Na kauču i dvjema foteljama pomno su složeni jastučići u bojama zastava Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije. Na zidu je fotografija kraljice Elizabete II., u njezinu ljetnom dvorcu, okružene omiljenim psima. Tako izgleda ured Juliana Kinga, posljednjeg europskog povjerenika iz Velike Britanije.
Za manje od godinu dana ničeg od svega toga više neće biti. U ponoć između 29. i 30. ožujka 2019. Britanci će i formalno napustiti Europsku uniju. Dok sjedim na kauču, leđima na britanskom jastučiću i rukom oslonjenom na europski, pogledom tražim gdje su kutije za pakiranje. Jesu li već spremne? Ipak nisu. Ono što je tog četvrtka spremno je kofer, za put u Zagreb. Julian King europski je povjerenik zadužen za Sigurnosnu uniju i nakon našeg razgovora u njegovu uredu u sjedištu Europske komisije u Bruxellesu, odletio je u Hrvatsku, u svoj prvi radni posjet najmlađoj državi članici.
Kakav je osjećaj biti posljednji europski povjerenik iz Velike Britanije?
Preuzeo sam ovu ulogu očekujući da ću biti posljednji europski povjerenik iz Britanije. Očekivao sam da će referendumska odluka biti poštovana i očekujem da će Ujedinjeno Kraljevstvo napustiti EU na kraju ožujka 2019., a time će prestati i ova moja uloga. Vjerojatno jesam posljednji britanski europski povjerenik, ali ne vjerujem da ću biti posljednji europski povjerenik za Sigurnosnu uniju. Važnost ovog rada, s obzirom na prirodu sigurnosnih izazova o kojima možemo razgovarati, takva je da očekujem da će se taj rad nastaviti. Želim raditi do posljednjeg dana, želim se baviti tim problemima jer oni neće čekati, zapravo su hitni, i želim također napraviti što više kako bih predao posao nekom drugom tko će ga preuzeti. Želim raditi s državama članicama da postanemo otporniji i sigurniji u borbi protiv terorizma, kibernetičkog i organiziranog kriminala. Postigli smo napredak, ali imamo još puno toga što moramo učiniti. Upravo zbog toga što imam posao koji je važan, i u kojem možemo postići dodatni napredak, ne trošim previše vremena na razmišljanje o činjenici da će moj dio u tom poslu završiti u ožujku iduće godine. A i to je za 12 mjeseci, što je dovoljno vremena da se naprave neke stvari.
Neki dan je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk govorio o Brexitu kao najžalosnijem trenutku europske povijesti u 21. stoljeću. Je li žalostan trenutak i iz vaše perspektive?
Kao što rekoh, došao sam ovdje očekujući da ću raditi do ožujka 2019. i ne razmišljam previše o činjenici da će moja uloga završiti tada jer imam važan svakodnevni posao. A što se tiče relativne žalosti različitih događaja, još smo prilično rano u 21. stoljeću.
Istina. I što ćete, onda, raditi 29. ožujka ili 30. ožujka 2019., jutro nakon Brexita?
Očekujem da ću raditi do kraja tog dana. Na kraju tog dana, otići ću. I nadam se da ću otići prilično uredno, ostavljajući uredno posao drugome tko će doći. O budućnosti nakon toga ne razmišljam kroz sebe osobno, nego razmišljam o potrebi da se pronađe način za što tješnju suradnju i nakon što Ujedinjeno Kraljevstvo prestane biti članicom EU. Jer ove prijetnje i izazovi neće nestati, a mi smo bolji i snažniji u nošenju s tim izazovima ako radimo zajedno. Uvjeren sam u to danas, to će vrijediti i sljedećih 12 mjeseci, a vrijedit će i nakon toga. Važno je pitanje kako ćemo se organizirati i stvoriti blisku sigurnosnu suradnju nakon Brexita. Ne vodim ja te pregovore, Michel Barnier ih vodi, a i on i EU27 i britanska vlada smatraju da buduća suradnja u domeni sigurnosti treba biti bezuvjetna.
Svi se slažu da je sigurnosna suradnja UK i EU27 nakon Brexita potrebna, ali detalji o tome kako će izgledati ipak još nisu poznati.
Detalje treba osmisliti. Kao što znate, sad se približavamo trenutku kad možemo imati raspravu o budućim odnosima. Nadam se da će svi uključeni gledati na sigurnosnu suradnju kao na prioritet.
Što točno znači izgradnja Sigurnosne unije i kako EU napreduje prema tom cilju?
Suočeni smo s nizom različitih sigurnosnih izazova. Naši građani sve više tijekom posljednjih godina naglašavaju koliko je važno da se nosimo s tim izazovima. To su organizirani kriminal, ali i terorizam, i izazovi povezani s kibernetičkim kriminalom. Države članice na prvoj su liniji u nošenju s tim izazovima, one su te koje prve reagiraju i one su odgovorne za sigurnost svojih građana. Ali, s obzirom na prirodu tih prijetnji, svi shvaćaju da postoji stvarna korist od kolektivne suradnje na razini EU, ovdje u Bruxellesu, na različite načine koji pomažu i podržavaju napore država članica u nošenju s tim prijetnjama. To je ukratko ideja Sigurnosne unije. U stvaranju Sigurnosne unije pitamo se što možemo zajedno učiniti u borbi protiv terorizma, kibernetičkog i ozbiljnog organiziranog kriminala kako bismo pomogli i podržavali vlasti država članica u zaštiti svojih građana.
Ali i dalje je nacionalna sigurnost u domeni nacionalnih vlasti. Nije riječ o oduzimanju ovlasti?
Nitko to ne dovodi u pitanje, nacionalna sigurnost u domeni je nacionalnih vlasti. Ali postoji rastuća svijest o potrebi i o koristima od suradnje u pružanju podrške državama u rješavanju tih prijetnji. Same su prijetnje prekogranične, međunarodne. Teroristi ne rade razliku između jedne i druge države, oni napadaju naš način života. I mi moramo surađivati da bismo se tome oduprli. Veliki kibernetički napadi pokazuju koliko smo povezani i koliko je važno da surađujemo kako bismo jamčili kibernetičku sigurnost. A ozbiljan organizirani kriminal djeluje vrlo učinkovito preko međunarodnih granica i mi se moramo pobrinuti da naš napor u borbi protiv toga bude što više zajednički. Dakle, nitko ne dovodi u pitanje ovlasti koje su zapisane u ugovoru (o funkcioniranju EU, op. a.), ali radimo zajedno da iskoristimo europske propise ondje gdje je to korisno, da koristimo mreže i uzajamnu podršku, da osiguramo financiranje, da iskoristimo naše agencije. Imamo odlične agencije, Europol je možda najpoznatija, ali postoji i niz drugih. Smisao je da pomognemo i podržimo države članice. Također, ulažemo dugotrajan napor u borbi protiv radikalizacije. Ne možete iz Bruxellesa dizajnirati jednu formulu koja svugdje daje rezultat, to se radi na terenu, ali možete imati mrežu koja pruža pomoć i podršku, koja izmjenjuje najbolje primjere. I borba protiv radikalizacije na internetu vrlo je učinkovita ako se radi na razini 28 država članica, posebno ako se bavite velikim internetskim platformama koje su vas sklonije slušati radite li nešto kolektivno kao svih 28. Imamo velik i ambiciozan program suradnje na jačanju naše kibernetičke sigurnosti. Želimo izgraditi otpornost, odvratiti druge od napada na nas i ojačati međunarodnu suradnju. To su ključni stupovi onoga što radimo u Sigurnosnoj uniji.
Što očekujete od posjeta Hrvatskoj? I kako se Hrvatska može najbolje uklopiti i pridonijeti Sigurnosnoj uniji?
Važno mi je posjetiti sve države članice. Raspravljamo o nizu tema na kojima trenutačno radimo. Sljedećeg tjedna izlazimo s dodatnim paketom prijedloga jačanja Sigurnosne unije, uvođenjem dodatnih kontrola nad sredstvima koje teroristi i kriminalci koriste da nam naude. Neke kontrole već imamo koje se tiču eksploziva, oružja i financiranja terorističkih aktivnosti, ali predložit ćemo dodatno jačanje tih kontrola. Zatim, pitanje pristupa elektroničkim dokazima, dakle dokazima koji se nalaze u drugoj jurisdikciji ili na “oblaku” (Cloud). Predložit ćemo nešto po tom pitanju. I u Hrvatskoj ću razgovarati o tim prijedlozima, detaljnije ih predstaviti. Postoje određeni izazovi u implementaciji već dogovorenih propisa. Gradimo mrežu sigurnosnih baza podataka diljem EU. Znate za baze podataka vezane uz Schengen, za nove prijedloge baza podataka o ulascima i izlascima (u i iz EU, op. a.), o sustavu provjere podataka o imenima putnika u zračnom prometu (PNR direktiva). O svemu tome želim razgovarati s hrvatskim vlastima, o tome kako ih vide, što ih brine, kako mogu pomoći. Stišće nas rok oko PNR direktive jer smo se svi dogovorili da ćemo to uspostaviti u praksi sve do kraja svibnja. Ostalo je oko šest tjedana, neke su države napredovale više u tome nego druge, Hrvatska je imala neke izazove i želim s ministrom unutarnjih poslova vidjeti kako možemo pomoći.
Mnogi sigurnosni izazovi danas potječu iz nestabilnosti u neposrednom susjedstvu EU. Jeste li zabrinuti zbog radikalizacije ili ilegalne trgovine na zapadnom Balkanu?
U pravu ste, trebamo pomoći našim susjedima. Zato je sigurnost u fokusu priprema za summit EU i zapadnog Balkana u svibnju u Sofiji te također za summit Berlinskog procesa u srpnju u Londonu. Pokušavamo, dakle, pomoći našim balkanskim susjedima u sigurnosnim izazovima s kojima su suočeni. Imamo zajednički interes da proširimo sigurnost i stabilnost na taj dio našeg susjedstva jer ćemo u suprotnom biti u opasnosti da uvozimo nesigurnost i nestabilnost s tog područja u EU. U pravu ste, previše je oružja u tom dijelu svijeta i moramo surađivati u borbi protiv nezakonitog krijumčarenja oružja. Moramo i jačati našu suradnju u borbi protiv organiziranog kriminala. Potičem Europol i druge agencije EU da ojačaju veze suradnje i aktivno pomažu gdje mogu u regiji. Postoji i izazov radikalizacije koji nije jedinstven za zapadni Balkan jer imamo to i u nekim državama članicama Europske unije. Ali radikalizacija je nedvojbeno izazov i za zapadni Balkan, odakle je, prema procjenama, oko 800 ljudi otišlo u borbu kao strani borci u Siriju i Irak. Kao i druge države, pa i članice EU, države zapadnog Balkana moraju toga biti svjesne. I postoje neki znakovi da vanjski utjecaji pokušavaju probuditi radikalne elemente diljem regije. Moramo surađivati s liderima regije da kontroliramo tu radikalizaciju ako je opasna.
Što radite kada je riječ o pitanju kibernetičke sigurnosti općenito, ali i specifično o onome što je došlo u fokus globalne javnosti nakon otkrića skandala s tvrtkama Cambridge Analytica i Facebook? Treba li EU početi kažnjavati društvene mreže koje su optužene za širenje lažnih vijesti u osjetljivim političkim kampanjama?
Prošle godine dogodilo se svojevrsno buđenje javnosti koja postaje svjesna koliki je stupanj i kompleksnost izazova povezanih s kibernetičkim prijetnjama. Mi u Komisiji predstavili smo prošlog rujna veliki paket mjera koje se tiču kibernetičke sigurnosti, koji je uglavnom usredotočen na otpornost i odvraćanje napada koji bi mogli napasti naše sustave. Ono što je vrlo važno, i moramo to provesti, jest izgraditi agenciju za kibernetičku sigurnost, raditi na procedurama certificiranja kako bismo povećali kibernetičku sigurnost na našim uređajima i platformama i pojačati međunarodnu suradnju. Sve to kako bismo otežali uplitanje drugih u naš povezani svijet. Ali, istodobno smo naglasili da postoji rastući rizik od ponešto drukčije vrste kibernetičke prijetnje, a to je pokušaj manipuliranja ponašanja ili mišljenja kroz zloupotrebu naše povezanosti s ciljem da se dovode u pitanje naše demokratske institucije, demokratski proces, ili kako bi se ponekad jednostavno širilo nezadovoljstvo te tako utjecalo na demokratske izbore. Upozorili smo na taj rizik. Vrlo je teško uzvratiti na taj rizik. Prvo i osnovno treba podizati svijest, tako da je dobro da se o tome otvorenije i više govori. Postoji niz mjera koje pokušavamo primijeniti. Neke vrste sadržaja na društvenim mrežama, poput seksualnog zlostavljanja djece ili terorističkog sadržaja, uredili smo propisima i preporukama. Ali drugi izazovi na društvenim mrežama, poput različitih oblika govora mržnje ili sve do tzv. “fake news” (lažnih vijesti), teži su za brzo rješavanje. Ipak, predani smo tome da imamo širu raspravu s državama članicama i građanima, da razmotrimo prirodu tih prijetnji i što možemo učiniti. Postoji radna grupa o “fake news”, koja će do kraja proljeća izaći s nekim preporukama i prijedlozima. To nije područje u kojem možete odmah skočiti na uvođenja novih propisa. Ali postoje dugoročna i kratkoročna rješenja. Dugoročna se tiču obrazovanja i svijesti o kritičkom razmišljanju, medijske pismenosti. Kratkoročno možemo razgovarati o stupnju transparentnosti sponzoriranog sadržaja na društvenim mrežama, ili o tome kako se određeni sadržaj gura više nego drugi. Također treba upozoravati na očite primjere lažnih vijesti.
Slažete li se da je ono što se događalo nakon napada u Salisburyju, kad je Europsko vijeće podržalo britansku analizu događaja i kad su mnoge države članice protjerale ruske diplomate u znak solidarnosti s Britancima, pokazalo kako će se sigurnosna suradnja i partnerstvo Ujedinjenog Kraljevstva i EU27 nastaviti bez obzira na Brexit?
Strašni napadi, a ovo je bio jedan takav, naglašavaju važnost zajedničkog rada na suzbijanju takvih prijetnji i podsjećaju na važnost solidarnosti. Koliko shvaćam, i britanska vlada i vlade 27 država članica Europske unije slažu se s time i dijele politički cilj pronalaska načina na koji se ta suradnja može nastaviti u budućnosti.
Jako ste jaki kad bombardirate druge drzave....a kada bi vase drzave netko zbomardirao onda bi to bio fasizam nacizam...onda se cudite teroristickim cinima...a vi ste proizvodjaci terorizma koji vama sluzi za prodaju oruzja kradju nafte i porobljavanja kogmozete......uk i eu zajedno smo jaci ..jeste u pogromu stanovnistva u svijetu....fuj...