Deset mjera ljepote Bog je dao svijetu: devet Jeruzalemu i jednu ostatku. Deset mjera tuge Bog je dao svijetu: devet Jeruzalemu i jednu preostalom čovječanstvu... Godine Gospodnje 2018. stara židovska izreka poprima još jasnije obrise, otkako je sudbinom grada koji nazivaju “svetištem svih svetišta” pomislio zagospodariti aktualni američki predsjednik. Usudio se Donald Trump ono što njegovi prethodnici Bill Clinton, George W. Bush, pa ni Barack Obama nisu, kada je objavio da je sazrelo vrijeme da se Jeruzalem službeno prizna kao prijestolnica Izraela, mimo rezolucija UN-a prema kojima se status grada tek treba utvrditi u pregovorima Izraela i Palestine.
Reakciju nije trebalo dugo čekati. Dakako, izraelski premijer Benjamin Netanyahu njegovu je odluku na mah nazvao “povijesnim danom”, a onda su uslijedile brojne kritike međunarodne zajednice. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ocijenio je Trumpovu odluku kao “bacanje regije u vatru bez kraja”, jordanski kralj Abdulah upozorio je kako bi “ignoriranje prava palestinskih muslimana i kršćana u Jeruzalemu samo pridonijelo ekstremizmu”, iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei poručio je da će “Palestina biti slobodna”, a “duboku zabrinutost zbog situacije” izrazio je i papa Franjo pa pozvao “da se poštuje status quo u Jeruzalemu u skladu s važećim rezolucijama UN-a”.
– Jeruzalem je jedinstven grad, svet Židovima, kršćanima i muslimanima koji štuju sveta mjesta svojih religija – poručio je poglavar Katoličke crkve.
Otvaranje vrata pakla
Razumljivo, najviši palestinski dužnosnici optužili su Sjedinjene Države da namjerno potkopavaju mirovne napore, da šalju “poljubac smrti mirovnim pregovorima” i “proglašenje rata muslimanima”, dok je Hamas ovakvu odluku nazvao “otvaranjem vrata pakla” prijeteći trećom intifadom, ustankom protiv izraelske okupacije koji je dosad odnio na tisuće palestinskih i izraelskih života. I, doista, samo tijekom “Dana bijesa” u Pojasu Gaze početkom travnja poginulo je 18 Palestinaca.
Američki predsjednik nesumnjivo je taknuo u najosjetljiviju točku na Bliskom istoku. Status Jeruzalema jedna je od glavnih spornih točaka u desetljećima dugim izraelsko-palestinskim mirovnim pregovorima. Više od pola stoljeća arapsko-izraelskog spora pokazalo je da se dvije strane ne mogu sporazumjeti o mnogo čemu, ali da će problem Jeruzalema ostati najbremenitiji. Zašto je pitanje statusa Jeruzalema odjeknulo puno dalje od Izraela, zašto je zatreslo i cijeli svijet?
Odgovor na to pitanje valja potražiti na ishodišnoj točki, unutar zidina grada gdje se, na površini manjoj od četvornog kilometra, gotovo opipljivom svetošću već stoljećima napajaju vjernici svih triju monoteističkih religija svijeta. Svetijeg mjesta od ovoga za kršćane i Židove nema, kao ni za muslimane nakon Meke i Medine.
Plan o podjeli koji je 1947. iscrtao UN klasificirao je Jeruzalem kao “zaseban, trokonfesionalni međunarodni grad”. Međutim, rat koji je iduće godine uslijedio nakon proglašenja nezavisnosti Izraela za sobom je ostavio potpuno podijeljen Jeruzalem. Kada su borbe konačno završene 1949. godine, granica primirja označila je da kontrola nad zapadnim dijelom grada pripada Izraelu, dok bi istočni dio, u kojemu se nalazi i čuveni Stari grad, kontrolirao Jordan.
No tijekom Šestodnevnog rata 1967. godine Izrael je zauzeo istočni Jeruzalem i otada čitav grad drži pod svojom kontrolom, ne obazirući se što već pola stoljeća Palestinci i velik dio međunarodne zajednice istočni Jeruzalem vide kao prijestolnicu buduće države Palestine. U svetom gradu danas živi oko 850.000 ljudi: 61% Židova i 37% Arapa, čiji se domovi mogu lako prepoznati po golemim crnim spremnicima za vodu smještenima na krovovima njihovih nastambi. Kroz stoljeća sveti je grad češće bio mjesto sukoba i razdvajanja nego povezivanja štovatelja jednoga Boga, no što Jeruzalem simbolizira danas?
Kako je to svojedobno konstatirao izraelski kroničar: “jedino mjesto na kojem je u Jeruzalemu ekumenizam doista ostvaren jesu trgovine suvenirima u kojima se židovski, muslimanski i kršćanski kič nudi s podjednakim entuzijazmom”.
Uistinu, u nepreglednim kolonama na ulicama tijekom samo jedne šetnje putnik će se u vrevi sudariti s nasmijanim franjevcem, s grčkim pravoslavnim svećenikom, pripadnikom armenskog svećeničkog reda s crnom kapuljačom, očešati se o dugu bradu ortodoksnog Židova čijim se šeširom poigrava pustinjski vjetar.
Tog vrelog travanjskog jutra susrest će i slikovite hodočasnike iz Eritreje ili pak egipatske Kopte, uz pomoć dobra vodiča uočit će Maronite, Kaldejce, Melkite, a svi oni, kako je to lijepo kazao bosanskohercegovački diplomat i odličan poznavatelj prilika na Bliskom istoku Zlatko Dizdarević, polažu manje ili više prava na jeruzalemski kamen kojim hodaju. Stari grad dom je povijesnim mjestima od velike važnosti za judaizam, kršćanstvo i islam: između ostalih to su džamija Al-Aksa, Zapadni zid (tzv. Zid plača) i bazilika Svetoga groba. Samo ova potonja svetinja – kršćanska crkva podignuta na mjestu gdje se nalazila Golgota, brdo Kristove Muke, u kojoj se štuju kalvarija i Isusov grob – na raspolaganju je za šest kršćanskih skupina: Rimokatoličkoj crkvi, Grkokatoličkoj crkvi, Armenskoj crkvi, Koptima, Etiopskoj crkvi i pripadnicima Sirijske pravoslavne crkve čija djeca uče aramejski, jezik kojim je govorio sam Isus.
Tik do bazilike, na koju minutu hoda, putnika će zapanjiti svetost mjesta gdje se miješa ljudsko s božanskim i simbolički dodiruju nebo i zemlja: Židovima najsvetije mjesto, ostatak potpornog zida nekadašnjeg hrama, poznat i kao Zid plača. Prostor je to, vjeruje se, trajne Božje nazočnosti, a osim molitve, Bogu se obraćaju i pisanim porukama koje umeću u pukotine zida.
Isto mogu učiniti i pripadnici drugih vjera, uz poštovanje propisa pa tako muškarci moraju imati pokrivenu glavu i biti odvojeni od žena za koje je predviđen prostor na desnoj polovici zida.
Nešto dalje, na Brdu hrama, danas se uzdižu džamije Zlatna kupola i Al-Aksa. Muslimani vjeruju da je upravo ovdje Muhamed bio uznesen u nebo kako bi učvrstio svoju vjeru, a sve tri religije smatraju da je na istom mjestu njihov praotac Abraham (za muslimane Ibrahim) trebao žrtvovati svog sina Izaka (za muslimane Išmaila).
Naposljetku, jeruzalemskom zemljom hodali su i duboke tragove ostavili čak i Hrvati. U Getsemanskom vrtu – vrtu u kojem se Isus s učenicima molio noć prije početka velikog iskušenja – i danas stoji mramorna ploča podignuta 2014., u spomen na događaj iz 1681. godine kada su od Turaka ovo sveto mjesto otkupili bosanskohercegovački Hrvati Pavle, Antun i Jakov, sinovi Augustina Brankovića, pa ga predali franjevcima u čijem je vlasništvu sve do dana današnjeg.
Na religijskom izvoru
Pa ipak, usprkos šarenilu religija i nacija, usprkos stvarnosti da sve te vjere žive jedna uz drugu umjesto jedna s drugom, novija povijest ne pamti u Jeruzalemu ono što se naziva “sveti rat”.
Dugogodišnji iscrpljujući politički sukobi nisu uspjeli prerasti u vjerske sukobe usprkos napetosti između kršćanskih sekti i trvenjima između Židova i muslimana, već je na ovom religijskom izvoru ostvarena zavidna razina mira, toliko harmoničnog da ga kao i obično sada može temeljito uzdrmati tek – politika.
Nijedna država, osim Izraela, nije podržala Trumpovu odluku. Štoviše, nekoliko najbližih američkih saveznica – Velika Britanija, Francuska, Italija – sazvalo je hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a i ondje kritiziralo Trumpa koji je, sva je prilika, pokopao sve šanse za mirovni sporazum u barem nekoliko idućih godina.
U svojoj povijesti grad je bio uništen dva puta, pod opsadom je bio 23 puta, napadnut je 52 puta, a 44 puta bio je zauziman. Kako bi očuvao svoj teško stečeni mir, Jeruzalemu treba – mir. Krhki je to mir koji podrazumijeva rampe, detektore metala, policiju u odorama i u civilu na svakome koraku, mir što se šulja zidinama poput sjenki, ali ipak mir. Kada nad Jeruzalemom počne zapadati sunce pa trgovci naglo zatvaraju svoje dućane bježeći pred tamom skupa s turistima koji u valovima napuštaju staru jezgru i kada grad usne, u toj tišini, kako legenda kaže, putnik koji zatvori oči u šumu vjetra može čuti glas Božji. Što o tome zna američki predsjednik i poslovni čovjek Donald Trump?
