Nakon subotnje mise za žrtve Bleiburga i križnoga puta u Sarajevu pale su sve maske. Nema više nikakve dileme da je aktualna bosanskohercegovačka politika sa Sarajeva svukla epitet “europskog Jeruzalema” i poslala poruku da su katolici nepoželjni u toj državi.
To što Sarajevo time više neće biti simbol multireligijskog, multinacionalnog i multikulturalnog zajedništva, što se sažima u sintagmi “europskog jeruzalemstva”, aktualne bosanskohercegovačke vlasti nije briga. Dopustile su u subotu da se pred očima Europe i svijeta odigra nezamisliv spektakl najave nasilja nad katolicima, koji je svoje prve oblike počeo dobivati čim su se rasplele ruke “kozaračkog kola” ispred sarajevske katedrale i kada su upućene prvo uvrede tipa “svinjo” kardinalu Puljiću, a onda i otvorene prijetnje da je to tek samo početak obračuna.
Vrhunac je, zacijelo, trebao biti sumanuti video uradak nekog očito intelektualno potkapacitiranog Mostarca sa sjekiretinom u ruci, koji je njome mahao i prijetio smrću kardinalu Puljiću. I za inertnu policiju, koja je dopustila dernek i prijetnje ispred katedrale, to je očito bilo previše, pa je pomahnitali mladić uhićen i baš će biti zanimljivo vidjeti kako će se odvijati sudski proces. No, sve te slike koje su iz Sarajeva odaslane u kratko vrijeme protiv katolika u Bosni i Hercegovini više su od alarma. Strijela je odapeta, ako se netko sjeća Homeinijeve fetve iz 1989. piscu Salmanu Rushdieju zbog kontroverznog pisanja o proroku Muhamedu prema procjeni ondašnjih islamskih lidera.
Ali katolici u BiH nisu ni u kakvoj kontroverzi! Njihovo postojanje sastavni je i temeljni dio te države, a ne kontroverzna činjenica, kojoj se prijeti uličnim linčem. To što netko misli da svećenici mise mogu ili ne mogu služiti za ove ili one duše, može biti njegova osobna procjena i stav, ali nikako službeni stav bilo koje ozbiljne politike, koja je trebala promptno reagirati i zaštiti upravo kardinala Vinka Puljića, čiji je lik i djelo zaštitni znak bosanskohercegovačkih katolika i Hrvata. Kardinala Puljića tako je, a da o tome zacijelo nije mogao ni sanjati, stigla sudbina kardinala Alojzija Stepinca, kojega je vlast prepoznala kao simbol katoličanstva i vjere puka, pa je na njega udarilasvom silinom, ne bi li slomivši njega slomila i Katoličku crkvu i narod.
To se isto sada, u 21. stoljeću pred očima Europe i svijeta, događa u Sarajevu. Metode su ponešto različite, ali poruka je ista – udariti po pastiru da bi se ovce razbježale. Ako Europa i svijet šute i zatvaraju oči pred tim činjenicama, Hrvatska i Vatikan ne smiju šutjeti i zajednički se moraju založiti za hitnu zaštitu katolika u Bosni i Hercegovini. Diplomati Hrvatske i BiH pri Svetoj Stolici moraju alarmirati Državno tajništvo Vatikana i papu Franju o svemu što se dogodilo u subotu u Sarajevu i razotkriti prijetnju koja se time nadvila ne samo nad kardinala Puljića, nego i nad sve katolike u Bosni i Hercegovini.
Kardinal Stepinac na sebe je prihvatio teret progona koji ga je snašao i bio je potpuno svjestan da će, ako on poklekne, to imati sudbinske posljedice na Crkvu i na narod. Isti se stav može vidjeti sada i kod kardinala Vinka Puljića i kroz tu njegovu pastirsku hrabrost katolici u BiH prepoznaju istu poruku koju je Crkvi poslao kardinal Stepinac. A to je poruka nesalomljivosti i izdržljivosti, bez obzira na sve prijetnje i progone. Istodobno, to je i poruka neprijateljima i progoniteljima. Poruka u kojoj nema osvete ni mržnje. Nego oprosta zbog neznanja kojega čine. Upravo u duhu onoga što je kardinal Puljić u subotu govorio u sarajevskoj katedrali.
Pa zasto uzorni kardinal nije odrzao misu za sve preminule na Igmanskom marsu? Za djecu sa Kozare? Za poginule na Sutjesci medju kojima je bilo vise 500 zena, ranjenika preko 1000, oko 3000 Dalmatinaca oko 1500 civila?? Zar to nisuu zrtve kojima bi trebalo odrzati misu? Uzorni kardinal bez obzira na osude iz cijelog svijeta,vodecih francuskih,njemackih,americkih,engleskih novina i dalje tera po svome. Zasto??? Izgovor je; bilo je i nevinih medju kvislinzima na Blajburgu. Pa zar djeca sa Kozare nisu bila nevina?