Taman smo odahnuli opušteni procjenama “anketara” Zorana Milanovića i “psihologinje” Biljane Borzan, kad je karijeru tih dvoje vrsnih čitača diplomatskih signala pogodila vijest da Europska komisija pokreće sankcije protiv Hrvatske. Tko bi rekao da će tako brzo doći kraj premijerovoj kapricioznoj političkoj igri te da će nas njegov niškorisni inat koštati ne samo etikete zemlje koja štiti komunističke egzekutore nego i nepouzdanog, prevrtljivog partnera koji je u stanju podmuklo i jednostrano mijenjati ugovor pa ga i prilagođavati tko zna kakvim svojim opskurnim potrebama. Kakvog li uloga za buduća strateška ulaganja.
Premijerova anketa koju je provodio za druženja s europskim kolegama, a koja je pokazala da “lex Perković” nije predmet interesa europske politike, pokazala se nepouzdanom metodom. I premijerova stranačka kolegica na privremenom radu u Europarlamentu, “psihologinja” Biljana Borzan zaključila je kako potpredsjednica Europske komisije nije ljutita na Hrvatsku kako se to našim medijima činilo. To što Viviane Reding mjesecima piše pisma, prijeti, osuđuje, plače, moli i s nama dijeli svoje razočaranje, zaključila je, sve je to bila samo šala.
Jer, da je “ozbiljno mislila kako je to prava tema”, rekla je Borzan na Radio Osijeku, ona bi “otvorila tu temu i pokušala poentirati na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta. Ona to tada nije niti spomenula jer je očito svjesna kako ta tema u raspravi Europskog parlamenta nije osobito zanimljiva.” Reding kao iskusna političarka zapravo “pokušava na svaki mogući način dobiti pažnju javnosti”, uvjeravala nas je Borzan sa samopouzdanjem osobe koja govori iz vlastita doživljaja politike, samo što ona traži premijerovu pozornost. “Lex Perković” se iz europske perspektive naše europarlamentarke činila samo kao lokalna zafrkancija frustrirane političarke. I premijer nas je danima drilao s identičnim tezama.
Kako nam se groteskno sav ustobočen hvalio svojim “povijesnim ne” europskoj dami. Kakav fijasko je doživjela ta jalova provokacija! Zemlju, koja je godinama ucjenjivana zbog čovjeka za kojeg se isplatilo trpjeti, ponovno se ucjenjuje, ali ovaj put opravdano zbog nerazumnog i ničim opravdanog inata čovjeka za kojeg se to ne isplati trpjeti. Zar će se i nakon nove prijetnje mučno “petljanje” nastaviti!? Može premijer populistički ponavljati kako je vremensko ograničenje stavljeno zbog branitelja – što je kao motiv preuzeo od Perkovićeva odvjetnika Ante Nobila koji je to prvi iznio u Večernjem listu – ali EUN-a protiv branitelja nema, a niti su branitelji spominjani kad je “lex Perković” predlagan. Zasad su samo 23 od 119 EUN-a odnose na djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. Ako se pravosuđe sa samo dva dana pripreme moglo nositi sa stotinjak zahtjeva, zašto bi sada trebalo deset mjeseci pripreme!?
Premijer traži novi rok da pravosuđe dobije još jednu šansu procesuirati ono što se 17 godina nije kad je riječ o Domovinskom ratu, ili 22 godine kad je riječ o zločinima iz SFRJ. U slučaju Đureković DORH je imao tri prilike pa i dok zastara nije bila problem. Zašto bi sada promijenili mišljenje!? I kakve to ima veze s EUN-om i drevnim pravilom “Pacta sunt servanda” o poštovanju ugovora. Dosta je premijerova hira koji je baš našao na čemu će glumiti europskog pauna. Poštujmo potpisano, a onda neka se Borzan izbori za ravnopravnost svih članica EU po pitanju EUN-a.
