a njezina prva žrtva postali su mediji optuženi za cenzuru i nezainteresiranost za istinu. Na temelju parcijalnih svjedočenja ubrzo je konstruirana priča kako su u vozilu Hitne pomoći zapravo bili skriveni agenti vlasti. Mnogi su posvjedočili kako na Trgu nikome nije bila potrebna liječnička pomoć, a ključni je dokaz nepotrebne intervencije kojoj je cilj bio izazvati bijes gomile i policijsku reakciju, to što je vozilo, bez pacijenta, po uputama policajca napustilo Trg.
Snimka probijanja vozila Hitne pomoći, pred kojim su se okupljeni razmicali, postala je protudokaz kako nije bilo otpora “provokativnoj intervenciji”. Iako se i na toj snimci vidi kako se vozilo moralo zaustaviti, pa krenulo unazad i uz pomoć redara okrenulo u smjeru kojim ih je uputio policajac. Premda je snimljen prosvjednik kako baca plastičnu bocu prema vozilu Hitne pomoći, neki su svjedočili kako je riječ o medijskoj izmišljotini dok je zviždanjem i hukanjem samo izražen bunt jer je ekipa Hitne pomoći u tim trenucima postala isključivo simbol politike protiv koje su došli negodovati.
Dodatne provjere nisu proveli jer im se baš sve uklapalo u naprečac iskonstruiranu teoriju. Neke su uzalud i organizatori smirivali. Puka je sreća da pri tom nisu izgubljeni dragocjeni trenuci jer muškarcu kojem je pozlilo život ipak nije bio ugrožen, što bi bila otežavajuća okolnost kod eventualnog kaznenog progona. Paradoksalno je što je Festival slobode obilježen time što je zapriječen prolaz timu koji je, sve i da su pogriješili, najkraćim mogućim putem pokušao što prije stići do čovjeka koji je trebao liječničku pomoć.
>> FOTO Festival slobode u Zagrebu
Medicinska sestra za Večernji je rekla: “Prvi put sam se osjećala poniženo. Nije me bilo strah, daleko od toga, ali nisam se osjećala ugodno, zapravo je jako tužno”. Do tri godine zatvora prijeti onome tko počini “prisilu prema zdravstvenom radniku” što znači da ga “silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju njegove zdravstvene djelatnosti”. Ipak, o uporabi sile ili prijetnje teško je govoriti čak i ako se tako tretira i pasivan otpor. Buntovnicima idu na ruku i svjedočenja liječničkog tima.
S druge strane, neki su, pa i mediji, imali potrebu skup politički obojiti s nekoliko poznatih lica u publici. Tako Bojan Glavašević nije odolio, a da u intelektualno skučenom stilu Dalibora Matanića, skup ne svede na Karolinu Vidović Krišto, Velimira Bujanca i Zlatka Hasanbegovića uz komentar koji najviše govori o njemu i njegovoj potrebi da dokine slobodu različitih od sebe. Jer, bio je to heterogen skup, bez jasne političke ideje vodilje. Živimo u demokraciji, što podrazumijeva da moramo prihvatiti slobodu iznošenja šokantnih i uznemirujućih ideja i stavova među koje svakako spada, osobito za sve zdravstvene djelatnike neshvatljiva, vrlo neugodna i obeshrabrujuća reakcija mnoštva na Trgu bana Jelačića.
Da, uistinu je jako tužno do čega nekoga može dovesti ego koji ne mari za tim što koncept individualnih sloboda i prava bez odgovornosti vodi u anarhiju i kaos. Naša su prava i slobode ograničeni pravima i slobodama drugih, a naročito pravom na zdravlje i život. Svatko ima pravo tvrditi da ustav i zakon kažu: “Ne može maska na moje lice bez mog odobrenja”. Sve dok se ne suoče s tim da Ustav i zakon kažu drugačije. Tada, vidjeli smo i neki dan u Portu, koliko god se čini pretjeranim da igrači na tribinama nose masku, to pravilo moraju poštovati svi, pa je na to upozoren i Cristiano Ronaldo.
Zabrinjavajuće je koliko se u Zagrebu okupilo onih koji drže da su njihova prava i slobode apsolutni pa i pod cijenu širenja zaraze, odnosno zdravlja i života drugih. K tomu, riječ je o skupini koja širi svoj utjecaj proporcionalno vladajućim nedosljednostima, a pri tomu koriste i dio argumentacije koja ima neku logiku. Stoga nije odveć pametno primitivnim etiketama poput one o zombi-partyju rušiti kakve-takve mostove. Slučaj s Hitnom pomoći samo potvrđuje kako bi bila kontraproduktivna svaka dvojbena uporaba represije, ali tvrditi kako samo zato što inspektori civilne zaštite nisu intervenirali, da je skup održan uz poštivanje epidemioloških mjera, protivno je zdravom razumu. Bilo je to okupljanje povlaštene skupine nakon kojeg je nejasno zašto nema publike na nogometnim stadionima, koncerata na otvorenom...
Nisu potrebne teorije zavjere. Cenzura koju provode mediji, zaključavanje komentiranja ljudima koji razumno i pristojno postavljaju pitanja - govore sasvim dovoljno za sebe. Ako ne smijemo preispitivati motive, onda smo gospodo u totalitarizmu.