Kad god na slici vidim Bojana Glavaševića, pomislim na dudu, cuclu, koja mu je upravo iskliznula iz usta ili koju se upravo sprema u usta ukliznuti. Pa što god on govorio, u meni se pokrenu osjećaji koji ga iskupljuju – jako sam osjetljiv na djecu i svaku im nepodopštinu mogu oprostiti.
Ali ima bešćutnih ljudi koji jedva čekaju kad će mali Bojan ispustiti dudu i zacviljeti, ili jedva čekaju kad će vidjeti neku njegovu zloću. No ta bezobzirnost nije jedini grijeh koji se čini djeci u hrvatskoj javnosti. Ali je ipak neka vrsta djecoljublja koje se veseli nepodopšinama ili pakostima koje djeca čine. Mirnodopska inačica ratnog Boška Buhe i partizana koji se vesele dječjem jurišu na tenkove!
Eto je Bojan Glavašević opet ispustio dudu iz usta i napisao otvoreno pismo uredničkom vodstvu Večernjeg lista u kojem se obrušio na dvojicu kolega kolumnista Marinka Jurasića i Matu Mijića, i na mene. Još dijete, bez snage da se sam usprotivi, on od autoriteta, politbiroa, centralnog komiteta, cijelog uredničkog sastava lista – dakle, glavnog urednika, njegovih zamjenika, pomoćnice, uredničkog kolegija, uredništva, urednika fotografije te urednica i urednika online izdanja kojima se poimence obraća – traži da sami sebi “odgovore na pitanja” koja je kao samoproglašeni glas savjesti i čuvar istine “postavio u ovom pismu” i tako utišaju njegove povrijeđene osjećaje.
Zbog mene vrišti što “relativiziram Holokaust i zločine Pavelićeve NDH” i što, kaže, “iznosim teze da je Goli otok bio okrutniji od Jasenovca, da su antifašisti (sic!) poubijali više ljudi nego ustaše, da je Tito bio veći zlikovac od Pavelića, a ‘Titova’ država bila jednako totalitarna i fašistička kao i NDH”. I opet traži pomoć autoriteta, na primjer, Centra Simon Wiesenthal, po čijim je podacima u Jasenovcu usmrćeno “najmanje 85.000 civila”.
Evo što o Centru Simon Wiesenthal misli nenadmašni Norman Finkelstein, autor knjige “Industrija holokausta” u kojoj opisuje zgrtanje novca na račun holokausta: “To je stvarno banda bezdušnih i nemoralnih propalica čije je glavno obilježje to da bi sve učinili za novac”. No kako se moja nevaljalstva objavljuju “iz kolumne u kolumnu, iz broja u broj”, pa me možete čitati, neću više o Glavaševićevu pismu, nego o tome kako je malog Bojana rasrdila i Kolinda Grabar Kitarović, koja je u povodu jasenovačke komemoracije rekla: “Iznimno dobrim u tom smislu smatram prijedlog čelnika HHO-a Ivana Zvonimira Čička o formiranju međunarodnoga povjerenstva, s članovima iz Srbije, Hrvatske te međunarodnih stručnjaka, koje bi utvrdilo istinu o Jasenovcu.” Jer, “modernom se forenzikom... može utvrditi ne samo broj žrtava, što je nažalost uvijek bilo... oruđe u rukama raznoraznih kampanja, već i istina što se doista događalo u Jasenovcu, ne samo od 1941. do 1945. godine, nego i kasnije”.
No posjedniku jedine istine Glavaševiću, koji se oglasio na Twitteru, nisu važne činjenice te mu “za utvrdjivanje te istine nije potrebna nikakva prokleta komisija” pa je zacvilio: “Micanje KGK s Pantovčaka nakon ove sramotne izjave više nije pitanje izbora PRH nego narodnog oslobođenja”. Ali mu treba oprostiti tu okrutnost, jer dijete i “ne zna” kakva su bila strašna “micanja” radi “narodnog oslobođenja”.
Javila se i Jadranka Kosor, Kolindina velika obožavateljica: “Daleko od domovine čujem da će se opet utvrđivati neke istine o prošlosti. Neugodno je to, zaista.” To “daleko od domovine” i jest razlog za osnivanje međunarodnog povjerenstva, jer mnogo se manje u svijetu istraživala istina o žrtvama Jasenovca i do nje držalo, a mnogo više prihvaćale “službene brojke” i podaci “bande bezdušnih i nemoralnih propalica” iz Centra Simon Wiesenthal na koji se poziva Bojan Glavašević.
Oglasio se autoritativnim imenima i svjetskim značenjima također skloni Dejan Jović, koji “dosjetljivo” piše: “Baš me zanima kako bi to izgledalo kada bi Angela Merkel predložila isto za Auschwitz”.
Novost je što je prvi put u samostalnoj Hrvatskoj netko iz vrha vlasti doveo u pitanje dosadašnje “službene brojke” o žrtvama Jasenovca i predložio jedan od načina na koji bi se mogla ustanoviti prava istina, te tako uznemirio “antifašističke” duhove. No hoće li ikad Bojan Glavašević odrasti za tu istinu te neće cviliti uredništvu Večernjeg lista što ja “iznosim teze da je Goli otok bio okrutniji od Jasenovca, da su antifašisti (sic!) poubijali više ljudi nego ustaše, da je Tito bio veći zlikovac od Pavelića, a ‘Titova’ država bila jednako totalitarna i fašistička kao i NDH” – nego mi muški odgovoriti!? I odbaciti dudu, što nije lako.
Radničku klasu su izgubili, ako im izbijemo Jasenovac iz ruku, u rukama će im ostati samo - pederski barjak. A to je premali kapital za političko tržište. Zato cvile.